Trupčević je bio novinar, urednik, direktor i predsjednik uprave vodećih hrvatskih medijskih kuća kao što su Jutarnji list, 24sata i Večernji list. Nakon desetljeća intenzivnog rada, odlučio je napustiti medijsku scenu.

Posljednjih godina, međutim, predstavlja se kao hodočasnik koji je prošao popularno hodočašće do Santiaga de Compostela u Španjolskoj, poznatije kao El Camino. O hodočašću dugom 800 kilometara, koje je produžio do obale Atlantika do mjesta koje se zove Finisterra, koje na latinskom znači 'kraj svijeta', Trupčević je detaljno govorio u razgovoru za tportal s novinarom Lukom Filipovićem.

Jedno od pitanja u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 bilo je vezano upravo za taj razgovor. Stanković je pitao Trupčevića o Filipovićevom dojmu iz vremena dok je radio u medijima, kada ga je doživio kao namrgođenog, hladnog, pomalo bahatog lika.

'Ako je on to tako doživio to je vjerojatno točno. Rekao sam mu da su to bile uloge. Ti moraš ući i biti strog kako bi ljudi odradili određeni set posla u određenom roku', odgovorio mu je Trupčević.

Otkrio je kako se u hodanje zaljubio dvije-tri godine prije hodočašća, kad je otkrio specifično nordijsko hodanje, dakle žustro hodanje sa štapovima, jer sam shvatio da je to najjednostavniji, najjeftiniji i najkorisniji sport ikad. I aktivnost koja čovjeku donosi ono što nazivam "čudo hodanja i nerazmišljanja", rekao je.

Trupčević je izdao dvije knjige od kojih je druga, 'Menadžer hodočasnik', izašla prije nekoliko dana. Sugerira menadžerima da sami odu na Camino ili da pošalju svoje ljude tamo.

'Mislim da kroz to iskustvo, koje je duboko transformacijsko, mogu puno bolje ovladati sobom i mogu postati bolji lider i bolji menadžer', napomenuo je.

Stanković ga je pitao i da se osvrne na komentar novinara i bivšeg sindikalista u Styriji Antona Filića, koji je rekao da je Trupčević na Camino išao da okaja grijehe, odnosno zbog grižnje savjesti što je sve radio u Večernjem listu.

Prisjećajući se dana štrajka novinara Večernjeg lista, Trupčević u knjizi navodi da je period novinarskog štrajka 2011. bio izrazito hektičan te da je dobio PTSP. Osvrnuo se na komentare kolega koji su bili u štrajku, nerado ga se sjećaju i kažu da je ugušio taj štrajk, da je to radio za Austrijance i da ta uloga nije bila pozitivna.

'Danas su svugdje u svijetu tiskani mediji izgubili preko 90% prihoda. Kada bilo koji biznis izgubi 90% prihoda, taj biznis je mrtav. Tiskani mediji su najjednostavnije rečeno propali. Samo što je to proces koji je trajao 25 godina, nisu ga svi htjeli vidjeti. Kad imate manjak novca, morate donijeti neke odluke. To nije nemilosrdnost, nego ne možete poslovati s gubitkom i s negativnim tijekom novca jer će tvrtka završiti u bankrotu. Odgovornost čovjeka na vrhu sustava je da se pobrine da tvrtka posluje zdravo i dugoročno... Danas je potpuno jasno da te želje koje su bile u smislu kolektivnog ugovora nisu mogle opstati. Iz današnje perspektive to što je traženo je potpuno nemoguće. A opet, da danas netko ponudi uvjete koje smo mi tada kao Uprava nudili, taj bi bio slavljen kao heroj', zaključio je.

'Uz dobre lijekove bolest držim pod kontrolom'

U drugoj polovici emisije gostovao je Vojislav Mazzocco, jedan od istaknutijih hrvatskih novinara s preko 20 godina iskustva, koji je napravio zaokret u profesionalnoj karijeri i životu. Mazzocco je vrlo otvoreno progovorio o tome zašto bi, kak kaže, umro da je ostao u novinarstvu.

'Depresija, stres, alkohol, osjećaj besmisla onim što se radi, slušati stalno iste ljude koji ti lažu u lice. Više jednostavno nisam mogao. Ja sam dvije godine ležao u krevetu i jedini izlasci su mi bili u dnevnu bolnicu. Kad sam prelomio da se ne vraćam, sve je krenulo na bolje', priznao je.

Tražio je posao izvan struke, a posao je našao u trgovačkom lancu, na, kako kaže, 'smrdljivom mjestu za otkup ambalaže'. 'Tu mi je bilo prekrasno', rekao je.

Ocijenio je da se tokom 20 godina novinarske karijere cijelo vrijeme vidio ka uljez u novinarstvu, što je opisao kao 'imposter sindrom'. Danas zato, kaže, ne čita domaće medije niti gleda televiziju. 'Informiram se na Prvom programu Hrvatskog radija dok se vozim. Kad se informiraš na Prvom programu Hrvatskog radija, čini ti se da živiš u najboljem od svih mogućih svjetova', rekao je.

Otkrio je kako je na dan petrinjskog potresa osjetio da je pregorio. 'Kolegica i ja, snimateljica, smo otišli u Glinu, Petrinju. I nakon sat vremena ja shvatim da apsolutno ništa ne osjećam. I kažem joj - idemo doma, ovdje nema ništa. Sjeli smo u auto, otišli, šefica zove luda. Ja rekoh, gle, ja ti to više ne mogu raditi. Nakon dva tjedna sam otišao na bolovanje i više se nisam vratio, dodao je.

Otkrio je i da boluje od bipolarnog poremećaja s naglašenom depresijom. 'Uz dobre lijekove, izvrsne liječnike, to se drži pod kontrolom', Priznao je da je imao i najcrnje misli te razmišljao o tome da okonča život, no trgnula ga je njegova kćer.

'Moja Ema je na jednom post-it napisala što je po njoj bio događaj dana. Pisala je 'tata je ustao', potresno je zaključio.