Najteži sukobi izbili su Ošu, drugom po veličini gradu Kirgistana s brojnom uzbečkom manjinom, a proširili su se i na Jalalabat, rodni grad nedavno svrgnutog predsjednika Kurmanbeka Bakijeva. Tamo je, prema ruskoj RIA-i, poginulo najmanje šest i ranjeno 32 ljudi, a navodno je opljačkano i vojno postrojenje te je izneseno oružje.

Privremena predsjednica Kirgistana Roza Otunbajeva priznala je da ne može kontrolirati situaciju i zamolila ruskog kolegu Dmitrija Medvedeva da pošalje mirovne trupe u njezinu zemlju. Kremlj to zasad odbija učiniti, uz konstataciju da je riječ o sukobu koji je 'unutarnja stvar Kirgistana'. Humanitarnu pomoć Rusija je već poslala.

No slanje ruske vojske u tu srednjoazijsku postsovjetsku državu, koja je proteklih godina pokušavala lavirati između ruskog i američkog utjecaja (i novca), posebno je osjetljivo i zbog činjenice da se u Manasu kraj Biškeka nalazi vrlo važna zračna baza koju koristi američka vojska za operacije u Afganistanu.

Veća vojna intervencija od strane Rusije stoga bi vjerojatno zabrinula Washington. Moskva, pak, tvrdi da je spremna intervenirati samo u dogovoru s UN-om.

Britanski Guardian piše da zločine po Ošu čine razne nacionalističke i banditske skupine povezane s pristašama režima Kurmanbeka Bakijeva, koji je u travnju svrgnut nakon što je vojska pucala na nenaoružane prosvjednike i ubila najmanje 85 ljudi. Bakijev je izbjegao i nalazi se u Bjelorusiji.

Ovo su najveći sukobi od travanjskog krvoprolića. Agencije javljaju da rulja u Ošu vrši pogrome nad uzbečkom manjinom koja stihijski bježi prema granicama s Uzbekistanom, a u gužvama i stampedima viđena su i poginula djeca.

Neki analitičari smatraju da turbulentna regija Ferganske doline, u koju se spuštaju teritoriji Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, prolazi kroz moguću reprizu krvoprolića iz 90-ih, kada se uzbečka manjina nakon raspada Sovjetskog Saveza pokušala pripojiti Uzbekistanu. Tada je poginulo oko tisuću ljudi.