U povodu Međunarodnog dana žena, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić rekla je Hini da je u Hrvatskoj zadnjih dvadesetak godina razvijen sveobuhvatan zakonski, strateški i institucionalni okvir za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova koji se dodatno unaprjeđuje.

No, naglašava da su ključni pravilna primjena postojećih propisa, razumijevanje uzroka diskriminacije, kao i kontinuirana edukacija onih koji primjenjuju zakone i propise.

Prema Indeksu rodne ravnopravnosti Europskog instituta za ravnopravnost spolova, Hrvatska od 2013. do 2022. bilježi blagi i kontinuirani napredak te je u prošloj godini zauzela 19. mjesto od 27 država članica EU-a u odnosu na 25. poziciju 2013. godine.

"Dosad je svake godine zabilježen nešto pozitivniji rezultat nego prethodne, premda se u pravilu radi o vrlo malim pomacima", kaže pravobraniteljica, ističući da se redovito nalazimo znatno ispod prosjeka EU-a.

Statistički podaci i svakodnevni realitet ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj žene i muškarci nemaju jednaka prava i mogućnosti u svim područjima života pri čemu je rodna diskriminacija široko prisutna, uz učestalo nasilje te brojne stereotipe i predrasude.

Žene podnose dvije trećine pritužbi na diskriminaciju

Ured Pravobraniteljice upozorava da su već niz godina suočeni s najvećim brojem pritužbi žena na diskriminaciju - oko dvije trećine, što ukazuje da su žene i dalje diskriminirane temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa.

Lani je u javnom prostoru dominirala problematika femicida, nejednakosti na tržištu rada, spolnog uznemiravanja, seksizama i diskriminatornog ponašanja, ali i problematika vezana uz položaj i prava migrantkinja, posebice u svjetlu sukoba u Ukrajini.

Značajan broj pritužbi, nažalost očekivano, odnosi se na različite oblike rodno utemeljenog nasilja, uključujući nasilje u obitelji.

Pravobraniteljica napominje kako treba imati na umu da se istovremeno s porastom kaznenih djela, broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji, kao blažeg oblika nasilja, posljednjih godina skoro prepolovio, a taj se trend nastavio i prošle godine.

Dodatno zabrinjavajuće je da većinu nasilja prema ženama čine njihovi najbliži, supruzi, partneri ili bivši partneri, dok brojne žena smrtno stradavaju nakon što se odluče prekinuti nasilnički odnos.

Sustav odvraća žrtve od prijavljivanja

Takav sustav borbe protiv nasilja nad ženama i u obitelji ukazuje na to da dugoročno odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i pređe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda često bude kasno.

Eskalacija ubojstava žena te ubojstava žena od strane bliskih osoba nastavilo se i u 2022. kad je život izgubilo 13 žena, što je, poručuje pravobraniteljica, razlog za žurno i odlučno djelovanje.

Ljubičić smatra da pažnju treba usmjeriti na daljnje unaprjeđenje sustava, uz značajan fokus na uspostavu učinkovitog sustava rane prevencije.

Neravnopravnost između žena i muškaraca značajna je i u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnost, rekla je pravobraniteljica čiji Ured u tom dijelu zaprima čak 48,7 posto pritužbi.

Iako je prošle godine zabilježeno blago povećanje udjela žena u aktivnom stanovništvu, one i dalje čine većinu nezaposlenih, ali i većinu u potplaćenim sektorima, kao i većinu žrtava spolnog uznemiravanja na radnom mjestu.

Nejednake mogućnosti za napredovanje

Uz to, podzastupljene su na pozicijama poslovnog odlučivanja te nailaze na "stakleni strop", nemaju jednake mogućnosti za napredovanje te imaju niže plaće i mirovine, iako se ukupni jaz u plaćama u pandemijskom razdoblju smanjio te je u 2021. iznosio sedam posto.

Majčinstvo i nadalje ostaje glavni izvor rodne diskriminacije žena na tržištu rada.

Ljubičić upozorava da su žene pripadnice nacionalnih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene iz ruralnih područja posebno ugrožene i često višestruko diskriminirane.

U potplaćenosti žena Hrvatska nije izuzetak jer podaci Eurostata pokazuju da žene na razini EU imaju 13 posto nižu zaradu od muškaraca.

Razlika u plaćama najviša u Latviji, najniža u Luksemburgu

Najveća razlika u plaćama žena i muškaraca u EU-u zabilježena je u Latviji (22,3 posto), a najniža u Luksemburgu (0,7 posto) dok Hrvatska i Švedska imaju 11,2 posto nižu bruto satnicu žena.

Podaci Eurostata pokazuju da je razlika u plaćama između spolova znatno niža za mlade zaposlenike na tržištu rada i ta razlika se razmjerno s godinama povećava.

Jedan od razloga takvih pojavnih oblika bi mogao biti rezultat prekida karijere koje žene mogu doživjeti tijekom svog radnog vijeka, objašnjava DZS.

Najveća razlika u plaćama između spolova je u financijskim i djelatnostima osiguranja.

Podaci Eurostata pokazuju da je u 2020. većina zemalja EU-a zabilježila veću razliku u plaćama žena i muškaraca u privatnom sektoru nego u javnom.

Razlog tome bi mogao biti taj što su u gotovo svim zemljama plaće u javnom sektoru određene transparentno s koeficijentima koji se jednako primjenjuju na muškarce i žene.

Razlika u plaćama između spolova varirala je u privatnom sektoru od 8,5 posto u Belgiji do 22,6 posto u Njemačkoj, a u javnom sektoru od minus 0,6 posto u Poljskoj do 18,4 posto u Latviji.

Podaci za Hrvatsku pokazuju razlike u bruto zaradi između žena i muškaraca od 12,4 posto u javnom sektoru do 15,6 posto u privatnom sektoru.

Najveći udio zaposlenih žena je u obrazovanju (79 posto), zdravstvenoj zaštititi i socijalnoj skrbi (78 posto) te financijama i osiguranju (70 posto).

U Hrvatskoj udio žena u znanosti znatno iznad prosjeka

Prosječne neto plaće u 2021. za muškarce su iznosile 7358 kuna, a za žene 6861 kunu.

Kad se promatra obrazovanje, udio žena u znanosti u Hrvatskoj je znatno iznad prosjeka EU-a. Podaci DZS-a pokazuju da je u 2021. od 737 doktora znanosti žena bilo 54,1 posto.

Podaci Eurostata pokazuju da je u EU 6,9 milijuna znanstvenica i inženjerki što je 369,800 više nego prethodne godine, što čini 41 posto ukupnog broja zaposlenih u znanosti i inženjerstvu.

Vezano za angažman u politici, žene zauzimaju trećinu mjesta u nacionalnim parlamentima u Europskoj uniji, a taj udio raste iz godine u godinu pri čemu je Hrvatska na sredini EU -ove ljestvice.

U aktualnoj vladi Andreja Plenkovića žene zauzimaju 24 posto ministarskih pozicija dok je u prethodnom sastavu Vlade bilo 19 posto ministrica.

"Imam 46 godina, udajem se i rađam s 29, živjet ću do 79."

Kada bi se statističkim podacima pokušalo definirati tko je žena u Hrvatskoj moglo bi se reći: "U prosjeku imam 46 godina, prvi put se udajem i rađam s 29, a očekuje se da ću živjeti bar do 79."

Prema podacima Popisa 2021., broj žena u Hrvatskoj iznosio je 2 milijuna te su činile 51,8% ukupnog stanovništva. Taj trend je, promatrajući tijekom desetljeća, stalan te je njihov udio uvijek nešto veći od udjela muškaraca.

Ako se promatra prosječna dob žena, ona se u posljednjih 50 godina povećala za čak 10,5 godina, odnosno s 35,5 godina, koliko je iznosila u 1971., na 46 godina u 2021.

Još jedan zamjetan trend jest sve kasnije napuštanje roditeljskog doma.

Prema podacima Eurostata za 2021., žene u Hrvatskoj roditeljski dom u prosjeku napuštaju s 31,8 godina, čime se svrstala gotovo na sam vrh zemalja u kojima žene najkasnije napuštaju roditeljski dom.

Samo žene u Portugalu napuštaju roditeljski dom čak i kasnije, točnije s 32,7 godina, a suprotno od toga, zemlja u kojoj žene najranije napuštaju roditeljski dom jest Švedska, i to već s 18,8 godina.

Žene u Hrvatskoj sve kasnije stupaju u brak i ta dob se u promatranome pedesetogodišnjem razdoblju povećala za čak 6,9 godina.

Slično je i ako se promatra starost majke pri prvom porodu. Žene su u 1971. u prosjeku rađale s 22,6 godina, da bi se ta dob do 2021. pomaknula na čak 29,6 godina.

Očekivano trajanje života znatno produljilo. U odnosu na 1971., kada je očekivano trajanje života za žene iznosilo 72,3 godine, u 2021. je doseglo čak 79,6 godina.

Piše: Mario Vrandečić