Obrazloženje glasi – nema političke odluke. A zašto je nema? E tu slijede razlozi i objašnjenja. Za početak, županije su kao jedinice lokalne samouprave opisane u Ustavu pa ih bez njegova mijenjanja nije moguće ukinuti. Za ustavne promjene ruke bi morale podignuti dvije trećine zastupnika, što znači da bi na njih morale pristati dvije najveće stranke – SDP i HDZ.

A one se slažu tek u šutnji o preustroju, jer čini se da ni same ne znaju što bi on donio visoko zaduženoj državi.

Manje dramatična varijanta, koja ne bi podrazumijevala prčkanje po Ustavu, bilo bi objedinjavanje županija. O tome bi se građani morali izjašnjavati na referendumu, jer je Ustavni sud u nekim prijašnjim slučajevima osporio prekrajanje lokalnih jedinica bez suglasnosti građana.

Zamislimo načas konsenzus većine stanovnika i tzv. političke elite o stapanju dalmatinskih županija – a sad su četiri – u jednu.

'Dobili bismo jedinicu lokalne samouprave s velikim brojem stanovnika i ne baš velikim ovlastima', kaže sugovornik. Zašto im ne biste povećali ovlasti? 'Što bi značilo kada bi, recimo, dalmatinska županija preuzela brigu o splitskoj i ostalim dalmatinskim bolnicama? Bi li to mogla?', pita on.

Veće ovlasti traže više novca, a država ima ozbiljnih problema s proračunom i prebacivanje novca na nižu razinu značilo bi odricanje od dijela prihoda, na što sada vjerojatno neće pristati nijedna vlast. Drugim riječima, županije, gradovi i općine ostaju kakvi jesu, Hrvatska će i dalje biti nominalno decentralizarana, a stvarno i te kako centralizirana država u kojoj jedinice lokalne samouprave najčešće služe kao dobro mjesto za zapošljavanje nezbrinutih stranačkih zaslužnika, piše Slobodna Dalmacija