Ujedinjeni narodi, Europska unija, službeni Berlin i Pariz odmah po izricanju presude Kara-Murzi, osuđenom za izdaju i diskreditaciju ruske vojske, zatražili su njegovo oslobađanje, ali i puštanje na slobodu svih ostalih političkih zatvorenika. Reagirala je i glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić, ponavljajući Kara-Murzinu hrabru izjavu iz završnog obraćanja sudu da je 'ovo cijena odbijanja šutnje u današnjoj Rusiji' te napomenula da se glasovi kritičara Moskve čuju diljem svijeta i neće biti zaboravljeni.

U istupu na CNN-u samo nekoliko sati prije uhićenja, Kara-Murza je poručio da Rusiju vodi 'režim ubojica' dok je u obraćanju sudu prošlog tjedna svoj proces usporedio sa Staljinovim progonima neistomišljenika. 'Za mene kao povjesničara to je poticaj za razmišljanje... Kriminalci se trebaju pokajati za ono što su učinili. Ja sam pak u zatvoru zbog svojih političkih stavova. Znam da će doći dan u kojem će nestati mrak nad našom zemljom', rekao je na sudu.

Imajući u vidu Kara-Murzino oporbeno djelovanje, ne čudi to da je upravo njemu odrezana najviša politička kazna od početka ruske invazije na Ukrajinu. Taj bivši novinar s ruskom i britanskom putovnicom, otac troje djece, godinama je kritizirao Putina i lobirao na Zapadu za uvođenje sankcija Rusiji i pojedinim ruskim državljanima. Naglo se razbolio 2015. i 2017. godine, toliko da je oba puta pao u komu, a danas pati od polineuropatije, poremećaja perifernih živaca. Kremlj je odbacio njegove tvrdnje da su ga otrovale ruske sigurnosne službe.

Kako se, dakle, kalio Kara-Murza? Njegov djed Aleksej bio je povjesničar koji je preživio sovjetski radni logor 1930-ih, a kasnije je kao ratni izvjestitelj pokrivao bitku za Staljingrad. Kara-Murzin pradjed po majci, latvijski revolucionar Voldemārs Bisenieks, pogubljen je na vrhuncu Staljinovih čistki, a njegov pra-pra-ujak Georg Bisenieks, latvijski diplomat i političar, optužen je za umiješanost u atentat na sovjetskog političara Sergeja Kirova, kao i za špijunažu za Latviju i Britaniju. I njega su pogubili, javlja Novaja gazeta Europe.

Kara-Murzin otac, Vladimir Kara-Murza stariji, bio je povjesničar i poznati novinar. Kada je Gazprom nasilno preuzeo informativni kanal NTV, dao je ostavku. Kara-Murzu mlađeg roditelji su upisali u liberalnu školu, a u njoj je upoznao buduću suprugu Jevgeniju. Potom su ga poslali na britansko Sveučilište Cambridge, na kojem je magistrirao povijest i počeo pisati za tamošnje novine. Kasnije je radio za ruske medije Novije izvestija, Kommersant i Russian Investment Review; godinama je vodio dopisništvo ruskog RTVI-ja u Washingtonu, a sve do nedavnog uhićenja pisao je za The Washington Post, The Wall Street Journal, Financial Times, Novaju gazetu...

Još kao 18-godišnjak, Kara-Murza krenuo je u politiku, pa se čak i neuspješno kandidirao za Dumu - s tim da je na dan izbora u njegovom okrugu evidentirana izborna prijevara. Zbližio se s Borisom Nemcovom, kasnije oporbenim liderom, zamjenikom premijera Borisa Jeljcina i suparnikom Vladimira Putina. Nemcov je ubijen 2015. godine, u 55. godini života, na mostu u blizini Kremlja, dok se pješice vraćao kući nakon večere. Planirao je predvoditi veliki oporbeni marš i objaviti izvješće o navodnom ruskom vojnom angažmanu u sukobu u Ukrajini.

Kara-Murza i Nemcov zajedno su oblikovali povijest i tako što su u američkom Kongresu zagovarali usvajanje 'zakona Magnitski'. Sergej Magnitski bio je ruski porezni odvjetnik koji je istraživao korupciju među dužnosnicima ministarstva unutarnjih poslova prilikom preuzimanja tri tvrtke u sklopu Hermitage Capitala za upravljanje imovinom. Većina zaposlenika Hermitagea pobjegla je iz Rusije, a Magnitski je ostao da bi nastavio istragu. Uhićen je, a umro je u zatvoru nakon što su ga navodno napali zatvorski čuvari. Godinama kasnije američka vlada temeljem ovog slučaja ozakonila je nametanje sankcija stranim vladinim dužnosnicima koji su povezani s kršenjem ljudskih prava bilo gdje u svijetu.

Kara-Murza otpušten je s RTVI-ja, a novinarska akreditacija u SAD-u otkazana mu je na zahtjev ruskog veleposlanika Sergeja Kisljaka. Četiri mjeseca nakon ubojstva Nemcova, Kara-Murza se iznenada onesvijestio dok je radio za organizaciju Otvorena Rusija. Liječnici su isprva sumnjali na srčani udar, no kasnije se otkrilo da je otrovan. Nakon liječenja u Moskvi, otišao je na rehabilitaciju u SAD s obitelji. U francuskom laboratoriju otkrivena mu je prisutnost teških metala u tijelu, no forenzičko ispitivanje u Rusiji nije potvrdilo trovanje.

Kara-Murza nastavio je putovati u Rusiju, a kretao se uz pomoć štapa. Predsjedao je Zakladom Nemcov, snimio dokumentarac o svom ubijenom prijatelju i prikazivao ga diljem zemlje. Nakon putovanja u Kazan 2017. hospitaliziran je u kritičnom stanju s istim simptomima trovanja. Bellingcat, grupa za istraživačko novinarstvo, evidentirala je da su službenici ruske sigurnosne službe išli istom rutom kao Kara-Murza u oba navrata kada je bio hospitaliziran. Isti ljudi pratili su Navaljnog na njegovim putovanjima po Rusiji prije nego što je otrovan.

Nakon drugog oporavka, Kara-Murza nastavio je s radom kao potpredsjednik Zaklade Slobodna Rusija, a poslije ruske invazije na Ukrajinu učlanio se u Ruski antiratni odbor. Ta grupa političara, poslovnih ljudi i akademika prikuplja humanitarnu pomoć za Ukrajinu, pomažu onima koji bježe od političkog progona u Rusiji i pozivaju međunarodnu zajednicu da procesuira ruske ratne zločince. Lani u ožujku Kara-Murza je u skupštini Arizone osudio Kremlj zbog granatiranja civila u Ukrajini, a slično je govorio i na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u travnju. Unatoč opasnosti, vratio se u Rusiju i kasnije je zatočen u dvorištu svoje kuće u Moskvi. Proglašen je 'stranim agentom' i iza zatvorenih vrata optužen za niz 'nedjela', uključujući izdaju.

Tijekom suđenja zdravlje mu se pogoršalo i počeo je gubiti osjet u udovima. Zbog polineuropatije bi mogao biti pošteđen zatvora, ali sudac je odbio odobriti liječnički pregled. Tužitelj Boris Loktionov zatražio je 25 godina zatvora za Kara-Murzu, opisujući ga kao 'neprijatelja naroda'. Toliko je i dobio.