Iako se rado predstavlja kao vođa nove Rusije, na pitanje ima li legitimitet na terenu, Ponomarev odgovara: 'Boli me k....', izvještava neovisni ruski portal The Moscow Times, upozoravajući da Zapad mora oprezan i uskratiti podršku akterima koji svoju bešćutnost skrivaju iza uzvišenih ideala 'dekolonizacije'.

Od invazije na Ukrajinu, pozivi na 'dekolonizaciju' Rusije intenzivirani su u zapadnom diskursu. Ugledni Atlantic, primjerice, lani je pisao o tome da će Kremlj nastaviti vladati nad 'kolonijalnim posjedima' poput Čečenije, Tatarstana, Sibira, ali i Arktika, čak i ako ne uspije vratiti Ukrajinu: 'Ruska povijest je povijest gotovo neprestane ekspanzije i kolonizacije, a Rusija je posljednje europsko carstvo koje se oduprlo čak i osnovnim naporima dekolonizacije, kao što je davanje autonomije podaničkom stanovništvu i značajan glas u odabiru vođa zemlje.'

Pozivi na dekolonizaciju Rusije, navodi Moscow Times, odjekuju konferencijama, gradskim trgovima, parlamentima i društvenim mrežama, a američka Komisija za sigurnost i suradnju u Europi (CSCE) identificirala je tu dekolonizaciju kao 'moralni i strateški imperativ'. Takve inicijative utjelovljuje upravo Ponomarev, a nedavno ga je profilirao The Washington Posta pod naslovom 'Može li ovaj čovjek srušiti Putina?'. The Express ga je nazvao 'vođom ruskog otpora', čovjekom koji 'Vladimiru Putinu zadaje noćne more'.

U stvarnosti, malo je vjerojatno da Ponomarev ostvaruje išta od toga. On je čovjek upitne prošlosti, sumnjivi biznismen i samoproglašeni vođa ruskog otpora protiv Putina. U kolovozu je najavio okrugli stol s aktivnim vojnicima kako bi se pokrenuo centar 'vojnog otpora Kremlju'. Ta ideja je propala nakon što je jedan od ključnih najavljenih govornika tvitao da o tome nije imao pojma. Ponomarev navodno ima svoju legiju Sloboda Rusije, ali ona još nije viđena u borbi. Njegov najzvučniji doprinos aktualnom diskursu bilo je poigravanje idejama komadanja Rusije i nasilnog rušenja Kremlja.

Raspad Rusije osmišljen je i mapiran u okviru Foruma slobodnih nacija post-Rusije, a The Moscow Times napominje da su granice na priloženoj karti zapravo ruske federalne granice koje u dobroj mjeri zanemaruju stvarni etnički sastav zemlje.

Ruski portal u egzilu, trenutno sa sjedištem u Amsterdamu, piše kako ne čudi to što su ovakvi pozivi popularni: Kremlj vodi imperijalistički rat, a Rusija još uvijek uvelike zadržava infrastrukturu i ideologiju staromodnog carstva.

'No čak i ako se Rusija ljulja na rubu kolapsa, vjerujemo da zapadna politička zajednica mora biti posebno oprezna u pristupu grozničavim pozivima da se zemlja razgradi. Potreban je oprez da bi se izbjegle ogromna globalna patnja i tragikomična sramota koju bi to prouzročilo', upozorava The Moscow Times, dodajući da se ovakvi pozivi možda i mogu smatrati marginalnima, ali postoji zabrinjavajući trend u kojem se širiteljima te ideje daju platforme u centrima moći, od think tankova do parlamenata i sveučilišta. Ljudi koji promoviraju dekolonizaciju, naime, 'ne slijede nikakvu određenu ideologiju i uživaju malo ili nimalo podrške javnosti na terenu - uglavnom, oni djeluju kroz nacionalističke, ponekad eksplicitno krajnje desne koncepte'.

Konkretno, Forum slobodnih naroda post-Rusije uglavnom čine muškarci u 50-ima. Forum podržava skupina konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu, poljska stranka Pravo i pravda (PiS), kao i neimenovani 'ukrajinski poslovni ljudi'. Konzervativnom think tanku Instituta Hudson u Washingtonu Forum prezentira 'kinesku prijetnju', a američku publiku uvjerava da će novorođene nacije biti saveznici Zapada. Na nedavnom okupljanju u japanskom Kyotu, Forum je promovirao mandžurijske separatiste i prijenos Kurilskih otoka Japanu - vjerojatno u nadi da će navesti japanske političare da mu daju veću potporu.

Istovremeno u Rusiji djeluju razni grassroots pokreti te zagovaraju veću političku i kulturnu autonomiju autohtonog stanovništva, a njihove vizije variraju od istinski federalne Rusije do novih nacionalnih država. Iza njih stoje mlađi ljudi, često iz siromašnih sredina i proganjani te ograničeni na djelovanje putem društvenih mreža, pišući o najhitnijim problemima u koloniziranim regijama: nerazmjernim učincima vojne mobilizacije, iskorištavanju prirodnih resursa i ekonomskoj propasti, stavljajući ih u širi kontekst kolonijalnih sustava ugnjetavanja. Većina njihovog sadržaja je na ruskom, što im ograničava doseg.

S druge strane, promotori Foruma slobodnih nacija post-Rusije 'rasturaju': iduće skupove, polovicom prosinca, imat će u Rimu i Berlinu.

Objavljen je i program, pa će se tako u talijanskoj prijestolnici raspravljati o 'maksimiziranju lokalnih, regionalnih i globalnih koristi (scenarij u kojem svi pobjeđuju) dekolonizacije Ruske Federacije za sve uključene strane' i potencijalnim sporazumima o gospodarskoj, trgovinskoj i sigurnosnoj suradnji Rima i Moskve kao globalne, ali neimperijalne prijestolnice. U Berlinu će se razmatrati federalni sustavi Njemačke kao jedna od mogućih referenci za nove države post-Rusije, korištenje denacifikacije kao primjera za 'pročišćenje i katarzu', kao i povijesno sjećanje i prepoznavanje vlastite uloge u zločinima počinjenim nad žrtvama agresije - što su lekcije naučene iz lustracije političkih institucija nakon Drugog svjetskog rata.

Zaključno, The Moscow Times ističe da se treba okrenuti pravim aktivistima na lokalnoj razini, s jasnom i nedvosmislenom domaćom podrškom i vidljivom vezom s ljudima na terenu.

'Treba upamtiti da stvarni emancipacijski napori nisu laki ni glamurozni. Ne sadrže lijepe karte i zastave. Umjesto toga, dovode do izgaranja, znoja i suza. Ipak, ako doista želimo bolji život za ljude u regijama, upravo takav posao trebamo promicati, umjesto da se držimo antiputinovskih likova poput Ponomareva, bez promišljanja o tome što bi značilo imati ih na vlasti', zaključuje neovisni ruski portal.