Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni visoki slovenski i hrvatski političari organizirali su državni biznis švercanja oružja zaraćenim stranama unatoč UN-ovom embargu i na tome ostvarivali nevjerojatne profite za privatan račun. Rezultati opsežnog istraživanja slovenskih novinara Mateja Šurca i Blaže Zgage pokazuju da je šverc oružja preko luke Kopar i offshore kompanija novčano, između ostaloga, podupirala Njemačka, a zemlja porijekla oružja pretežno je bila Rusija
Prvi brod iz bugarske luke Burgas, krcat oružjem, pristao je u luku Kopar u lipnju 1991. godine, tjedan dana prije početka 'desetodnevnog rata' u Sloveniji i prvih sukoba u Slavoniji, otkrivaju prve dvije knjige trilogije 'U ime države', Šurca i Zgage, u čijem je projektu sudjelovao i hrvatski istraživački novinar Saša Leković i bosanski Esad Hećimović.
Prvi sastanci slovenskih i hrvatskih političara o suradnji u slučaju napada JNA počeli su 1990. godine. U rujnu 1990, iz skladišta u Kočevskoj Reki, kamion pun teškog oružja, s natpisom Čazmatrans, završio je u Hrvatskoj. Osim uskog kruga ljudi oko ministra obrane Slovenije Janeza Janše i ministra unutrašnjih poslova Igora Bavčara, nitko u Sloveniji nije znao za ove transporte. I danas dvadeset godina kasnije, mnogim slovenskim vojnim dužnosnicima nije jasno zašto je oružje izvoženo kada je i Sloveniji trebalo za obranu.
Sa slovenske strane glavni operativac trgovine bio je Andrej Lovšin, šef slovenske vojno-obavještajne službe, koji je imao dopuštenje državnog vrha da oružje prodaje Hrvatskoj. Međutim, jedinstven cjenik oružja nikada nije utvrđen. U listopadu 1990. Slovenija je oružje, stvarne vrijednosti 1,2 milijuna maraka, iz zauzetog skladišta JNA, Hrvatskoj prodala za osam milijuna maraka. I ostale pošiljke preprodavane su uz ekstremno visoke profite.
Za potrebe prodaje oružja na balkanska ratišta, međunarodni šverceri u Panami registrirali su tvrtku Scorpion international services, a sjedište joj je bilo u Beču. Velike količine oružja, koje su prolazile lukom Kopar, po jednako nepovoljnim cijenama Hrvatskoj je prodavala i ukrajinska mafija iz Odesse putem tvrtke Global technologies Int. U poslu je bila i poljska vojno-obavještajna služba, koja je kontrolirala poduzeće Cenrex.
U Sloveniji je, u Velenju, osnovana tvrtka Orbis, koja nije bila ni registrirana za trgovanje vojnim oružjem, nego samo sportskim i lovačkim. Vlasnik Orbisa bila je tvrtka Gorenje. Direktora Orbisa, Ivana Draušbahera, slovenski kriminalisti sumnjičili su za prisvajanje dijela gotovine od prodaje oružja Hrvatskoj i uništavanje dokumentacije o tome. Slovenci su putem Interpola tražili pomoć od Hrvatske, ali dobili su samo podatke o manjim isporukama oružja.
Međutim, Orbis je trgovao naveliko, pokazalo je novinarsko istraživanje. Tvrtka Industrogradnja 30. kolovoza 1991. godine Orbisu je uplatila tri milijuna jugoslavenskih dinara. Orbis je oružje isporučio u tri puta, a račun ispostavio u njemačkim markama. Primjeri cijena govore o razmjerima ekstremno visokih profita - automat MGV-176, deklariran kao slovenski proizvod po austrijskoj licenci, koštao je 3.500 njemačkih maraka. Za laserske ciljnike Industrogradnja Orbisu je platila 2.200 njemačkih maraka, a dva tjedna kasnije 5.200 njemačkih maraka. Posljednja Orbisova pošiljka poslana je 24. listopada u kojoj su 'kalašnjikovi' stajali 1.300 njemačkih maraka. Komad streljiva 7,62 mm, u to vrijeme koštao je između pola marke i marku, ali Industrogradnja je platila marku i pol.
Preko različitih poduzeća u Muenchenu Njemačka je Sloveniji 1991. godine odobrila više kredita, od kojih je 46,6 milijuna maraka potrošeno na kupnju oružja za slovenske potrebe, poput ruskih modernih protuzračnih raketa SA-16 Igla, protuoklopnih raketa AT-4 Fagot i AT-7 Metis. Mnogo ostalog kupljenog oružja preprodano je Hrvatskoj, pretežno pješačkog naoružanja.
'To nije bila obična preprodaja oružja, nego državni biznis, za privatne račune utjecajnih političara', rekao je Zgaga tportalu povodom izlaska knjige 'Preprodaja', drugog dijela trilogije 'U ime države' u izdanju ljubljanske kuće Založba Sanje.
Knjige su rezultat istraživanja, provedenog od jeseni 2007. do travnja 2011. godine, tijekom kojeg je analizirano više od šest tisuća državnih dokumenata, odluka ministarstava i presuda sudova te izjava svjedoka tih događaja.
Pristup dokumentima novinarima je omogućen tek nakon godinu dana na osnovu odluke državnog povjerenika za javne informacije. Informacijama iz dokumenata iz 24 fascikla, novinari su napravili četiri baze podataka, što im je omogućilo praćenje uzoraka transporta oružja i najčešće upletenih osoba. Jedina tri članka do sada o ovom istraživanju u Hrvatskoj su objavljena krajem rujna i početkom listopada ove godine u tjedniku Novosti, a napisao ih je Saša Leković.
'Pošiljke oružja na relaciji Kopar-Hrvatska pratili smo na osnovu registarskih pločica kamiona i tovarnih listova brodova, koje su bile navedene u dokumentima policije i kompanija', objašnjava Zgaga.
Izravnu povezanost švercerskog lanca s državnim vrhom u Hrvatskoj dokazana je u nekoliko primjera. Od srpnja 1991. i čitave 1992. godine Hrvatskoj je prodano više tisuća tona oružja, a novac se skupljao u švicarskoj tvrtki Cranex, podružnici slovenske tvrtke Iskra u Zuerichu. Kasnije je Cranex postala vlasništvo tadašnjeg slovenskog ministra financija Dušana Šešoka. Više izvora novinarima je potvrdilo da je četiri puta po 40 milijuna dolara zarađenih prodajom oružja promijenjeno u zlatne poluge u Švicarskoj. Realnost ovog iznosa potvrđuje i procjena eksperata francuskog Instituta Crest, prema kojoj je vrijednost oružja ostalog u skladištima JNA u Sloveniji bila više od pola milijarde dolara.
Glavni terenski kupac bio je Josip Vukina, pomoćnik generala Ivana Čermaka u ratnom Kninu. Vukina je bio jedan od najpovjerljivijih ljudi generala Vladimira Zagorca, osuđenog 2009. godine na sedam godina zatvora zbog krađe dijamanata namjenjenih kupnji oružja za Hrvatsku. Istog dana kada je Vukina obavio kupovinu dobio je milijun maraka u gotovini od Ministarstva financija na zahtjev Ivana Čermaka, tadašnjeg pomoćnika ministra obrane, koji je pisao Jozi Martinoviću, tadašnjeg ministru financija RH. Ovaj dokument pribavio je Saša Leković.
Pored kršenja UN-ova embarga švercom oružja, u Sloveniji su međunarodni propisi prekršeni i vojnim vježbama. U lipnju 1991. godine slovenski specijalci obučavali su HOS-ovce na skrivenoj lokaciji Medvedjak i pripadnike bosanske Armije BiH na vježbalištu Svetli Potok.
Nakon knjiga 'Prodaja' i 'Preprodaja', u okviru triloge izlazi knjiga pod naslovom 'Prikrivanje' u kojoj se iznose dokazi da su isti ljudi koji su vodili ovaj unosan ratni biznis, dvadeset godina kasnije u središtu korupcijske afere 'Patria'. Nakon trogodišnje istrage slovenskih, finskih i austrijskih kriminalista u tom skandalu osumnjičenih i optuženih sada je oko trideset ljudi iz svih triju zemalja. Među njima nalazi se i Janez Janša, bivši premijer Slovenije i ministar obrane, iz vremena o kojima govore prve dvije knjige trilogije 'U ime države'. Slovensko pravosuđe optužilo ih je za primanje mita pri nabavci oklopnjaka finske tvrtke Patria u vrijednosti od 278 milijuna eura.
Autori, Šurc i Zgaga, svoje istraživanje posvetili su svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
