Da je stolica Recepa Tayyipa Erdogana (69) klimava, pokazuju i njegove posljednje poruke kojima obećava 45 posto veću plaću državnim službenicima.

Gotovo 85 milijuna Turaka izlazi na parlamentarne i predsjedničke izbore koji se održavaju usred ekonomske krize, u kojoj je vrijednost nacionalne valute lire drastično potonula, i mjesecima nakon katastrofalnog potresa, u kojem je živote izgubilo više od 50.000 ljudi, a milijuni su raseljeni.

Nakon više od 20 godina na vlasti turski predsjednik koji želi još jedan mandat obećava jaku i multilateralnu Tursku te otvaranje šest milijuna radnih mjesta, a optužuje Zapad da ga pokušava srušiti. Ako pobijedi, u Turskoj se tako može očekivati daljnje udaljavanje od Zapada, koliko je to moguće bez izlaska iz NATO-a. Erdogan će nastaviti nesmetano upravljati gotovo svim segmentima društva po svojoj volji, ali zato čovjek koji ga nastoji zamijeniti želi unijeti mnoge promjene ili zapravo vratiti kotač unatrag. Izazivač želi ukinuti predsjednički sustav koji je uveo Erdogan i postati 'nepristran' vođa, bez veze s političkom strankom, nešto slično onome što imamo u Hrvatskoj.

Oporbeni kandidat Kemal Kilicdaroglu, uz podršku široke opozicije, želi ovu državu članicu NATO-a vratiti na prozapadni, demokratskiji kurs. Kilicdaroglu bi tako vratio parlament i premijera na čelo države te oživio neovisnost sudova i slobodu tisaka.

'Služit ću za svih 85 milijuna građana Turske. Pokazat ću poštovanje prema svakom od vas', obećao je.

Erdogan je od dolaska na vlast 2000. značajno promijenio Tursku snažnije zagovarajući vjerske i konzervativne društvene vrijednosti. Oporbu optužuje da je 'pro-LGBT' dok se njegova stranka islamističkih korijena pozicionira na strani obitelji.

Najmoćniji čelnik zemlje nakon Ataturka, koji je utemeljio modernu Tursku prije jednog stoljeća, Erdogan je odmaknuo državu od sekularizma i 2018. godine ukinuo njezin parlamentarni sustav, centralizirajući moć u predsjedniku.

Nakon godina uzleta pod Erdoganovim vodstvom, Turska u posljednje vrijeme bilježi sve lošije rezultate dok režim postaje sve autoritarniji i netolerantniji prema kritici. Kritičari optužuju Erdogana da urušava demokraciju, guši svaku kritiku te pod kontrolu stavlja medije, obrazovanje i pravosuđe. Njegovi pristaše pak kažu da je spasio zemlju od ozbiljnih sigurnosnih prijetnji, poput pokušaja državnog udara 2016. godine.

Ekonomisti također krive Erdogana za ekonomsku krizu, naglašavajući da je njegovo inzistiranje na niskim kamatama dovelo do skoka inflacije – na 85 posto prošle godine – i uzrokovalo to da turska lira izgubi 80 posto svoje vrijednosti u odnosu na dolar u pet godina, podsjeća The Guardian.

Kilicdaroglu iz sekularne Republikanske narodne stranke (CHP) kandidat je ujedinjene oporbene koalicije Nacionalni savez te je obećao preokrenuti mnoge Erdoganove politike. Ovaj 74-godišnji umirovljeni državni službenik vodio je CHP do pobjeda u nizu velikih gradova, uključujući Istanbul, Ankaru i Izmir.

Kritiziran je pak zbog nedostatka karizme i blokiranja političara iz vlastite stranke – poput istaknutih gradonačelnika Istanbula i Ankare – koji su možda imali veće šanse za pobjedu.

Kilicdaroglu ima potporu glavne prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), a ona je završila na trećem mjestu na izborima 2018. godine i suočava se s mogućom zabranom djelovanja zbog navodnih veza između nekih članova i kurdskih militanata. Oko 15 posto glasača u Turskoj su Kurdi.

Muharrem Ince iz desničarske nacionalističke stranke Domovina ignorirao je kritike da svojim kandidiranjem dijeli glasove protiv Erdogana, a desničar Sinan Ogan, bivši član Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), kandidirao se kao nezavisni kandidat.

Izbornom kampanjom dominirali su stanje turskog gospodarstva i kriza troškova života, kao i ogromna šteta uzrokovana potresima te pitanje koji su predsjednik i stranački savez najbolji za poboljšanje situacije u zemlji.

Opozicija je također napala vlast zbog lošeg upravljanja operacijom spašavanja i posljedicama potresa te zbog neprovedenih zakona o gradnji. Teško pogođen, tradicionalno Erdoganov istok zemlje mogao bi se pokazati ključnim na ovim izborima. Također, oporbeni savez stavio je u kampanji akcent na pravdu, borbu protiv korupcije i obrazovanje, obećavajući obnovu neovisnosti središnje banke, obuzdavanje inflacije, vraćanje ovlasti parlamentu, povratak sirijskih izbjeglica kući i poboljšanje odnosa sa Zapadom.

Pod Erdoganom je Turska pokazala svoje vojne mišiće na Bliskom istoku i šire, pokrenuvši upade u Siriju, vodeći ofenzivu protiv kurdskih militanata unutar Iraka i šaljući vojnu podršku Libiji i Azerbajdžanu.

Također se diplomatski sukobila sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelom, svađala se s Grčkom i Ciprom oko morskih granica u istočnom Sredozemlju, a bila je podvrgnuta sankcijama američke industrije oružja nakon što je kupila rusku protuzračnu obranu.

Erdoganova bliskost s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navela je kritičare da dovedu u pitanje predanost Turske članstvu u NATO-u – što je nedavna nevoljkost Ankare da podrži zahtjeve za članstvo Švedske i Finske samo pojačala. Washington im je posebno zamjerio kupnju ruskog raketnog sustava S-400, zbog čega ih je isključio iz programa proizvodnje 'nevidljivih' zrakoplova F-35. Kontroverzna je i turska gradnja nuklearke uz rusku tehnologiju i pomoć.

Međutim Turska je također posredovala u dogovoru za izvoz ukrajinske pšenice, naglašavajući svoju potencijalnu ulogu u okončanju rata. Za EU bi poraz Erdogana bio strateški dobrodošao, ali bi i oživio nezgodno pitanje turskog ulaska u Europsku uniju. Oporbena pobjeda zatoplila bi odnose sa SAD-om, ali to bi svakako, kako naglašavaju, nastojali napraviti bez nanošenja štete odnosima s Moskvom.

Glasači imaju izbor između 32 stranke uglavnom organizirane u više saveza, trenutno na čelu s Narodnim savezom, koji čine vladajući AKP, MHP, Stranka velikog jedinstva (BBP) i Nova stranka blagostanja (YRP).

Šest stranaka koje čine oporbeni Nacionalni savez su Republikanska narodna stranka (CHP), Dobra stranka (İYİ), Stranka sreće (SP), Stranka budućnosti (GP), Demokratska stranka (DP) i Stranka demokracije i napretka (DEVA).

Posljednja anketa za predsjedničke izbore pokazala je da je Kilicdaroglu ispred Erdogana za oko dva postotna boda, ali je malo vjerojatno da će dobiti apsolutnu većinu glasova, što znači da se drugi krug očekuje za dva tjedna.

Neki su komentatori upozorili da bi Erdogan, izgubi li s malom razlikom, mogao odbiti odstupiti, kao što se dogodilo kada je AKP izgubio kontrolu nad Ankarom i Istanbulom na lokalnim izborima na kojima se natjecao, a čak je iskamčio ponavljanje glasanja na potonjima.

Na parlamentarnim izborima predsjednikov AKP je na putu da postane najveća pojedinačna stranka, ali se predviđa da će oporbeni Nacionalni savez biti najveći politički blok. Mnogi analitičari, međutim, upozoravaju da ankete u Turskoj nisu uvijek točne.