Obnova i konzerviranje vukovarskog Vodotornja, simbola stradanja toga grada, trebala bi stajati 21 milijun kuna. Projekt njegova uređenja predsjednici Kolindi Grabar Kitarović predstavio je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. No, sličnu inicijativu prije gotovo 20 godina pokrenuo je još pokojni predsjednik Franjo Tuđman, pozivajući da svaka županija obnovi po jedan javni objekt komunalne ili socijalne infrastrukture u Vukovaru. Tako je Zadarska županija 1997. sklopila Ugovor o obnovi Vodotornja u Vukovaru s tadašnjim Ministarstvom razvitka i obnove te mu za tu namjenu uplatila tri milijuna kuna, no novcu se izgubio trag nakon navodnog uključenja u Fond za obnovu grada Vukovara
U međuvremenu su gradske vlasti odlučile da će ovaj najviše prepoznatljiv simbol ratnog stradanja ostati jedini 'neobnovljeni' objekt u Vukovaru. Stoga se prema arhitektonskom konceptu planira tek toliko rekonstruirati ga kako bi se spriječila daljnja oštećenja, ali i zadržati svih 640 'rana' zadobivenih u napadu projektilima. Odabir urbanističko-arhitektonskog i likovnog rješenja izgradnje Memorijalnog spomen-obilježja Domovinskog rata Vodotoranj Vukovar napravljen je krajem 2007.
Tada je vrijednost radova procijenjena na 20 milijuna kuna (danas se procjenjuje na 21 milijun), a inicijalna sredstva osigurala je Zadarska županija u iznosu od tri milijuna, navodilo se, dok se ostatak trebao osigurati iz državnog proračuna. Pitanje za što je taj novac utrošen potegnuo je još prije nekoliko godina na sjednici Zadarske županije vijećnik Svetko Šarić.
'Ministarstvu obnove i razvitka tijekom 1997. i 1998. uplaćeno je tri milijuna kuna za obnovu Vukovara. Namjera je bila pomoć u obnovi i izgradnji porušenog grada Vukovara u akciji u kojoj su se sve županije i veći gradovi trebali uključiti u obnovu', kaže za tportal Vlatka Vučić Marasović iz Odsjeka za odnose s javnošću Zadarske županije.
Županije su mogle izabrati hoće li same u cijelosti obnoviti pojedini objekt ili platiti izravno izvođaču radova ili će pak uplatiti sredstva u državni proračun za projekte koje će provoditi Ministarstvo razvitka i obnove.
'Kako Zadarska županija nije bila u mogućnosti samostalno provesti financiranje ponuđenih projekata obnove pojedinih objekata, sredstva su za istu namjenu uplaćena u državni proračun zajedno s ostalim županijama uključenim u ovu akciju. Povratnih informacija dalje nemamo', dodala je Vučić Marasović za tportal.
Iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odgovorili su na upit tportala kako obnova ratom oštećenih objekata nije bila niti je trenutno u njihovoj nadležnosti, a iz Ministarstva financija do zaključenja teksta nismo dobili odgovor o sudbini novca koji je za Vodotoranj dala Zadarska županija.
Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara osnovan je 2002. godine i od tada vodi svu potrebnu dokumentaciju za projekte tko je i što radio, što se zahtijevalo, kada je završen, koliko je financiran.
'Ovaj projekt nikada nismo vodili, nije nam bio odobren od strane Upravnog odbora. O tome nemam ni formalna ni neformalna saznanja. To je bilo puno prije nego li je Fond osnovan, jer mi financiramo tek radove tek od 2003.', kaže za tportal predsjednica Fonda Ljiljana Blažević.
Poznato je, dodaje, kako je u Vukovaru bila donacijska obnova te da su završeci pojedinih projekata financirani iz državnog proračuna, poput primjerice Palače pravde koja se, također, nalazila na popisu, ali za nju nitko nije ništa uplatio, pa je kasnije to isfinanciralo Ministarstvo pravosuđa iz državnog proračuna.
'Ono što je bilo uplaćeno kroz donacijsku obnovu nije bilo dostatno za ono što se radilo pa se iz državnog proračuna dodavao novac kako bi se neki započeti projekti završili', napominje ona.
U iščekivanju odgovora Ministarstva financija o tome što se dogodilo s namjenski uplaćenim novcem za obnovu Vodotornja, nije nelogično zapitati se je li mu se izgubio trag.
