Srbijansko ministarstvo priopćilo je da je Vojnotehnički institut 2024. godine, prateći svjetske trendove u naoružavanju i suvremene sigurnosne izazove, intenzivno radio na razvoju i stvaranju uvjeta za proizvodnju različitih inačica bespilotnih letjelica.

Među njima se, naglašava ministarstvo, ističu tzv. dronovi samoubojice tipa Komarac-1 i Komarac-2, nastali u suradnji s lokalnim tvrtkama iz obrambene industrije, a ušli su u naoružanje srbijanske vojske krajem prošle godine.

Ministarstvo navodi da dronovi tipa Komarac 1 i 2 svojom 'izuzetnom preciznošću i tehnološkom superiornošću predstavljaju spregu domaće pameti, inovacija i inženjerske kreativnosti'. Tvrdi se da oni, uz najsuvremeniji sustav navođenja, precizno pogađaju mete i u najzahtjevnijim okruženjima.

Dodaju da pružaju taktičku prednost, maksimalnu zaštitu ljudstva i efikasno izvršavanje zadaća, a posebno ističu to da je prednost Komaraca u odnosu na drugo slično naoružanje udar s udaljenosti, što značajno utječe na zaštitu vlastitih snaga. Pritom se citira jedan od istraživača iz Sektora za zrakoplovstvo Vojnotehničkog instituta, a on naglašava da Vojska Srbije prati trendove po pitanju bespilotnih zrakoplova, kao i da je među prvima uvela najsigurniji upaljač za bojnu glavu.

Bojna glava 'zolje'

Stručnjak pojašnjava da Komarci koriste softverski definiran upaljač i posebne bojne glave, specijalno dizajnirane baš za ta sredstva. Premda službeni Beograd ne navodi tko proizvodi bojne glave za Komarce, pojedini izvori ukazuju na to da je riječ o državnoj tvrtki Krušik iz Valjeva, zaslužnoj za niz protutenkovskih raketnih sustava, nevođenih raketa za višecijevne bacače, minobacačke i protutenkovske mine te ručne bombe.

Dron samoubojica Komarac-1 prvotno je bio napravljen s bojnom glavom 'zolje', odnosno jednokratnog lako prenosivog protutenkovskog raketnog bacača M-80, ali je naknadno prepravljena da bi dobila kumulativno i fragmentacijsko djelovanje tako da bi osim oklopnih vozila mogla uništavati živu silu. Stoga joj je ugrađena bojna glava KPBG kalibra 50 milimetara i težine jednog kilograma pa može uništavati i lako utvrđene ciljeve.

Sustav se ručno navodi prema cilju putem kontrolne stanice ili kamere. Bojna glava se aktivira udarom u cilj ili se pak može usmjeriti preko kontrolne stanice u odgovarajućem trenutku. Maksimalno vrijeme leta iznosi tri minute, domet dva kilometra, a bojna glava ima probojnost do 20 milimetara.

Komarac-2 je također dron za jednokratnu upotrebu, ali koristi znatno jaču bojnu glavu BGEFP 105 kalibra 105 milimetara. Ona aktivira eksplozijom formiran projektil prema oklopnom cilju probijajući ga, nakon čega fragmenti projektila i probijenog oklopa djeluju unutar cilja istovremeno povećavajući tlak zraka. Kao i kod mlađeg 'brata', upravljanje Komarcem 2 obavlja se ručno putem daljinski upravljane stanice ili kamere.

Hvale imanentnost drona

Da bi BGEFP 105 ispravno djelovao, upaljač mora aktivirati bojnu glavu na udaljenosti od dva metra od cilja, uz korištenje optičkog senzora blizine. Ove vrste bojnih glava s eksplozivno-fragmentacijskim punjenjem navodno mogu probiti i dodatnu zaštitu na oklopnim vozilima, poput raznih mreža i rešetke. Komarac-2 ima maksimalnu težinu od dva kilograma, može letjeti do tri minute i to s maksimalnim dometom od dva kilometra. Ima i probojnost do 90 milimetara.

Vojnotehnički institut nadodaje da mu manevarske sposobnosti omogućuju upotrebu u različitim uvjetima, od ruralnih do urbanih sredina. Iznosi i podatak da posadu drona čine dva operatera, s time da jedan upravlja letjelicom, a drugi ga priprema za samoubilački let.

Isti izvor naglašava da Komarce odlikuju izuzetna agilnost i brzina te da prema potrebi mogu lebdjeti u zraku poput helikoptera. Nepotrebno je isticati da je to imanentno svakom dronu. Institut spominje i da zbog letnih karakteristika vrlo precizno pogađaju metu, mobilnu ili nepokretnu. Također, Komarci se mogu koristiti u različitim vremenskim uvjetima, što, prema navodima Instituta, potvrđuju rigorozna testiranja u različitim klimomehaničkim uvjetima, kao i u prisutnosti elektromagnetskog zračenja.

Neimenovani stručnjak ističe i da dronovi imaju različite mehaničke i elektroničke sigurnosne sustave koji dodatno pružaju sigurnost u radu. Kazao je i da je značajan broj pripadnika Vojske Srbije prošao obuku za upravljanje dronovima, za što su potrebne posebne vještine. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je prošle godine da će tamošnja vojska do početka tekuće godine primiti 5000 komada sustava Komarac-1 te tisuću primjeraka Komarca 2.