Kako bi dobila još jedan mandat na čelu EU-a, Ursula von der Leyen mora prevladati dvije velike političke prepreke, piše Politico.

Kao prvo, na postizbornom sastanku krajem lipnja treba pridobiti potporu kvalificirane većine od 27 čelnika EU-a koji sjede u Europskom vijeću. Drugo, mora osigurati najmanje 361 glas od 720 zastupnika Europskog parlamenta kako bi potvrdila izbor tijekom naknadnog tajnog glasanja u EP-u.

Što se tiče Europskog vijeća, tu ne bi trebalo biti prevelikih problema. Europska pučka stranka (EPP), čija je članica i Von der Leyen, u Vijeću ima 12 šefova država i vlada EU-a, od kojih se može očekivati ​​da će je podržati. Uvijek postoji opasnost da stvari krenu po zlu: francuski predsjednik Emmanuel Macron mogao bi se odlučiti za drugog kandidata, a njemački kancelar Olaf Scholz dolazi iz socijalističkog tabora. Međutim za sada joj nacionalni čelnici ne izazivaju političku migrenu. Za razliku od Europskog parlamenta.

Ankete pokazuju da će EPP nakon izbora biti najveća pojedinačna skupina u parlamentu sa 170 zastupničkih mjesta. Kako bi osigurao većinu, EPP će morati ponuditi nešto drugim velikim centrističkim skupinama - socijalistima i liberalima - u postizbornoj trgovini. Dogovori će ovisiti o tome koje će zemlje dobiti vodeće poslove u Bruxellesu, a to se ponajviše odnosi na trgovinske i gospodarske uloge u Komisiji, i koje će političke stranke dobiti vodeće uloge u parlamentarnim odborima.

Međutim čak i tada treba izvaditi kalkulatore i precizno zbrojiti kako stoje odnosi snaga.

Što kaže matematika?

Uspije li osigurati potporu EPP-a, liberalne skupine Renew Europe te Socijalista i demokrata, to bi iznosilo oko 390 mjesta, prema projekcijama iz ankete Politica.

To bi Von der Leyen dovelo preko praga od 361 glasa, ali situacija nije tako jednostavna. Stručnjaci i politički insajderi upozoravaju da čak i ako im stranački čelnici nalože da podrže Von der Leyen, vjerojatno će nešto više od 10 posto zastupnika u svakoj od ovih skupina biti protiv nje ili suzdržano na sam dan glasanja u EP-u.

Tih 10 posto smanjilo bi ukupan broj za Von der Leyen na 351 zastupnika, 10 manje od potrebnog broja. I to je velikodušna procjena: prema političkim insajderima s kojima je Politico razgovarao, 'nezadovoljnih' zastupnika u ove tri najveće političke skupine bit će više od 10 posto, čak i unutar EPP-a, čija je ona članica. Na prethodnim glasanjima zastupnika koji su glasali suprotno od stranačke linije bilo je između 13 i 28 posto.

Von der Leyen je 2019. osvojila je tanku većinu s devet glasova više zahvaljujući podršci EPP-a, Renew-a i S&D-a. Također je dobila brojne glasove stranke Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána i poljske konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS). Nema šanse da ovaj put dobije glasove tih dviju stranaka. Snažno je pritiskala PiS i Fidesz zbog njihovih propusta u vladavini prava, a njezina ih je administracija proglasila 'crnim ovcama' EU-a.

Kada je riječ o Socijalistima i Liberalima, sve veći broj njihovih zastupnika u Europskom parlamentu mogao bi glasati protiv Von der Leyen zbog njezinog potencijalnog savezništva s talijanskom krajnje desnom premijerkom Giorgiom Meloni. Također, te dvije grupacije ne gledaju blagonaklono na razvodnjavanje Europskog zelenog plana.

Osim toga, postoje indikacije i upozorenja da bi broj pobunjenika unutar njezinih redova u EPP-u mogao biti neobično visok. Francuski Les Républicains, za koje se očekuje da će imati šest zastupnika u Europskom parlamentu, ne podržavaju je, a EPP-ovi insajderi strahuju od klimave potpore među talijanskim, španjolskim i slovenskim EPP-ovcima. Zlokobni indikator je to da je na kongresu EPP-a u Bukureštu u ožujku, na kojem je nominirana, 18 posto od 499 delegata koji su glasali reklo 'ne' Von der Leyen.

Zbog toga je insajder iz redova EPP-a za Politico rekao da bi Von der Leyen trebala krenuti u snažno lobiranje kod Građanske koalicije Donalda Tuska u Poljskoj i španjolske stranke Partido Popular. 'Von der Leyen mora zasukati rukave i sve ih zvati. Mora to činiti sve dok kampanja ne završi', kazao je taj izvor iz EPP-a.

François Xavier Bellamy, jedan od francuskih 'pobunjenika' iz stranke Les Républicains, kazao je da ako predsjednica Europske komisije ne bude ponovno izabrana, 'to će biti zahvaljujući borbi koju smo vodili i koja ju je stavila u manjinu u vlastitoj stranci'.

Bellamy predstavlja samo mali broj zastupnika, ali njegova sugestija da bi se i druga nacionalna izaslanstva mogla usprotiviti Von der Leyen, uz ne baš veliku potporu tijekom nominacijske konferencije u Bukureštu u ožujku, ukazuje na rizik da bi joj mogao nedostajati povelik broj glasova.

Faktor Meloni

Von der Leyen se već mjesecima pokušava 'sprijateljiti' s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni, čiju će potporu trebati i za stolom Europskog vijeća i u parlamentu, ali ta bi joj se strategija mogla obiti o glavu. Što se bude više približavala Europskim konzervativcima i reformistima (ECR), kojima pripada Meloni, to će više glasova izgubiti kod Socijalista i Liberala.

Podrška Meloni bit će presudna za njezinu nominaciju u Vijeću, ali ona ne nosi toliku vrijednost u samom Europskom parlamentu jer njezina stranka Braća Italije na putu su osvajanja samo 10 zastupničkih mjesta, što je daleko manje od zajedničkog broja zastupnika Fidesza te Zakona i pravde.

Tih 10 glasova gotovo bi sigurno bilo nadmašeno gubitkom glasova Socijalista, od kojih bi se mnogi, posebno u Scholzovoj Socijaldemokratskoj stranci u Njemačkoj, okrenuli protiv Von der Leyen zbog njezina 'koketiranja' s Meloni.

Socijalisti i demokrati (S&D), Renew i Zeleni rekli su da neće podržati ponovni izbor Von der Leyen ako sklopi bilo kakav dogovor s tvrdodesničarskim saveznicima Meloni u parlamentu. To može, ali i ne mora biti prazna prijetnja - uvjeti takvog dogovora možda neće biti javno objavljeni, a glasanje je tajno, ali sve to i dalje izaziva zabrinutost oko razine potpore u parlamentu.

Odustane li Von der Leyen od Meloni i pokušaja dobivanja potpore Europskih konzervativaca i reformista, trebat će joj potpora ne samo Liberala i Socijalista, već i Zelenih. Sa Zelenima u kombinaciji, projicirana baza podrške Von der Leyen bila bi 432 glasa, što je više nego dovoljno za prijelaz praga čak i ako se uzmu u obzir glasovi koje ne bi dobila od 'pobunjenika'.

No nemoguće je predvidjeti kakvu potporu može očekivati ​​od Zelenih, a koji je nisu podržali ni na koji sustavan način 2019. Govoreći za Politico, njemački zastupnik Zelenih Daniel Freund istaknuo je da su blisko surađivali s Von der Leyen tijekom njezinog mandata i da još ima šanse da je podrže, ali da bi takva podrška bila uvjetovana 'listom zahtjeva'.

'Pitanje je: Što dobivamo ako sklopimo suradnju s njom? Kao Zeleni, imamo dugačak popis zahtjeva i stvari koje bismo željeli promijeniti. Ako nastavimo s Europskim zelenim planom, vladavinom prava, ako je to njezin program, moje predviđanje je da je to nešto što Zeleni mogu podržati', dodao je.

Ipak, baš te ključne obaveze za Zelene mogle bi se pokazati toksičnima za potporu Von der Leyen među konzervativcima jer su se pobunili protiv bitnih aspekata Europskog zelenog plana u posljednjoj godini njezina mandata, posebice protiv postupnog ukidanja motora s unutarnjim izgaranjem i zakona o obnovi prirode.

Da osiguravanje podrške bude nesigurnije, Von der Leyen vjerojatno će morati brzinski sklopiti dogovore o suradnji nakon sastanaka Europskog vijeća krajem lipnja. Naime nekoliko političkih skupina zalaže se za to da se glasanje u EP-u održi u srpnju, tijekom zadnje plenarne sjednice prije ljetne stanke, što Von der Leyen ostavlja izuzetno uzak prostor da sklopi vrlo složen koalicijski dogovor između Renewa, S&D-a, EPP-a i Zelenih.

Dok su druge frakcije pritiskale da se dogovor sklopi u srpnju, Freund je pokazao otvorenost za produljenje vremenskog okvira do rujna, za što se zalagao i predsjednik stranke EPP Manfred Weber. Više vremena moglo bi joj kupiti malo prostora da izbjegne poniženje u parlamentu.

'Von der Leyen ne voli rizične situacije. Ona neće htjeti posramljeno odšetati se iz parlamenta', zaključuje Freund.