U iščekivanju novih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor koji bi se trebali održati potkraj ove ili početkom sljedeće godine, svaki se lokalni izbori do parlamentarnih promatraju kao svojevrsna anketa odnosno pokazivanje trenda. Tako je i s prijevremenim izborima za gradsko vijeće i gradonačelnika Vrgorca čiji birači već treći put u posljednje tri godine odlučuju o sastavu svoga predstavničkog tijela te ponovno nakon 2013. i o čelnoj osobi lokalne izvršne vlasti. Naime, nakon redovitih lokalnih izbora 2013. Vrgorčani su najprije u prosincu prošle godine izašli na prijevremene izbore za gradsko vijeće te ponovno ovog srpnja, dok će sljedeće nedjelje u drugom krugu drugi put nakon 2013. odlučivati i o svom gradonačelniku. I dok se na ovom primjeru zorno pokazuje kaotično zamišljen i jednako tako ozakonjen odnos pojedinih sastavnica vlasti lokalne samouprave te odnos te iste vlasti s biračima, Vrgorac na svojim već drugim prijevremenim izborima u pola godine potvrđuje osnove dinamizma hrvatske političke scene, njezinih aktera i načina kako doći na vlast.

Pritom su sve oči uprte u HDZ koji je potkraj prošle godine u Vrgorcu kao svojoj biračkoj utvrdi prvi put izgubio izbore od 1990. Na tim je prijevremenim lokalnim izborima vrgoračka Nezavisna lista mladih dobila 33,15% glasova birača te na taj način pretekla drugoplasiranu HDZ-ovu listu koja je osvojila 32,62% glasova. Od članica Kukuriku koalicije na izborima se natjecao SDP osvojivši 19,46% glasova i HNS s 7,56%. Stabilnost lokalne vlasti nije dugo potrajala te su se u srpnju vrgorački birači opet našli pred odlukom. Međutim, ovaj je put trijumfirala nova HDZ-ova koalicija u koju je ušao i HSP AS s uvjerljivih 45,33% glasova, dok je njezin gradonačelnički kandidat Rudolf Grljušić dobio 46,14% glasova sugrađana. Nezavisna lista mladih u utrci za novi sastav gradskog vijeća dobila je nešto manji postotak glasova nego li u prosincu, a njezin će čelnik Ante Pranić pokušati izboriti gradonačelničku dužnost u drugom izbornom krugu nakon što je u prvom osvojio 35,80% glasova. SDP je u oba slučaja završio na trećem mjestu spustivši se za još nekoliko postotaka, dok se HNS i ovaj put natjecao samostalno. Kada se sljedeće nedjelje u Vrgorcu bude odlučivalo o gradonačelniku bit će jasno je li većina birača za kontinuitet koji simbolizira HDZ ili za suparnički blok. Mada lokalni i specifični što se tiče pojedinih aktera, vrgorački su izbori pravi primjer kako se u Hrvatskoj odlučuje na izborima posljednjih dvadeset i pet godina. I što je podjednako značajno kako na njima nastupiti želi li se pobijediti ili nakon samih izbora osigurati većinu.

Znajući da su im upravo ovi izbori važni u potvrđivanju spomenutog trenda HDZ-ovi su čelnici učinili sve kako bih ih dobili. Na izbore su privukli više birača, formirali još širu koaliciju i uložili više resursa od suparnika. Tako je prednost Nezavisne liste mladih iz prosinca anulirana te je sada pitanje hoće li nakon eventualne pobjede HDZ-ova gradonačelničkog kandidata stranka Tomislava Karamarka uspjeti doći do još jednog vijećničkog glasa koji bi joj zajamčio natpolovičnu većinu u gradskom vijeću. Sudeći prema dosadašnjim iskustvima takvo što nije nemoguće.

S druge strane, HDZ-ovi suparnici na ovim izborima moraju motivirati i birače Nezavisne liste mladih i SDP-ove birače kako bi došli do pobjede na gradonačelničkim izborima. Oni su matematičkim zbrojem nakon prvog kruga u prednosti, ali se ovdje radi, u prvom redu, o ponavljanju sve vidljivije podijeljenosti hrvatskoga biračkog tijela na manje-više dvije podjednako jake i prepoznatljive polovice. Neovisno je li riječ o predsjedničkim izborima na kojima je Kolinda Grabar-Kitarović tijesno, ali znakovito pobijedila Ivu Josipovića ili vrgoračkim gradonačelničkim izborima na kojima će jedan od kandidata vjerojatno izboriti također tijesnu pobjedu.

Hrvatska se politička i stranačka scena tako redovito pretvara u dvoblokovski sustav čija bi nova potvrda mogli biti predstojeći parlamentarni izbori. Takav odnos snaga najviše odgovara HDZ-u i SDP-u, dok će solo igrači poput Živog zida, ORaH-a, HDSSB-a i Mosta biti iznimke koje potvrđuju pravilo. Reduciranje izborne ponude na samo dva igrača koji mogu doći do većine ne govori samo o spremnosti birača da se u iskonstruiranoj situaciji 'mi ili oni' opredjeljuju za svoje, a protiv njihovih, nego i o slabosti trećih opcija. One u pojedinim lokalnim sredinama uistinu mogu postići uspjeh, kao što je slučaj u Vrgorcu, ali u konačnici i njihov uspjeh ovisi o tome hoće li ih u ključnoj situaciji podržati ili ne neka od vodećih stranaka i njezinih koalicija.

U tom odmjeravanju snaga na izborima HDZ je i dalje uspješniji od SDP-a i drugih stranaka jer će, pobijedi li HDZ s koalicijom na sljedećim izborima za Hrvatski sabor, Hrvatska imati dvadeset i dvije godine upravo te stranke na vlasti, od prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990. do 2020. kada bi HDZ mogao braniti poziciju vladajuće stranke u parlamentu te podržati reizbor Kolinde Grabar-Kitarović kao šefice države. Stoga su i prijevremeni lokalni izbori kao aktualni u Vrgorcu važno iščitavanje raspoloženja dijela hrvatskoga biračkog tijela i njegove reakcije na pojedine političke opcije: HDZ, SDP i treće putove koji su međusobno često različitiji nego li dvije vodeće stranke. Zbog toga će budući pobjednik parlamentarnih izbora kao i vrgoračkih gradonačelničkih biti onaj blok koji osigura, što formalnu što neformalnu, najširu koaliciju sebi svjetonazorski i interesno sličnih stranaka i simpatizera. Dobije li Vrgorac novog HDZ-ova gradonačelnika, na pitanje kako se u Hrvatskoj pobjeđuje na izborima lako se može odgovoriti sa 'zna se'. Pitanje je zna li to i druga strana...