Prije otprilike 150 godina, većina hrane potjecala je s lokalnih farmi i tržnica u blizini doma. Danas dolazi s tisuća kilometara udaljenosti, često ispunjena neprepoznatljivim i teško izgovorljivim sastojcima – mnogima od kojih je zajedničko to što su kemikalije.

Znanstvena istraživanja sve više ukazuju na moguće negativne posljedice. “Postoje opsežni dokazi da sintetske kemikalije, bilo nenamjerno ili namjerno dodane hrani, doprinose razvoju kroničnih bolesti tijekom života,” objasnio je dr. Leonardo Trasande, profesor pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta NYU.

On i drugi stručnjaci zato su usmjereni na podizanje svijesti o rizicima te uče ljude kako smanjiti izloženost i zaštititi se, prenosi Time.

Zašto je toliko kemikalija u hrani?

Nažalost, za mnoge kemikalije u hrani smatra se da su sigurne – sve dok se ne dokaže suprotno. “Oko 10.000 kemikalija je dodano u hranu, a mnoge od njih podliježu GRAS-izuzeću,” ističe Trasande.

Primjerice, FDA je tek u siječnju proglasila štetnim bojilo Red Dye No. 3, iako je ono u uporabi još od 1960-ih. Ironično, isto je bojilo već više od 25 godina zabranjeno u kozmetici zbog povezanosti s rakom.

Trasande smatra da je takva odluka zakašnjela i nedovoljna: “To je tek kap u moru. Potrebna nam je sustavna promjena.”

Dugačak popis problematičnih aditiva

Posebno zabrinjavajuće su kemikalije koje ometaju endokrini sustav. “Najviše dokaza imamo o njihovom utjecaju na hormone, koji reguliraju ključne biološke funkcije,” objašnjava Trasande. “Ako ometaju rad štitnjače, to onda utječe na srce, mozak, mišiće i kosti.”

Prema dr. Johnu Warneru, profesoru pedijatrije na Imperial Collegeu u Londonu, brojni trenutno dopušteni aditivi mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice, prema istraživanjima na životinjama i velikim populacijskim studijama na ljudima.

Primjeri tih sastojaka uključuju:

• BHA i BHT – sintetski antioksidansi koji se koriste za očuvanje prerađene hrane.
• Titanijev dioksid – koristi se za izbjeljivanje peciva i slatkiša; zabranjen je u EU 2022., ali još dopušten u SAD-u.
• Kalijev bromat – kemikalija u pekarskim proizvodima koja je na kalifornijskoj listi kancerogena još od 1990.
• Emulgatori – tvari koje zgušnjavaju hranu, a mogu biti povezani s bolestima srca.
• Aspartam – umjetno sladilo klasificirano od strane WHO-a kao "mogući kancerogen".

Stručnjakinja Tasha Stoiber iz Radne skupine za okoliš (EWG) savjetuje ograničavanje unosa prerađene hrane i konzumaciju što više cjelovitih namirnica, posebice voća i povrća. Hrana označena kao organska dodatno smanjuje unos pesticida – još jedne skupine tvari koje remete hormone. Vodič EWG-a posebno ističe hranu najzagađeniju pesticidima – poput jagoda i špinata.

Prema dr. Aly Cohen, integrativnoj reumatologinji i autorici knjige Detoxify, omega-3 masne kiseline iz cjelovitih namirnica mogu pomoći u ublažavanju učinaka kemikalija, dok redovita tjelovježba jača mikrobiom i ubrzava izbacivanje toksina iz tijela.

Kemikalije u ambalaži hrane

Hrana zapakirana u plastične vrećice, folije ili posude može sadržavati endokrine disruptore kao što su BPA, ftalati, bisfenoli i PFAS. Te kemikalije mogu migrirati iz ambalaže u hranu.

One su povezane s hormonskim disbalansom, reproduktivnim smetnjama, metaboličkim poremećajima i rakom. Ftalati, primjerice, imaju vezu sa srčanim bolestima. Trasande upozorava da je znanstvena literatura o štetnosti plastike prilično uvjerljiva.

Prerađena hrana, poput gaziranih pića i delikatesnih mesnih proizvoda, često dolazi u izravan kontakt s plastičnom opremom u proizvodnji – čime se dodatno povećava izloženost.

Savjet: birajte svježe, neprerađene namirnice i izbjegavajte plastična pakiranja kad god možete. “Mali dio mene umre svaki put kad vidim krastavce umotane u plastiku,” kaže Trasande. Umjesto toga, koristite vlastite platnene vrećice i birajte proizvode iz rashladnih vitrina bez ambalaže.

Također budite oprezni s konzerviranom hranom – aluminijske obloge limenki mogu sadržavati bisfenole koji prodiru u hranu. Iako se BPA sve manje koristi, alternative također nisu dovoljno istražene, upozorava Samara Geller iz EWG-a.

Tko je najugroženiji?

Iako bi svi trebali voditi računa o izloženosti kemikalijama, posebno su ranjivi trudnice i mala djeca. Trasande upozorava da aditivi u hrani mogu utjecati na razvoj mozga kod beba, a poremećaji štitnjače su osobito problematični u ranom djetinjstvu.

Pregled istraživanja u Kaliforniji pokazao je da umjetne boje mogu negativno utjecati na učenje i pamćenje kod djece. Warner dodaje da kombinacija prehrambenih boja i konzervansa može imati loš utjecaj na dječje ponašanje.

Ipak, treba više istraživanja na ljudima kako bi se jasno dokazala uzročno-posljedična veza. “Ljudi koji konzumiraju manje aditiva često vode i zdraviji životni stil, pa je teško odvojiti utjecaj prehrane od drugih faktora,” kaže Warner. “Jesu li aditivi loši, ili je jednostavno svježa hrana dobra? Vjerojatno oboje.”

Što možemo učiniti?

Industrije hrane i pića tvrde da su posvećene sigurnosti potrošača. Predstavnik Udruge potrošačkih marki poručuje da rade na održavanju integriteta opskrbe hranom. Udruga plastične industrije ističe da je plastika “sigurna” i da podržavaju FDA u procjeni sigurnosti ambalaže.

No brojni istraživači upozoravaju da čak i male količine kemikalija mogu imati dugoročne učinke. Stoiber ističe sve češću pojavu raka među mladim odraslima, dok Cohen navodi porast autoimunih i imunoloških poremećaja.

Cohen preporučuje smiren, praktičan pristup. “Ne morate drastično promijeniti život. Počnite tako da prepoznate najveće izvore izloženosti i fokusirate se na njih.” Primjerice, ako svakodnevno konzumirate proizvode s umjetnim zaslađivačima i emulgatorima – pokušajte ih smanjiti.

Pametnim odlukama o prehrani, zaključuje Cohen, možete značajno smanjiti rizik.