Šelo Šabić je za tportal kazala kako se stječe dojam da Hrvatska i Srbija koordinirano djeluju po pitanju izmjene izbornog zakona i općenito unutarnje politike u Bosni i Hercegovini, što nije dobro, osobito ako je netransparentno i ne znaju se zaključci tih sastanaka, na čemu se točno inzistiralo, a što ostavlja previše prostora za sumnju u konstruktivnost takve suradnje i je li ona zaista usmjerena stabilnosti i boljoj funkcionalnosti, demokratičnosti i jačanju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini, osobito imajući u vidu ulogu koju su Srbija i Hrvatska imale u devedesetima kada je u pitanju sukob u toj državi.

'S te strane potpuno je jasno da će kod ljudi koji osjećaju nepovjerenje prema hrvatskoj i srpskoj politici ostaviti znak pitanja o čemu se točno radi i jesu li te politike dobronamjerne kada su u pitanju cjelovitost, stabilnost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine', poručila je Šelo Šabić.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u utorak navečer u uredu hrvatskog predsjednika na Pantovčaku primio je Milorada Dodika, a nakon sastanka tek je odaslano priopćenje. Istovremeno, nakon sastanka u Beogradu Čović i Vučić poručili su da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni narodi u BiH te da samo konsenzusom mogu donijeti odluke o svojoj budućnosti. Međutim Bošnjaci u Sarajevu, treća zainteresirana strana koja je izostavljena iz ovog dvostrukog programa sastanaka u Zagrebu i Beogradu, sumnjaju u dobre namjere ovakve politike. Neki smatraju da se razgovori o stanju u Bosni i Hercegovini trebaju voditi u institucijama te zemlje, a ne na susretima sa susjedima.

'Ako Hrvatska podržava funkcionalnost i stabilnost Bosne i Hercegovine, onda bi trebalo razgovarati s izabranim dužnosnicima i ljudima koji obnašaju svoj posao. Dodik se od ljeta povukao iz institucija. Prvo bi trebalo inzistirati na tome da se on vrati u institucije kroz koje želi provesti, ako želi, bilo koje zahtjeve, i tako za svakoga bez razlike, a onda razgovarati na službenoj razini, ne s predstavnicima naroda kao da se radi o poglavicama nekakvih plemena koja nemaju demokratsku predstavljenost kroz svoje institucije', smatra naša sugovornica te ističe da to predstavlja derogaciju i negiranje institucija Bosne i Hercegovine, a ne njihovo osnaživanje.

Predsjednik Zoran Milanović nakon dolaska na Pantovčak više puta istaknuo je da se ne planira sastajati s tročlanim Predsjedništvom Bosne i Hercegovine jer ne smatra Željka Komšića legitimnim predstavnikom Hrvata u BiH. Sličnog su stava Banski dvori. Zbog toga je osmislio plan da se stanjem u Bosni i Hercegovini bavi susretima s vodećim političarima pojedinih naroda. Prije Dodika sastajao se s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem, čelnikom Stranke demokratske akcije (SDA), najsnažnije bošnjačke stranke. Vučić, iako se formalno zalaže za cjelovitost Bosne i Hercegovine, snažno podupire jačanje Republike Srpske nauštrb entiteta, a također je na sastanak u Beograd pozvao Bakira Izetbegovića, vjeruje se, kako bi se izgladio sukob koji je Dodik izazvao povlačenjem iz institucija BiH, čime je izazvao ljutnju međunarodne zajednice.

Objašnjenje za takvu politiku leži i u činjenici da je lakše razgovarati s predstavnicima naroda, npr. s Bakirom Izetbegovićem u ime Bošnjaka, nego s predstavnicima institucija zbog kompliciranog političkog sustava u kojem oni praktički ni o čemu ne odlučuju zbog mnogobrojnih mogućnosti blokada te zato što Izetbegović ima veću stvarnu moć u Bosni i Hercegovini u svojim rukama, nego recimo članovi Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, Šefik Džaferović i Željko Komšić.

'Tako razmišljaju, nažalost, i predstavnici međunarodne zajednice, ali stvar je u tome da time šaljemo poruku građanima u Bosni i Hercegovini da su institucije i izabrani dužnosnici koji ih predstavljaju u njima marginalni, jer u konačnici o svemu odlučuju 'veliki vođe'', navodi Šelo Šabić.

Međutim kada se pokrenu inicijative da se promijeni sustav funkcioniranja institucija u Bosni i Hercegovini kako bi se olakšalo njihovo funkcioniranje, onda se opet nailazi na zid.

Naša sugovornica smatra da je to zbog toga što se s menija bosanskohercegovačke političke strukture uzima ono što odgovara jednoj, drugoj ili trećoj strani, a ne gleda se cjelovitost i mogućnost kako da se pronađe funkcionalno rješenje koje koliko-toliko zadovoljava sve strane.

'Smatram da Hrvatska kao članica Europske unije i demokratska zemlja mora inzistirati, bez obzira što je stanje u drugoj zemlji takvo kakvo jest, na jačanju demokratskih institucija i europskih zakona i vrijednosti, a to znači da se, kada se govori o izmjenama izbornog zakona, na prvo mjesto treba stavljati odluke Europskog suda za ljudska prava i sve ono što Bosnu i Hercegovinu približava i Europskoj uniji i europskim vrijednostima i demokratskim standardima, a ne nešto što umanjuje te vrijednosti. Inzistira se isključivo na konstitutivnosti tri naroda, a zanemaruju se druge manjine i svi ostali. To je čista diskriminacija. U tom smislu podrivamo stabilnost Bosne i Hercegovine i mogućnost da se približi Europi, a ne da je jačamo', zaključila je.