Koliko je kriza uzrokovana Covidom počela uzimati danak u potpunoj psihičkoj dezorijentiranosti, ne samo u zdravstvenom, već i u ekonomskom i socijalnom smislu, u Studiju 4 objašnjavao je dr. Herman Vukušić, psihijatar iz KBC-a Zagreb
'Napisao sam da mi je COVID-19 u nekim stvarima bio najbolji prijatelj u životu, iako ga nikome ne bih poželio. Znao sam biti kritičan prema mjerama i dandanas sam. Mislim da bih i uz tri puta strože mjere dobio COVID s obzirom na kontakte s pacijentima. S ovog mjesta želim potaknuti sve građane da se obavezno cijepe i ne razmišljaju o tome trebaju li ili ne i da je to jedini način da se preveniraju veliki zdravstveni problemi. Bio sam na visokim dozama kisika i dva dana su liječnici razmišljali o tome da me stave na respirator', kazao je HTV-u Herman Vukušić.
Bio je, kaže, zgrožen time kako je javnost reagirala na 'feštu' u Dubravi. 'Ti ljudi su se malo opustili nakon što su 24 sata bili na odjelu na kojem su otvorena vrata svih pacijenata. Tamo su ljudi u poznim godinama, i ne samo u poznim. Razvija se psihoorganski sindrom. Provedete sate s tim pacijentom, to je odgovoran posao, a ti ljudi su stimulirani s kilogram i pol govedine dok je bivša dužnosnica za šest mjeseci šutnje ili ne znam čega nagrađena s 200.000 kuna, što je za mene neprihvatljivo. Nadam se da će se to napokon početi cijeniti. Njihova ljubav za pacijente, skrb, nema diskriminacije nikoga, svatko se gleda kao ljudsko biće kojemu treba pomoć', dodaje.
Postcovid sindrom
Postcovid sindrom, ističe, 'udara i na psihu kod pacijenata'. Osjećaju se slabije, nemoćno, teže se socijaliziraju.
'Okupljanje primjerice mladih ispred HNK, to se ne može spriječiti. Oni koji odlučuju trebaju uzeti u obzir psihosocijalne zakonitosti. I represija nije rješenje. Trebali smo imati drugačiji sustav mjera. Postoje primjeri i pored Švedske, u kojoj se pristup usmjerava na ranjiviju populaciju, mogli smo postići to da živimo malo opuštenije. Naše mjere su imale promjenjiv tempo. To se nije smjelo dopustiti. Ne možete u tim situacijama imati toplo - hladno. I naravno, dvostruka mjerila. Uz dužno poštovanje pokojnima i Bandiću i Tuđmanu i Kranjčaru, ipak je okupljanje mladih za mene važnije od sprovoda, ne možemo dopustiti da se na sprovodima skupi po tisuću i nešto ljudi i da nitko ne reagira, a tu rastjeramo mlade', rekao je.
Na pitanje hoćemo li imati sve više uvjetno rečeno talačkih kriza, Vukušić odgovara da će biti opći porast nasilja - od pljački do obiteljskog nasilja. Ljudi su, navodi, skučeni, tenzije rastu.
'Za velik dio kućanstava odlazak u crkvu je čin druženja - krenuo sam s obranom tog elementa, a naravno da to imaju i kafići, pogotovo za Hrvate. To je dio našeg mentaliteta, zajedničkog psihičkog korpusa, i to fali. To se negdje mora isprazniti, frustracije završavaju ovakvim oblicima nasilja', smatra.
Postcovid sindrom sličan je, kaže, PTSP-u. 'Jedna od osnovnih značajki je snižen prag tolerancije na podražaje. To je jedan od temeljnih simptoma. Autonomni živčani sustav iz prve brzine skače u petu i non-stop je u crvenom - niti jedan auto ne može non-stop voziti u petoj, kad-tad će riknuti, a to se nažalost događa i s našim organizmom', kazao je Vukušić.
Kandidat za gradonačelnika Zagreba
Počeo je, kaže, pisati roman i nazvao ga je 'Agram 1899'. Agrameri su, tvrdi, narasli u ozbiljnu političku platformu, ne dijele ljude na dotepence i Zagrepčance. Cilj je integracija zavičajnog mentaliteta i urbane kulture. Smatra da je Zagreb izgubio urbanu kulturu.
Na pitanje zašto ulazi u politiku, odgovorio je da se obično kaže da pametniji popuštaju, ali onda budale vladaju svijetom.
'Ne želim reći da su svi naši političari budale, ali hoću reći da se moraš uključiti i tražiti neku promjenu', kaže.
Ističe da ne vjeruje anketama. A kad govori o Zagrebu, upada mu u oči to da određeni dio medija forsira jednog kandidata. Kaže da je to malo i dosadno i da mu rade kontrauslugu.
Svi koji su, kaže, izašli s programima ponašaju se kao da se ništa nije promijenilo. Agrameri, naglašava, imaju neka rješenja u postpandemijskom vremenu, što nitko nije ponudio.