Elena Bryan dugi niz godina radi u američkoj gospodarskoj diplomaciji, a trenutačno je na ključnoj poziciji američke pregovaračice u Bruxellesu oko postizanja sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a. Boravila je u Zagrebu kao gošća Američke gospodarske komore predstavivši na doručku u hotelu Sheraton trenutačno stanje u pregovorima između Washingtona i Bruxellesa. U razgovoru za tportal.hr komentirala je što je potrebno za postizanje dogovora, ali se osvrnula i na hrvatske muke s privlačenjem investicija
Koje su koristi od dogovora o slobodnoj trgovini između Amerike i Europe, odnosno TTIP-a (Transatlantic Trade and investment Partnership)?
Još uvijek pregovaramo. No treba podsjetiti kako između SAD-a i EU-a već postoji najveća bilateralna trgovinska razmjena na svijetu pa tako svaki dan preko Atlantika pređe robe i usluga u vrijednosti od dvije milijarde dolara. Zajedno proizvodimo oko 50 posto svjetskog BDP-a, a mi se u pregovorima bavimo pitanjem može li se sve to činiti efikasnije. Zato želimo ukinuti neke carine i ukloniti prepreke koje bi našim kompanijama omogućilo lakše poslovanje. Što bude više trgovinske razmjene, to će biti i više radnih mjesta.
U Bruxellesu svi navode kao kamen spoticanja genetski modificiranu hranu odnosno GMO. Hoće li se SAD i EU oko toga moći dogovoriti?
Često me pitaju oko GMO. Nekad me pitaju hoće li ostati na mjestu zabrana GMO-proizvoda u Europi pa ljude moram podsjetiti da takva zabrana zapravo ne postoji! Obje strane reguliraju proizvodnju i prodaju GMO-proizvoda, no ono što bi mi voljeli jest da se na europskoj strani po ovom pitanju više u obzir uzima znanost. Želimo i da cijeli proces bude brži, jer unutar EU-a postoji mnogo GMO-proizvoda koje potrošači žele. Naš je konačni cilj dogovor koji donosi koristi za obje strane te se može i politički podržati, a sve to podrazumijeva spremnost na kompromis oko brojnih i raznolikih tema.
Ova Europska komisija broji posljednje mjesece svojeg mandata. Mislite li da će se dotad uspjeti sve dogovoriti?
Trik je da što brže dogovorimo sve što treba bez žrtvovanja supstance. Riječ je o kompliciranom ugovoru koji će godinama regulirati trgovanje između SAD-a i EU-a. Jasno nam je kako bi bilo dobro postići dogovor o svemu dok su na obje strane na vlasti neki od političara koji su cijeli proces i inicirali. U osnovi, najbolje bi bilo da sve budu gotovo 2014. U Bruxellesu se približava sezona izbora, birat će se i nova Europska komisija, slijede i izbori za Europski parlament.
Kao i izbori u Americi...
Sljedeće godine u studenom imamo izbore za Kongres, a onda slijede i kampanja za predsjedničke izbore 2016. Zato nam je najvažnije dogovoriti se oko sadržaja ugovora, koji mora biti dobar.
Primjećujete li da unutar EU-a postoje različiti stavovi prema trgovinskom dogovoru sa SAD-om? Čini se da su neke zemlje mnogo više zainteresirane od drugih.
Proputovala sam cijelu Europu i čujem od ljudi zapravo isto što se govori u Americi. Svi kažu kako misle da je načelno riječ o odličnoj ideji, da su SAD i EU dobri partneri koji imaju visoke standarde pa se postavlja pitanje – ako se mi ne možemo dogovoriti, kako će bilo tko drugi? Postoji i zabrinutost, koja se razlikuje od osobe do osobe. No naš je krajnji cilj postići dobar ugovor koji će koristiti našim stanovnicima.
Kako zemlje BRICS-a gledaju na ove pregovore između SAD-a i EU-a?
Postoji mnogo interesa sa svih strana. Iako su neki izrazili brigu, treba podsjetiti kako se i među spomenutim državama odvijaju pregovori o slobodnoj trgovini. Jasno je da će dogovor između nas poštovati sve standarde i pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Nije nam cilj stvoriti probleme u svjetskim lancima nabave nego samo poboljšati trgovinu između Amerike i Europe.
Što je konkretno s Kinom?
Nema sumnje da oni vrlo pozorno prate pregovore između SAD-a i EU-a. Kina također ima mnoge ugovore s drugim zemljama poput ovoga na kojem sada mi radimo pa je jasno zašto motre na ovu situaciju.
Promicanje slobodne trgovine dugi niz godina dio je američke ekonomske i vanjske politike. Što kažete kritičarima koji tvrde da su se tako i američki poslovi, naročito u industriji, eksportirali drugdje?
Slobodno tržište iznimno je važan dio naše ekonomije te je čini dinamičnom. Ima tu i određena doza lošeg glasa, no treba podsjetiti da se mnogi od tih poslova sada vraćaju u SAD, jer imamo bolje uvjete poslovanja. I u SAD-u i u EU-u često čujem kako ljudi govore da je slobodna trgovina loša, a istovremeno i da žele više slobodne trgovine.
Hrvatska je mala zemlja koja ima dosta problema s privlačenjem stranih investicija. Kakav je hrvatski imidž u svemu tome i što bi Hrvatska mogla učiniti da olakša investicije?
Odlično pitanje. Naime, Hrvatska je nova i mlada članica EU-a, tek pet mjeseci, što znači da sada ima priliku postati igrač u Bruxellesu. To je proces čija brzina i uspjeh ovisi isključivo o Hrvatskoj. SAD je velika zemlja u kojoj narod percipira samo Europu, no investitori znaju da postoje različite zemlje i niše, pa će neki poslovati samo u, primjerice, Italiji. Hrvatska ima mogućnost predstaviti se i brendirati kako želi, kao dobro odredište za investicije. Napominjem da je investitorima jako važno imati povoljnu i predvidljivu regulaciju, što je prilika za Hrvatsku. Trebate razmisliti o tome kakve investicije želite privući i stvoriti atmosferu za njihovo ostvarivanje.
Dakle, mijenjanje poreza svakih par mjeseci nije dobra stvar?
(Smijeh) Ne bih komentirala hrvatsku poreznu politiku. Iz svojeg radnog iskustva znam da investitori zahtijevaju predvidljivost, odnosno mogućnost da izračunaju i predvide razvoj svoje investicije.
Je li skandal sa špijuniranjem američke tajne službe NSA naštetio pregovorima o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU-a?
Mi se na pregovorima bavimo sadržajem i konkretnim trgovinskim temama. Špijuniranje je tema za druge kanale između SAD-a i EU-a pa sve to nije utjecalo na naše trgovinske pregovore. To su dva različita kanala diskusije i ne utječu jedan na drugoga. Vjerujem da će se obje strane na kraju dogovoriti, no ne mogu ipak ništa predvidjeti.
