Mutića, koji je početkom 2018. izručen Hrvatskoj iz SAD-a, sud je oslobodio optužbe da je 6. siječnja 1992. zajedno s Perenčevićem ubio hrvatske civile Stjepana i Paulu Cindrić.

Prema optužnici Perenčević i Mutić su upali u kuću obitelji Cindrić u Petrinji, naredili im da izađu, a potom su ih automobilom odvezli u selo Jošavica gdje su u njih ispalili više hitaca i na mjestu ih usmrtili.

Sudsko vijeće suca Tomislava Juriše utvrdilo je da je Perenčević sudjelovao u tom ubojstvu temeljem zatvorenog kruga indicija dok kod Mutića tog kruga nije bilo pa je oslobođen optužbe.

Glavni dokaz protiv Perenčevića, koji živi u Srbiji i nedostupan je hrvatskom pravosuđu, su čahure pronađene na mjestu ubojstva za koje je vještačenjem utvrđeno da su ispaljene iz njegova oružja.

Perenčević je u istom postupku pod točkom dva proglašen krivim da je 22. na 23. prosinca 1991. ušao u kuću Ivana Križevića u Petrinji, gdje je iz vatrenog oružja usmrtio Ivana, Anu i Damira Križevića.

Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva po prvoj točki optužnice Perenčević je osuđen na 11 godina zatvora, a po drugoj na 13 godina te mu je izrečena jedinstvenu kazna od 15 godina.

Zamjenica sisačke županijske državne odvjetnice Sanja Jagušt najavila je žalbu u odnosu na oslobađajući dio presude, a zadovoljno je presudom Perenčeviću.

Odvjetnik Klaudio Čurin, punomoćenik oštećene obitelji Cindrić, rekao je da presuda ne predstavlja satisfakciju jer je osuđeni Perenčević nedostupan hrvatskim tijelima, dok je jedini prisutni optuženik Mutić oslobođen optužbe.

Djelomično su razočarani i time što su oštećenici upućeni da imovinsko-pravne zahtjeve ostvaruju u parnici čime će, smatra, biti izloženi dodatnoj viktimizaciji jer će morati dokazivati pretpostavku za naknadu štete iako je bilo temelja da se o tome odluči u kaznenom postupku.

Iako je zadovoljan što je barem jedan od počinitelja osuđen, Čurin kaže da ta presuda gotovo 30 godina od počinjenja nedjela ima male šanse da bude izvršena jer osuđenik nije dostupan.