'Zbog velikog broja preferencijalnih glasova i zbog liste koju sam nosio i koja je u Hrvatskoj imala najbolji rezultat odlučio sam se kandidirati za predsjednika SDP-a. Želim da SDP bude prvi, a ne drugi', riječi su kojima je najavio svoju kandidaturu za čelnika najveće oporbene stranke.

Na travanjskim parlamentarnim izborima Siniša Hajdaš Dončić nosio je SDP-ovu listu u III. izbornoj jedinici, a ona je osvojila prvo mjesto s gotovo deset posto boljim rezultatom od HDZ-a. Riječ je o jednoj od rijetkih izbornih jedinica u kojima je SDP izvojevao pobjedu, a velike zasluge za to sigurno se mogu pripisati Hajdašu Dončiću jer je osvojio 21.765 glasova.

Iznimno je važno to što političku snagu ne duguje vještom unutarstranačkom spletkarenju, u čemu se također, kako se čini, ne snalazi loše, već popularnosti u izbornoj bazi, iz koje od izbora do izbora donosi hrpu glasova SDP-u.

Hajdaš Dončić iskusan je političar koji je obnašao niz istaknutih političkih funkcija. Bio je krapinsko-zagorski župan, a od 2012. do 2016. ministar pomorstva, prometa i infrastrukture u SDP-ovoj vladi Zorana Milanovića, što mu je najznačajniji posao u karijeri.

Na čelo Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture došao je nakon ostavke Zlatka Komadine. Zagovarao je monetizaciju autocesta i tvrdio da će se ona provesti ili će u suprotnom podnijeti ostavku.

Na kraju je Vlada odustala od monetizacije pod snažnim pritiskom javnosti i inicijative 'Ne damo naše autoceste' jer je prikupila čak 460 tisuća potpisa za referendum. Iako je doživio poraz na najvažnijem projektu koji je gurao tijekom mandata ministra, ostavku ipak nije dao i ostao je na dužnosti do kraja mandata. Prema vlastitom mišljenju, za to vrijeme uspio je riješiti sve koruptivne radnje koje su se događale u željezničkom i cestarskom sektoru, a posebno je bio ponosan zbog donošenja Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske.

Političar je britka jezika, beskompromisan i uvijek spreman ući u politički fajt, a protivnici su ga optuživali da je arogantan i tašt. Rječnik mu je nekad na rubu pristojnog.

'Prije nekoliko dana izbjegnuto je nešto što je bilo logično – da se raspusti Sabor. Nekoliko dana kasnije njegovo visočanstvo odlučuje raspisati izbore, o čemu ćemo glasati za sedam do devet dana, nebitno. Možemo si postaviti pitanje koja je razlika u tih 10, 14 dana ili je to samo lagano pr*anje građana i svih nas u glavu', kazao je Hajdaš Dončić netom prije raspuštanja Sabora u travnju, zbog čega je zaradio kritiku šefa parlamenta Gordana Jandrokovića te ga je opomenuo zbog prostačenja. To ga nije smirilo pa je poručio da može biti i grublji.

Aktualni je potpredsjednik SDP-a i Hrvatskog sabora iz oporbene kvote.

Već dulje vrijeme Hajdaš Dončić slovi kao jedan od najvažnijih i najeksponiranijih SDP-ovaca te se i ranije govorilo da je mogući kandidat za predsjednika. Nakon odlaska Milanovića s čela stranke mnogi su upravo njega vidjeli kao njegova nasljednika. Ovaj Zagorac je u relativno kratkom vremenu postao jedan od najbližih Milanovićevih suradnika, vodio mu je izborni stožer na unutarstranačkim izborima, a i član je Predsjedništva SDP-a, pa je nekako bio logičan izbor.

No nije ušao u utrku, a stranku je preuzeo Davor Bernardić iz suprotstavljene struje. Potom se prometnuo u jednog od glavnih stranačkih pobunjenika koji su rovarili i rušili Bernardića čim je izabran za predsjednika. Rat je kulminirao dvogodišnjom suspenzijom svih stranačkih funkcija četvorici članova Predsjedništva, Hajdašu Dončiću, Peđi Grbinu, Mihaelu Zmajloviću i Vedranu Babiću.

Bernardić je izdržao do izbora, ali poraz ga je natjerao da podnese ostavku, a rat dviju stranačkih struja završio je tek velikim lomom te izbacivanjem iz stranke niza zastupnika koji su kasnije osnovali konkurentske Socijaldemokrate, među kojima je bio i Bernardić. Hajdaš Dončić tada je poručio da je Grbin trebao biti i čvršći s njima.

'Trebalo je to ranije riješiti da se ovaj cirkus ne vuče godinu dana. Grbin je trebao biti i čvršći. Stranka nije tijelo koje može voditi 15 ljudi', kazao je.

Ni tada Hajdaš Dončić nije ušao u utrku za Bernardićeva nasljednika, već je podržao 'kamrada' Grbina. Tijekom mandata čvrsto mu je držao leđa, a podržavao je i egzibiciju s Milanovićem kao premijerskim kandidatom. Danas tvrdi da mu ne treba Milanović da stane iza njega kao kandidata.

Hajdaš Dončić rođen je 29. lipnja 1974. godine, a ima dva prezimena jer je svome dodao ženino. Na taj se potez odlučio jer se zalaže za potpunu ravnopravnost i zato što je želio pokazati koliko je voli. Jednom prilikom je tumačio da se to dogodilo sasvim spontano i na njegov prijedlog. On i supruga imaju dvoje djece, kćer i sina.

Kako navodi na svojoj web stranici, član je SDP-a od 2005. godine. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu stekao je nakon diplome titulu magistra ekonomskih znanosti, a karijeru je započeo kao asistent izvoza i uvoza u Regeneraciji. Od 2002. do 2006. bio je pročelnik za gospodarstvo, poljoprivredu, turizam i komunalne djelatnosti Krapinsko-zagorske županije. Na mjesto direktora Zagorske razvojne agencije došao je 2006. godine, a 2009. izabran je za župana. Kampanju je vodio pod iznimno prepoznatim sloganom 'Hajdaša za pajdaša'. Po preuzimanju vlasti čvrstom je rukom krenuo uvoditi red u županiji pa je zabranio dolazak na posao u 'strogim minicama', majicama s 'dubokim dekolteima', kao i u kratkim hlačama. U pravila je uvrštena i zabrana nošenja petodnevne brade.

Kao župan je nastavio brendiranje kako zagorskoga purana, čije je ime dobilo zaštitu, tako i Zagorja kao destinacije kroz projekt 'Bajka na dlanu', no neki su tvrdili da je samo iskoristio isti projekt mrvicu drukčijeg naziva, a koji je godinu ranije predstavila njegova prethodnica. U to vrijeme kao uzore je navodio austrijske socijaldemokrate, a svojedobno ga se nazivalo zagorskim 'Tonyjem Blairom'.

Zanimljivo je to da je Hajdaš Dončić jedno vrijeme bio član HDZ-a jer je, navodno, njegov pokojni otac u jednom trenutku učlanio cijelu obitelj u tu stranku. Gostujući u emisiji Aleksandra Stankovića, priznao je da je kao tinejdžer probao marihuanu, da ima tetovažu te da je uspješno prebolio sarkoidozu, zbog čega je prestao biti vegetarijanac, a strast mu je kuhanje.