Ustavni se sud očitovao o nekoliko priziva koje je primio otkako su po izbijanju zaraze koronavirusa u BiH uvedene zabrane svakog izlaska iz kuća najmlađim i najstarijim stanovnicima, a na taj način ova se država svrstala uz bok Srbiji, koja je na sličan drakonski način tretirala svoje stanovnike.

Mjere ograničenja u BiH su uvele vlasti oba entiteta namećući striktnu provedbu i prekršajno kažnjavanje svih koji bi se ipak usudili izaći na ulice. Jedina iznimka napravljena je prije desetak dana kada je umirovljenicima u jednom tjednu iznimno dopušten kratkotrajni izlazak kako bi podignuli mirovine iz banaka.

Pozivajući se na žalbu koju je zbog te odluke, u slučaju Federacije BiH, podnijela skupina građana, Ustavni sud je donio pravorijek po kojemu utvrđeno da je prekršeno njihovo pravo na slobodu kretanja koja je zajamčena Ustavom kao i odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima.

Ustavni sud je zaključio kako "ne postoji proporcionalnost, odnosno pravična ravnoteža između mjera naloženih osporenom zapovijedi (kriznog stožera Federacije BiH)  i javnog interesa zaštite javnog zdravlja".

Ustavni su suci upozorili kako vlasti nisu razmotrile i obrazložile zbog čega eventualno nije moguće uvođenje blažih mjera, a pritom one koje su nametnuli nisu striktno vremenski ograničile, niti je utvrđena obveza kriznog stožera da te mjere redovito preispituje i produži samo ako je to nužno u demokratskom društvu.

Ustavni sud ipak nije donio odluku kojom bi izravno ukinuo sporne zapovijedi kriznog stožera, obrazlažući kako je tom tijelu potrebno dati vrijeme da razmotri svoje odluke i korigira ih sukladno sudskom pravorijeku, a za to je ostavljen rok od pet dana.

Ukidanje uvedenih mjera prije toga, ocijenili su ustavni suci, moglo bi prouzročiti negativne posljedice po javno zdravlje.