Ambiciozan plan istog trenutka izazvao je polemike i prosvjede, ali i logična pitanja: kako u gradu s 800 tisuća stanovnika učinkovito kontrolirati tko odlaže otpad u koji spremnik, kamo će se skloniti kontejneri koji se trenutno uglavnom nalaze na javnim površinama, hoće li savjesni građani trpjeti zbog neodgovornih, očekuje li se od njih da špijuniraju i prijavljuju svoje susjede te je li uopće realno da se sredina čije su ulice već godinama doslovno zatrpane smećem najednom preobrazi ni manje ni više nego u - Švicarsku.

Odgovore na ova pitanja potražili smo upravo u toj zemlji, u Veveyu na obali Ženevskog jezera, u kojem godinama živi i radi priznati splitski košarkaški trener Nikša Bavčević. On nema egzaktne statističke podatke, no može prenijeti iskustva običnog građanina i osobnu procjenu toga mogu li se Zagreb i Hrvatska jednog dana, barem u daljoj budućnosti, približiti svom novopečenom europskom uzoru.

'Teško: u Švicarskoj model zapravo savršeno funkcionira, a u Hrvatskoj smo još uvijek, rekao bih, na dosta nižem stupnju svijesti i razvoja', kaže Bavčević za tportal.

'Svaki kvart ima svoje reciklažno dvorište'

'Kao prvo, ovdje svaki kvart ima svoje reciklažno dvorište u kojemu se odlaže sav otpad poput stakla, plastike, kartona i druge ambalaže, a radi se o ogromnim količinama koje se odvojeno prikupljaju. Čak i svaka veća trgovina ima obavezu držati kutak u kojemu se takav otpad može odložiti. Nema naknade za povratnu ambalažu. A ostatak smeća, mahom biorazgradiv, odlazi u kontejnere koji su redom ukopani u zemlju, ne smrde i vrlo su uredni jer se svi služe posebnim vrećicama', kaže nam Bavčević.

Vrećice, one iste za koje je Tomašević najavio da će stajati oko četiri kune po komadu, moći će se kupiti u trgovinama.

'Taj sustav ovdje savršeno funkcionira: jedna vrećica stoji dva franka, dakle oko 14 kuna, i služi kao naknada za odvoz smeća i druge komunalne usluge. Svakom kućanstvu u interesu je što više odvajati i što sporije puniti svoje vrećice. Kontejneri nisu zaključani', informira nas Bavčević te potom odgovara na logično pitanje: kako je uvedena disciplina i kako su je građani prihvatili?

'U tome nema previše filozofije, niti je bilo koji narod a priori više civiliziran od nekog drugog. Ovdje se radi o kombinaciji financijskih poticaja s jedne strane i straha od kažnjavanja s druge. Manja količina odloženog nerazvrstanog otpada nosi i manju količinu kupljenih vrećica, a onda i manju cijenu. A kazne su ekstremno visoke i, iskreno, ne sjećam se da sam u posljednjih pet godina vidio jednu crnu vreću u kontejneru. Sve su u boji u kakvoj moraju biti. Na lokacijama na kojima se to događalo i u reciklažnim dvorištima postavljene su kamere', kaže nam Bavčević.

Dio svog života on je boravio i u Belgiji, odakle nosi slična iskustva.

Kućepazitelj kao pas čuvar

'Ako smetlari uoče da je jedna vrsta otpada odložena u pogrešnu kućnu kantu, označavaju je znakom 'x' i ostavljaju punu. U Švicarskoj pojava pogrešne vrećice u kontejneru izaziva istragu i, vjerujte, ona bude dosta učinkovita. No to se zbilja ne događa često jer su građani naprosto motivirani da odvajaju što više otpada i plaćaju manje račune', dodaje sugovornik tportala.

'Što se tiče velikih stambenih zgrada, svaka od njih ionako ima svog kućepazitelja ili predstavnika stanara čija je dužnost pratiti situaciju i upozoriti ako se eventualno pojavi problem. On je neka vrsta 'psa čuvara', samo što u stvarnosti nema potrebe za njegovim velikim angažmanom', objašnjava nam Bavčević.

Za konac, pitamo ga i o buni Zagrepčana koji su se zgrozili nad idejom da prijavljuju svoje neodgovorne susjede koji nepropisno odvajaju otpad - događa li se nešto slično u Švicarskoj kad nekima od njih zakaže kultura i građanska disciplina?

'O, da! Postoji uhodan princip po kojemu svaki građanin koji podnese prijavu, a ona se kasnije pokaže točna i opravdana, bude oslobođen plaćanja dijela poreza. Švicarcima se, vjerujte, ta opcija također jako sviđa…'