Nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska ima priliku povući velike svote novca iz strukturnih fondova. Kao što se može vidjeti na primjerima prijašnjih proširenja, npr. Španjolske i Portugala, ulazak je prilika za radikalna poboljšanja na javnoj infrastrukturi koja mogu imati velikog utjecaja na ekonomsku konkurentnost i kvalitetu življenja. Nažalost, piše Emerson, čini se da Hrvatska gura Europsku komisiju u jedan vrlo skup i neizvjestan projekt, izgradnju Pelješkog mosta. Na izgradnju mosta kojim bi se zaobišlo devet kilometara bosanskohercegovačke obale koja na tom mjestu presijeca Hrvatsku potrošilo bi se, piše on, navodno nekoliko stotina milijuna eura. Hrvatska želi što prije pristupiti Schengenu i u tom smislu riješiti ovaj problem, navodi on.

Trilateralnim razgovorima između EU-a, Hrvatske i BiH nastoji se pronaći rješenje koji bi se zaobišlo zaustavljanje na ulazu i izlazu iz Neuma. Jedno od rješenja je cestovni koridor kroz teritorij BiH. Za bilo kakvo rješenje koje će uključivati koridor potrebna je dobra volja vlasti u Sarajevu, a ona će svakako tražiti ustupke. Jedan od njih svakako je status luke Ploče. Most bi bio vrlo skupo rješenje, posebno jer bi morao biti vrlo visok kako bi se omogućio nesmetan promet brodovima u Neum u slučaju da BiH odluči tamo sagraditi posve novu luku, ali i iz razloga što pomorski zakoni garantiraju nesmetanu plovidbu.

Emerson smatra da na ovoj točki argumenti za izgradnju mosta postaju posve nerealni i svoje temelje nalaze u nacionalističkoj politici koju EU nastoji iskorijeniti. U ovoj situaciji Europska komisija je zatražila studiju izvedivosti kako bi ispitala sve opcije, a njeni rezultati bi trebali biti predstavljeni 22. rujna. Čini se da i u Europskoj komisiji različito gledaju na izgradnju mosta, zaključuje Emerson. Na jednoj strani nalaze se oni koji su odgovorni za provedbu Schengena i drugi koji smatraju da bi most bio skupo bacanje novca.

Bilo bi korisno, smatra on, da studija izvedivosti istraži i alternativne načine na koje bi se moglo utrošiti nekoliko stotina milijuna eura u Hrvatskoj i BiH. Ako se to ne napravi, Europski parlament bi trebao zatražiti takvu informaciju prije nego odluka o gradnji bude donesena. Prema njegovom mišljenju, koridor je bolja opcija. Argument da granica kod Neuma predstavlja rizik za Schengensku zonu nije vjerojatna, mišljenja je on. Automobilima i kamionima ne bi se moglo pristupiti koridoru, a pješaci koji žele iz BiH prijeći u Hrvatsku, ilegalni imigranti, krijumčari droge i drugi kriminalci, posljednje što bi učinili jest pješačenje pored ceste kad imaju na tisuće kilometara neštićene granice između Hrvatske i BiH za prijelaz.

Problem privremenog gubitka suvereniteta BiH kada Hrvatska uđe u Schengensku zonu riješio bi se financijskom kompenzacijom. Uštedom zbog nepotrošenih milijuna osigurala bi se široka baza za pronalazak optimalnog rješenja. Na kraju je zaključio da bi se teško europskim poreznim obveznicima moglo objasniti zašto su milijuni eura potrošeni na most kojim se zaobilazi Otomansko Carstvo, aludirajući da je riječ o njegovoj povijesnoj ostavštini. Kako navodi Emerson, EU nije imun na teške pogreške u koje ih znaju uvući zemlje članice, ali smatra da sada nije vrijeme za jednu takvu.