Svi su sudbonosno 'da' izgovorili od 1973. do kraja siječnja 1974., pa su ove godine zaokružili pola stoljeća zajedničkog života, u braku. Okupljanje parova koji su uplovili u bračnu luku prije 50 godina tradicionalno se održava u Osijeku za Valentinovo
'Kako Dan zaljubljenih pada na Čistu srijedu, onda smo tražili da se proslava pomjeri za dan unaprijed', otkrivaju nam zašto je ove godine sve 'pomaknuto malo ranije'. Na zajednički ručak s gradonačelnikom Ivanom Radićem stigla su 63 para, ali je u Grad Osijek došlo dvostruko više prijava onih koji slave zlatni pir, čak 116. No pojedini su svoj dolazak opravdali.
'Neki su bolesni, neki nisu mogli', nabrajaju razloge nedolaska na svečanu proslavu koja je izgledala kao ona u svatovima. Dvorana, cvijeće, glazba, ples, ručak... ali i svakom slavljeničkom paru po 100 eura na račun iz gradskog proračuna.
vezane vijesti
'To su osječki zlatni parovi. Proveli su u braku 50 godina, pola stoljeća zajedničkog života. Ovo je malo druženje u znak poštovanja i zahvale', objašnjava osječki gradonačelnik Ivan Radić, koji je stigao na tradicionalnu valentinovsku proslavu u organizaciji Grada Osijeka.
Okupljanje onih koji su proslavili zlatni pir u gradu na Dravi ovako se slavi još od 1995. Gotovo tri puna desetljeća.
'Gradonačelniče, može fotografija?' zapitkivali su znatiželjno slavljenici dok je gradonačelnik kao u pravim svatovima obilazio goste za svakim stolom. Svaka žena na dar je dobila crvenu ružu, a potom je 'pala' i zajednička fotografija svakog bračnog para s gradonačelnikom.
'Želimo imati te slike za uspomenu', komentirali su nam parovi u prolazu do plesnog podija. Iako nije bilo benda, vješti klavijaturist već na prve taktove megapopularne Kićine 'Zbog jedne divne crne žene' većinu dvorane je bez problema podigao na noge i ples. Malo je bilo onih koji su ostali sjediti. Zato se na plesnom podiju tražio centimetar više.
Nekako slično svoju su životnu priču započeli Zora Redžep Borak i suprug Vladimir Redžep. On je bio maturant, ona učenica drugog razreda. Slavila se tog davnog 2. veljače Vladimirova maturalna zabava. Ljubav koja se tada rasplamsala još traje.
'Bila je to zima, ne kao ova sada, ona prava zima. No da ponovno biram, sto puta bih ju odabrao. Za ljubav vam je potrebno zrno sreće koje se pronađe u svemiru i planina upornosti da sve to skupa održi', otkriva formulu dugovječnog braka Vladimir. Kaže da je 'previše ostario', pa u zadnje vrijeme puno razmišlja.
'Mislim da mladi zaboravljaju da nema konačnih stanja. Stalno treba propitivati sebe, treba poštovati i voljeti kako bi ljubav išla dalje, razvijala se', slaže se njegova supruga Zora, napominjući kako je puno čimbenika koji utječu na bračnu zajednicu, od sličnih životnih stavova, razmišljanja o djeci, braku...
'Važno je ponekad staviti se u situaciju onoga drugog, pogledati stvari iz druge perspektive', otkriva recept njihova uspjeha.
'Znate kako je u svakom braku, nekada malo žešće, ali uvijek u granicama tolerancije. Jedno drugo smo poštovali, a tako je i danas. Nadamo se da će još dugo potrajati', ubacuje se sa svojim bračnim savjetom Milenko Kolak, a na valentinovsko slavlje stigao je sa suprugom Mirom.
U Osijek su, kaže, stigli s kamena, čemu duguje dobar izgled. Doselili su se u grad na Dravi 1966. godine i u njemu proveli cijeli radni vijek.
'Proveli smo u tekstilnoj industriji, u 'Slavoniji', 43 godine i otišli u mirovinu', govori Milenko.
Kao da je tren, tako je posljednjih 50 godina proletjelo Anici i Franji Pavinu.
'Bilo je svega, i rata i pandemije. Ali i četvero djece. Išlo je dobro. Zdravi smo, a to je najvažnije', sažela je pola stoljeća braka u nekoliko kratkih rečenica Anica.
U njihovoj kući 'glavnu riječ' vode zajednički. Priznaju da nema posebne formule za dugovječan brak.
'Nema tu recepta, osim jednog (namiguje, op.a.), samo se treba svaki dan dobro posvaditi i onda bude sve u redu', kroz smijeh dodaje suprug Franjo, napominjući da se o svemu uvijek dogovaraju.
Dok se probijamo kroz slavljenike, zaustavlja nas Tomislav Kokorić. On je sa suprugom Slavicom stigao u Osijek, iako pola stoljeća žive na relaciji Slavonija - Njemačka, točnije u mjestu nedaleko od Ulma.
'U Osijeku smo proveli dva dana poslije vjenčanja i otišli. Uvijek se rado vraćamo u domovinu. Od kada smo u mirovini, ovdje budemo od svibnja do rujna, listopada', otkriva nam kako su dospjeli među slavljenike, svoje vršnjake po bračnom stažu.
Dok samozatajna supruga samo kima glavom, Tomislav objašnjava da bez razumijevanja nema ništa.
'Uvijek se pronađe način da se ide dalje', sramežljivo se slaže njegova supruga Slavica, dodajući kako je 'sve dobro prošlo, izdržali smo, sad idemo dalje'.
