'Protutužba nema uporišta ni u činjenicama, ni u zakonu, niti u jednoj presudi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)', rekla je voditeljica hrvatskog pravnog tima VesnaCrnić-Grotić na suđenju pred najvišim sudom UN-a.

'Ona je neodgovarajuće oružje da Srbija skrene pozornost s događaja 1991. za koje je odgovorna', istaknuo je u Palači mira britanski profesorPhillipe Sands dodajući da je Beograd iskoristio ICJ 'za predstavu za domaću javnost'.

Hrvatski zastupnici odbacili su teške kvalifikacije koje je srbijanska strana iznijela prošloga tjedna o sastanku tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s političkim i vojnim vrhom na Brijunima uoči Oluje, 31. srpnja 1995.

Kanadski profesor William Schabas u petak je rekao da su to bili 'zločinci' koji su isplanirali 'genocidnu' akciju, a sastanak je usporedio s konferencijom nacističkih časnika 1942. kada je donosen plan o konačnom rješenju židovskog pitanja.

'Njegove optužbe nedostojne su ovoga suda', rekla je Crnić-Grotić. 'Žao nam je što je sud morao čuti usporedbe Holokausta i Oluje. Nadamo se da će profesor Schabas to povući u nastavku javne rasprave', istaknuo je Sands.

Hrvatski zastupnici su pred 17-članim sudskim vijećem u potpunosti odbacili srbijansku tužbu iz 2010. po kojoj je Hrvatska odgovorna za ubojstvo 1719 i etničko čišćenje između 200 i 250 tisuća krajinskih Srba u Oluji u kolovozu 1995.

'Nevjerojatno je da jedna država može doći pred sud s tako mršavim dokazima', rekao je Sands. 'S hrvatske strane imate gomilu dokaza, a s druge samo škrabotine', dodao je.

Članovi hrvatskog tima pozivali su se na brojne presude ICTY-a, osobito presudu žalbenog vijeća ICTY-a iz 2012. kojom su za zločine tijekom i nakon Oluje oslobođeni generali Ante Gotovina i Mladen Markač.

Većinskom odlukom žalbenih sudaca tada je i odbačen zaključak prvostupanjskog vijeća iz 2011. o postojanju udruženog zločinačkog pothvata protiv hrvatskih Srba predvođenog tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Srbija bi htjela da ovaj sud zažmiri na presude ICTY-a u slučajevima Mrkšić i Babić te Martić (u kojima je utvrđena odgovornost Beograda za zločine u Hrvatskoj), ocijenili su hrvatski zastupnici i ponovili stav Zagreba da je Oluja bila legitimna vojna operacija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1.000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.

Priznajući da je u akciji bilo zločina nad krajinskim Srbima, podsjetili su da su i bivši i sadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i Ivo Josipović zbog toga izrazili žaljenje.

'No pomirenje mora biti utemeljeno na povijesnoj istini. Odbacivanje Srbije da prizna odgovornost udarac je u lice tisućama žrtava i nestalih', rekla je odvjetnica Anjolie Singh.

Po njezinim riječima, hrvatsko pravosuđe je za ubojstva civila u Oluji procesuiralo 33 osobe, 2.300 ih je osuđeno za pljačku i uništavanje 'srpske imovine', a u tijeku su tri postupka za ratne zločine.

U Hrvatsku se vratilo 113.000 Srba, a vlasti su uložile 2,2 milijarde eura u obnovu uništenih kuća, od kojih velik broj pripada lokalnim Srbima. 'To dokazuje da je Hrvatska spremna prihvatiti sve one koji se žele vratiti', dodala je Singh.

Pozivajući se na presude ICTY-a, hrvatski odvjetnici su ustvrdili da krajinski Srbi nisu pobjegli zbog neselektivnog granatiranja njihovih gradova i sela, nego zbog poziva na evakuaciju ili pritiska krajinskih vlasti, generalnog straha od hrvatskih snaga ili nepovjerenja u hrvatske vlasti.

Također su ustvrdili da vlada u Zagrebu nije poticala pljačku i uništavanje srpske imovine nakon Oluje te da im kuće nije konfiscirala, nego privremeno preuzela radi smještaja izbjeglica i zaštite od pljačke.

Osim što je srbijanska protutužba oskudna u dokazima, i oni koji su prezentirani su 'tanki', ocijenili su hrvatski odvjetnici koji su kao nevjerodostojne i pristrane odbacili podatke o stradalima u Oluji beogradske humanitarne udruge Veritas Save Štrbca, bivšeg tajnika tzv. krajinske vlade.

Postupak pred ICJ-em nastavlja se u četvrtak kada će Hrvatska početi drugi krug iznošenja argumenata za tužbu protiv Srbije za genocid nad Hrvatima u ratu 1991. do 1995.