Politička oporba uglavnom djeluje iz inozemstva i nije vjerodostojna na bojištu gdje su pobunjenici razjedinjeni, a među njima sve više dominiraju borci povezani s terorističkom mrežom Al Kaidom, iako se Sjedinjene Države i njihovi saveznici trude umjerene borce pomagati opremom i uvježbavanjem.

'Ako jednoga dana Asad ode s vlasti, malo je vjerojatno da će se umjerene snage dogovoriti s tvrdolinijašama, jednostavno zato jer imaju potpuno različite interese', upozorava analitičar Charles Lister iz IHS Jane's Terrorism and Insurgency Center (Centar za terorizam i pobune).

SAD je poručio da je Asad izgubio pravo voditi zemlju zbog krvave represije i kemijskog napada na civile 21. kolovoza sa stotinama mrtvih. No, nejasno je tko će zamijeniti Asada bude li svrgnut američkom intervencijom ili možebitnom političkom tranzicijom, kažu stručnjaci.

Kraj vladavine dinastije Asad, koja je od 1970. mozaik sirijskih etničkih i vjerskih skupina držala slijepljen, često i okrutnom silom, mogao bi voditi u anarhiju i raspad na enklave kojima bi zapovijedali ratni vođe.

'Najizgledniji je irački scenarij, dakle potpuni kaos', drži Joshua Landis, stručnjak za Siriju sa Sveučilišta Oklahoma misleći na sektaško nasilje koje bijesni Irakom od američke intervencije 2003. 'Ideja da će Asad nekako biti uništen i da će se na njegovu mjestu pojaviti druga središnja sirijska država svodi se na pustu želju', smatra Landis.

Američki predsjednik Barack Obama najavio je da je cilj moguće američke intervencije kazniti Asada ograničenim napadom, a ne svrgnuti ga. SAD ne želi ponoviti iračku grešku i uvući svoje ljude u sirijski glib kako mu se dogodilo s drugim ratovima te Obama sada razmatra ruski plan stavljanja sirijskog kemijskog oružja pod nadzor kao alternativu oružanoj intervenciji.

Džihadisti, salafisti, Slobodna sirijska vojska

Obama i njegova uprava ističu da žele Asada oslabiti vojno u dovoljnoj mjeri da pristane pregovarati o političkoj tranziciji. SAD se dosad u sukob uključio uvježbavanjem pobunjenika u Jordanu putem agenata CIA, a planira to uvježbavanje proširiti.

No na sirijskom bojištu stanje je neriješeno jer ni režim ni pobunjenici ne uspijevaju protivnika nokautirati. U dvoipogodišnjem ratu sa 100.000 mrtvih pobunjenici drže dijelove sjevernih, istočnih i južnih provincija, ali vojska nadzire većinu gradova, napose gusto naseljen zapad.

Pobunjenici se ugrubo svrstavaju u tri kategorije: džihadiste, islamističke borci ili salafiste, te Slobodnu sirijsku vojsku.

Džihadisti, kojih je oko 10.000, uključuju strane borce, mnogi su vezani uz Al Kaidu i slijede ideologiju 'svetog rata' protiv Zapadne ideologije.

Salafisti, a ima ih između 20.000 i 35.000, žele u Siriji uspostaviti ideologiju džihada.

U Slobodnoj sirijskoj vojsci (FSA) više je desetaka tisuća boraca. Oružje primaju iz zemalja Perzijskog zaljeva i skloniji su utjecajima Zapada, no teško je znati koliko je njih stvarno odano glavnome zapovjedniku FSA, Salimu Idrisu, smatra Lister.

Na samome bojištu stanje je šareno. Lokalni zapovjednici pobunjenika imaju veliku autonomiju i često ad hoc sklapaju saveze s drugim skupinama. Pritom su obračuni i ubojstva među skupinama česti, kao i raskid i sklapanje novih blokova.

Džihadisti dominiraju sjeverom i istokom, primjerice oko grada Rake gdje su uspostavili rudimentarnu lokalnu vlast i teror. Skloni su samovoljnim egzekucijama zatvorenika, uhićenju stotina civila, čak i boraca protiv Asada ako ocijene da su ti ljudi prekršili islamsko pravo.

Dugotrajan sukob i američki interes

Neki stručnjaci ističu da sadašnji status quo u Siriji ide na ruku američkim interesima jer SAD ima neprijatelje na obje strane: u Iranu i libanonskom Hezbolahu koji stoje uz Asada, te u džihadistima koji se bore protiv njega.

'Ako se američki neprijatelji bore jedni protiv drugih, nije to problem, već rješenje', kaže Edward Luttwak iz Centra za strateške i međunarodne studije. Pobunjenike treba pomagati ako Asad stane dobivati rat ili im pomoć uskratiti kad se približe pobjedi, kaže Luttwak.

Američki šef diplomacije John Kerry prošli je tjedan ustvrdio da bi brza tranzicija poslije pada Asada trebala pomoći da se brzo obnovi sekularna sirijska država. Senatu je rekao da je sirijska politička oporba sklona 'demokratskom procesu i ustavu koji štiti manjine' i koji će biti temelj sekularne države.

Manjine, stupovi Asadove vlasti

No Rami Abdel-Rahman, čelnik Sirijskog opservatorija za ljudska prava sa sjedištem u Velikoj Britaniji, upozorava da Washington potcjenjuje džihadiste.

Analitičari upozoravaju da se u Siriji nije dogodio masovni bijeg visokih dužnosnika te se čini da je sukob samo ojačao Asadov režim. Na vidiku nema ličnosti koja bi se nametnula kao Asadov nasljednik. A kada je riječ o manjinama, Asadova vlada počiva na koaliciji vjerskih i etničkih manjina, uključujući alavite (bliske šijitima) kojima sam pripada. Sve te manjine strahuju da s Asadovim odlaskom i pobjedom sunitskog islama ni njima u Siriji više nema života.