U opsežnom dokumentu zapadni Balkan, točnije Bosna i Hercegovina i Kosovo, spominju se u poglavlju 'Sukobi i nestabilnost' te se upozorava da bi nacionalistički lideri mogli zaoštriti situaciju i izazvati napetosti, a vanjski akteri mogli bi iskoristiti etničke razlike da bi 'povećali ili zaštitili svoj regionalni utjecaj ili osujetili širu integraciju Balkana u EU ili euroatlantske institucije'. U izvješću je imenovan predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kao prijetnja, kao i posljedice njegovih potencijalnih poteza.

Znamo da Dodik iskorištava trenutak u kojem se cijeli svijet trese od posljedica sukoba u Ukrajini i Pojasu Gaze te vjeruje da će uz rusko pokroviteljstvo uspjeti u pogodnom trenutku odvojiti Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine. Za bezgranično poltronstvo u trenucima u kojima ruskog predsjednika podozrivo gledaju i čelnici iz donedavno bezgranično odanih Armenije i Kazahstana, Putin je Dodiku prošli mjesec uručio Orden Aleksandra Nevskog, drugo najveće odlikovanje u Rusiji.

Senada Šelo Šabić smatra da mogućnost pogoršanja sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini nije isključena, ali i da to nije nikakva novost za sve koji prate situaciju na terenu.

'Kapacitet i volja za sukobom kod većine građana sigurno ne postoje, posebno kada se uzme u obzir relativno neposredno ratno iskustvo, ali nažalost postoje i oni koji kalkuliraju takvom vrstom akcije za realizaciju nekih svojih uskih interesa, tako da to nije isključeno', kazala je Šelo Šabić te je istaknula da je porazno to što međunarodna zajednica, koja ima kapacitet i mogućnost praćenja i prevencije takvih scenarija, ne djeluje kako bi mogla i na osnovi preporuka koje su davno izdane - gdje bi se mogle rasporediti međunarodne snage i eventualno ojačati njihova prisutnost da bi djelovale preventivno i na taj način potpuno isključile potencijal za ovakav scenarij.

Međutim situacija se ne razvija u tom smjeru i kod građana se stvara strah da bi se sukobi mogli obnoviti.

Takvo zveckanje oružjem može dovesti do želje i kod najvećeg naroda u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka, da se naoružaju i ne čekaju posljednji trenutak da se dogodi najgore, posebno ako se uzme iskustvo koje su proživjeli u ratu od 1992. do 1995. godine, nakon raspada Jugoslavije.

'Kako kaže poslovica, 'u strahu su velike oči'; strah generira djelovanje koje onda druga strana opet može protumačiti kao agresivno. Dakle NATO je preuzeo na sebe odgovornost čuvanja mira u Bosni i Hercegovini i ako bi dopustili eskalaciju nasilja u BiH, državi koju međunarodne vojne snage garantiraju, to bi bio poraz međunarodne zajednice', smatra stručnjakinja te se nada da službe odgovorne za očuvanje mira imaju dobar pregled i nadzor nad svime što se događa na terenu - ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u susjednoj Srbiji.

Jasno je, kaže naša sugovornica, da postoje propusti, nezainteresiranost i fokus na druge teme međunarodnih aktera, što kod građana izaziva osjećaj bespomoćnosti i straha te djeluje kao katalizator za odluku o naoružanju... Navela je da je BiH prilično demilitarizirana zemlja, u tom smislu da je mnogo oružja prikupljeno i uništeno u godinama nakon rata, ali sigurno postoje skrivene zalihe oružja koje nikad nije ni bilo dostupno službama te je moguće da postoje i tajni kanali naoružavanja.

Dodikova politika razaranja Bosne i Hercegovine nije od jučer i traje duže od rata u Ukrajini.

'Dodik ne odustaje i ne odstupa od onoga što obećava da će napraviti. Stavovi koje čujemo, to što koristi priču o odcjepljenju, raspadu Bosne i Hercegovine, kao svoju retoričku priču za ostanak na vlasti - smatram da nije ni pristojno negirati njegove izjave, nego ih prihvatiti takve kakve jesu i na taj način postupati. To što do sada nije povukao taj zadnji potez, ne znači da neće. Po svoj prilici, kako se zaoštrava situacija i kako se općenito sigurnosna situacija u svijetu mijenja, nije isključeno da će u nekom trenutku, ovisno o kalkulaciji, procijeniti da je to trenutak u kojem treba nastupiti', smatra stručnjakinja.

Zapitala se što napraviti ako pošalje snage i zatvori međuentitetsku liniju.

'Već je krenuo s tom politikom prosvjeda na međuentitetskoj liniji, nevidljivoj granici unutar Bosne i Hercegovine. Nažalost, zbog tih akcija granica postoji; čini je vidljivom i uznemirava ljude. Ako se vozite i morate stati na nekoj točki dva sata jer je tamo prosvjed i zabranjeno je kretanje zbog toga što je to međuentitetska linija razdvajanja, dobijete sliku podjele i teritorijalnog razgraničenja koje nije utemeljeno u dokumentima, ali stvara novu situaciju na terenu, što je njegov cilj', opisala je Dodikovu taktiku Šelo Šabić.

A za sada je procjena takva da bi Bošnjaci, nakon krvavog rata u kojem je sačuvana cjelovitost BiH, teško dopustili odvajanje Republike Srpske bez rata.

Dodiku slijedi nastavak suđenja na Sudu BiH, što ga čini vrlo nervoznim i pitanje je hoće li to suđenje ubrzati neke njegove odluke.

Hrvatska je prvi susjed BiH. Koliko situacija u BiH utječe na Hrvatsku i imamo li se razloga brinuti? 'BiH je zemlja s kojom imamo gotovo tisuću kilometara kopnene granice i naravno da će pogoršanje sigurnosne situacije direktno utjecati na sigurnost u Hrvatskoj, koja bi kao članica NATO-a, susjedna zemlja i članica EU-a trebala biti jako zainteresirana za upozoravanje svih međunarodnih aktera ako primijeti i ima podatke da se pogoršava sigurnosna situacija.'

Također, Srbija se naoružava, stalno se hvali novim akvizicijama oružja.

'Pitam se - za koga? Ona je vojno neutralna zemlja. Srbija očekuje da će netko nju napasti ili trebamo očekivati da će Srbija nekoga napasti?' upozorila je Šelo Šabić.

Europska unija pokušava nekim obećanjima budućeg članstva smiriti situaciju. Koliko je važno političarima u BiH to što se konačno otvaraju pregovori o pristupanju Europskoj uniji?

'Aktualnoj vlasti je jako stalo do toga i najvjerojatnije će na sastanku Europskog vijeća idući tjedan ta odluka biti pozitivna za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, kako znamo dinamiku procesa pristupanja bilo koje države Europskoj uniji, to je samo simboličan, važan da, ali simboličan trenutak otvaranja pregovora, osobito u kontekstu toga da BiH ni približno ne ispunjava uvjete koje je EU tražio.

U manjku vizionarstva i želje da se EU uhvati u koštac s problemima, koje je i sama međunarodna zajednica ugradila u ustrojstvo te zemlje jer je donijela takav mirovni sporazum koji ju je učinio disfunkcionalnom, nada se da će ovakvim simboličnim gestama otvaranja pregovora i obećanja financijske pomoći svim zemljama Balkana smiriti strasti te motivirati političare da se okrenu reformama i istinski demokratiziraju svoje zemlje. To se neće dogoditi jer je to protiv njihovih (balkanskih političara, op.a.) interesa - oni će iskoristiti sve što im se financijski nudi od Europske unije i dati minimum ili ništa', zaključila je Šelo Šabić.