Enteroviroze, kako navode na stranicama Zavoda za javno zdravstvo, skupina su bolesti uzrokovanih enterovirusima koje mogu imati razne kliničke manifestacije poznate pod različitim nazivima, ovisno o tome koji organ zahvaćaju. Težina kliničke slike je različita i varira od vrlo blage do izrazito teške. Kakva će klinička slika biti, ovisi o vrsti i količini unesenih virusa, kao i o stanju organizma. Mnoge infekcije enterovirusima prolaze bez većih posljedica i samoizlječenjem, no zbog svoje učestalosti opterećuju zdravstvene službe. Ponekad se mogu javiti i u obliku epidemija, posebice u kolektivima (dječji vrtići, škole, bolnice i sl.).

Koji su simptomi bolesti?

Prema nazivu enteroviroze, prvi dojam je da se radi o infekciji probavnog sustava i da je neposredna posljedica te infekcije proljev. Međutim ti proljevi nikada ne dominiraju kliničkom slikom enteroviroza, a stolice budu mekše i formirane. Istina je da enterovirusi nastanjuju u prvom redu crijevo čovjeka, ali mogu odande dospjeti i u krv te doći do mnogih organa i središnjeg živčanog sustava. Zbog toga će simptomi ovisiti o tipu enterovirusa kojim se osoba zarazila. Visoka temperatura, povraćanje, proljev, glavobolja i bolovi u mišićima samo su neki od simptoma bolesti.

Postoje neke enterovirusne bolesti koje imaju tipičnu kliničku sliku. Jedna od njih je bolest šaka, stopala i usta. Ona spada u enterovirusne bolesti koje su karakterizirane osipom. Te promjene su prisutne na koži trupa i ekstremiteta, ali i oko usta i u usnoj šupljini. Kod herpangine promjene se događaju na sluznici ždrijela i mekog nepca (vezikulozni enantemi). Različite kliničke slike i simptomi bolesti javljaju se kada enterovirusi dospiju do organa i središnjeg živčanog sustava. Tako mogu izazvati paralitičku bolest (sindrom poliomijelitisa), encefalitis (upalu mozga) i serozni meningitis (upalu moždanih ovojnica), pleurodiniju (bornholmsku bolest), osip, miokarditis (upalu srčanog mišića), perikarditis (upalu srčane ovojnice) te nespecifične bolesti s povišenom temperaturom.

Kako se prenose enteroviroze?

Enteroviroze se prenose izravno s osobe na osobu dodirom te neizravno fekalno-oralnim putem (bolesti prljavih ruku). Neke enteroviroze mogu uzrokovati respiratorne simptome i tada se uzročnik može širiti i kapljičnim putem. Iznimno onečišćena voda i hrana, kao i prijenos preko vektora (muhe, žohari), može dovesti do nastanka bolesti.

Koliko dugo je oboljeli zarazan za druge?

Period inkubacije ne može se točno odrediti jer je izvor infekcije najčešće osoba bez znakova bolesti. Smatra se da inkubacija traje od dva dana do dva tjedna, a najčešće tri do pet dana. Inficirane osobe izlučuju virus stolicom i iz sekreta ždrijela nekoliko dana prije i nekoliko tjedana nakon početka simptoma. Najveća zaraznost je u početku bolesti.

Kako se liječe enterovirusne bolesti?

Kako se radi o virusnim bolestima, mogućnosti liječenja su ograničene, stoga se u većini slučajeva liječi simptomatski. Primjena antivirusnih i imunomodulirajućih lijekova za liječenje enteroviroza za sada još uvijek nema širu primjenu.

Kada se enteroviroze najčešće javljaju?

U našim krajevima (umjereni klimatski pojas) najveća pojavnost je tijekom ljeta i rane jeseni (lipanj-listopad), kad se mogu javiti i epidemijski, a sporadični slučajevi javljaju se cijele godine. Infekcije enterovirusima češće su kod male djece.

Koje su mjere prevencije bolesti?

Kod fekalno-oralnog prijenosa bolesti kontaktom i kapljičnim putem najvažnije je pravilno i redovito pranje ruku, izbjegavanje bliskog kontakta s oboljelim te redovito čišćenje i dezinficiranje površine s kojima je oboljeli u kontaktu. Prevencija enteroviroza moguća je jedino kod poliomijelitisa (dječje paralize) cijepljenjem. Zahvaljujući obveznom cijepljenju protiv dječje paralize u RH, eradikacija (iskorjenjivanje) poliomijelitisa u Hrvatskoj proglašena je 21. lipnja 2002. godine, isto kao i u Europi. Međutim, zbog mogućeg unosa divljeg polio virusa iz drugih dijelova svijeta (indijski potkontinent i subsaharska Afrika) cijepljenje protiv dječje paralize još se provodi kako u RH, tako i u Europi.