Davne 1970. neki je nezadovoljnik nakon govora tadašnjeg britanskog premijera, laburista Harolda Wilsona, u gradskoj vijećnici Hammersmith u Londonu, bacio protestno jaje na njegov automobil. Koji mjesec kasnije incident se ponovio, ali ovoga puta buntovni član oporbene stranke uspio mu je jaje tresnuti ravno u lice. Iako mu se žumanjak cijedilo niz obraz, premijer je ostao hladan kao špricer te samo primijetio: 'Dođu li Torijevci na vlast, za pet godina nitko neće imati novca da kupi jaje.'

Hrvati možda već dugo nemaju novca za jaja, jer se u nas ni prstima jedne ruke ne mogu nabrojati slučajevi takvog izražavanja nezadovoljstva radom i odlukama naših političara. Na Facebooku i portalima frustrirani anonimci skriveni iza pseudonima bljuju uvrede, mržnju, psovke i optužbe na račun kvarljivih struktura vlasti, ali u našoj se kulturi nije uvriježio običaj da gađanjem jajima ili cipelama simbolično ponizimo one koji nas ponižavaju lošim odlukama, lažnim moralom i kroje naše sumorne živote. Kao što su to učinili učenici i roditelji u Liverpoolu, zasuvši grupu vladinih dužnosnika jajima i trulim povrćem, jer nisu spriječili zatvaranje javne srednje škole Croxteth. Narod je rekao svoje.

Ako nas sjećanje dobro služi, napad jajima na političare u nas se dogodio tek u Omišu, u vrijeme vlade Jadranke Kosor. Pri ulasku uzvanika u gradski komorni teatar Ilirsko sjemenište, gdje se spremala proslava 21. obljetnice osnutka stranke u tom gradiću, dvije žene bacile su nekoliko jaja pred noge visokih HDZ-ovaca, dovikujući: 'Ovo vam je za Purdu, ovo za krizu, ovo za škver...' Za nezadovoljne gospođe, hrvatski branitelj zatočen u BiH Tihomir Purda simbolizirao je nebrigu vlasti za branitelje, a zatvaranje brodogradilišta za njih je bilo simbol propale gospodarske politike. Bilo kako bilo, jedno je jaje malo dohvatilo cipelu tadašnjeg ministra zaštite okoliša Branka Bačića, na što se netko iz pratnje bacio pred ministrove noge i papirnatom maramicom uklonio tragove napada.

Na prošlogodišnjem otvaranju Riječkih ljetnih noći poletjela su i dva jajeta u smjeru Vojka Obersnela, ali su umjesto riječkog gradonačelnika pogodila violinisticu u orkestru. Ne zna se točno što je autorica napada time htjela, ali se pretpostavilo da je bila riječ o nastavku ispada jednog broja bijesnih građana na ranije održanom performansu intendanta riječkog HNK Olivera Frljića i direktora opere Marina Blaževića pred zgradom kazališta, kada je i jedan slučajni prolaznik, američki turist, zaradio dvije pljuske.

I to bi bilo to. Osim ako računamo barbarski izraz demokratskih sloboda na hrvatski način u slučaju smrdljivog zalijevanja pisca Ante Tomića. Od Australije do Irske, od Velike Britanije do Indije, od Kine do Perua protestiralo se gnjilim krumpirom, tintom, cipelama, bananama, ženskim gaćicama, plišancima, tortama i pitama, ali nitko se još nije, kao u nas, dosjetio baciti na glavu neistomišljenika kiblu fekalija.

I dok u nas od takvih projektila stradaju kulturnjaci i novinari, u nekim drugim kulturama političari moraju otrpjeti tu vrstu kritike i pritom još biti duhoviti, kao bivši guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger. Njega je neki student Kalifornijskog sveučilišta u Long Beachu pogodio jajem uoči govora pred golemom masom nazočnih, na što je Terminator, uz vedar smiješak poručio 'atentatoru' da mu za dobru kajganu duguje još slaninu. U većini slučajeva kazne za počinitelje su simbolične, a i same žrtve obično opraštaju ili traže da im se nadoknade troškovi kemijskog čišćenja uprljanih odijela.

Dugogodišnji potpredsjednik vlade Ujedinjenog Kraljevstva u vrijeme Tonyja Blaira, John Prescott nije otrpio samo jajčani projektil, nego je na svečanoj dodjeli Brit Awards 1998. poliven i vjedrom ledene vode. Njome ga je počastio Danbert Nobacon, član nekadašnjeg alternativnog benda Chumbawamba, obrazlažući: 'Potpredsjednik vlade koji se ima hrabrosti pojaviti na Brit Awards u uzaludnom pokušaju da Laburiste pokaže kao cool i trendy, zaslužuje svaku kap iz ove kante.' 

Tog bivšeg skromnog sindikalista koji je dogurao do najviših funkcija, britanski je tisak zbog njegove slabosti prema luksuzu častio nadimkom 'Two Jags'. Naime, Prescott je, između ostaloga, privatno posjedovao automobil marke Jaguar, ali je uvjetovao da se i službeno, na račun poreznih obveznika, mora voziti u identičnom skupocjenom prometalu, što je izazvalo masu ogorčenih komentara.

Pristaše lova, pak, napali su u Badmintonu člana Britanskog parlamenta Dana Norrisa jajima, travom, pudingom i blatom, jer se ovaj zalagao za zakonsku zabranu lova. Dok u nas seljaci protestiraju traktorima na cesti, britanski ministar poljoprivrede Nick Brown stradao je od čokoladnih ekler projektila na konferenciji Nacionalnog saveza poljoprivrednika. Pripadnici kosovskog radikalnog pokreta 'Samoopredjeljenje' nedavno su gađali jajima zamjenika ministra vanjskih poslova Petrita Seljimija pri izlasku iz jednog prištinskog restorana. Istim je 'projektilima' napadnuta Julia Gillard dok je bila premijerka Australije...

Hillary Clinton se za vrijeme napada cipelom tijekom njezina izlaganja na Konferenciji o recikliranju metalnog otpada u Las Vegasu, skutrila u kut, a kada je prošla opasnost, veselo upitala jesu li to u dvoranu pušteni šišmiši ili je riječ o reklami za nastup 'Cirque de Soleil' ( glamurozne kanadske cirkuske grupe). Za njezina posjeta Egiptu dok je bila državna tajnica, protivnici američke politike prema Srednjem istoku njezin su službeni automobil napali cipelama i trulim rajčicama urlajući 'Monika, Monika', aludirajući na muževu aferu s Monikom Lewinsky.

Ali najpoznatije 'cipelarenje' doživio je George W. Bush 2008. za posjeta Iraku, tijekom pressice američkog predsjednika i iračkog premijera Nouri al-Malikija u Bagdadu. Dok je Bush govorio o neizbježnom ratu kojim se štiti SAD, a Iračanima pruža nada, irački TV-novinar Muntadhar al-Zaidi bacio je na njega obje cipele, vičući: 'Ovo je za udovice, siročad i sve ubijene u Iraku!' Za svoje zemljake al-Zaidi je postao preko noći junak te su tisuće Iračana izašli na ulice klepećući cipelama i tražeći njegovo puštanje iz pritvora.

U nas političari i bankari još nisu gađani cipelama, ali to su otrpjeli mnogi svjetski moćnici, od bivšeg njemačkog predsjednika Christiana Wulffa, kojemu su prosvjednici lupali obućom po pročelju rezidencije, tražeći ostavku zbog skandala oko privatnog kredita, do Doris Leutard, nekadašnje švicarske ministrice trgovine, koju su gnjevni seljaci na jednom sajmu sireva gađali gumenim čizmama. I bivši premijer Kine, Wen Jiabao zaradio je cipelu u Londonu, koju mu je na predavanju o ekonomskoj suradnji dviju država na Cambridgeu zafrljio neki student, protestirajući protiv kršenja ljudskih prava u Kini.

Obuća je letjela i u Skupštini Srbije, kada je poslanica SRS-a Gordana Pop-Lazić njome gađala predsjedateljicu parlamenta Gordanu Čomić. Cipelarenje u indijskom kongresu dovelo je do ozbiljnih političkih napetosti, zbog kojih su sa izbornih lista povučeni neki kandidati. Uostalom, zar nije onih davnih godina i Nikita Hruščov lupao cipelom na 902. plenarnoj sjednici Generalne skupštine UN? Na kraju je i Bushev 'cipelar' al- Zaidi zaradio u Parizu cipelu u glavu od jednog iračkog novinara izbjeglice tijekom njegova izlaganja o iskustvima 'cipelarske revolucije', jer ga je napadač optužio da 'radi za diktaturu u Iraku'. 'Ukrao mi je tehniku'- komentirao je al-Zaidi.

Iako se bacanje cipela kao simboličan napad ili protest protiv loše politike udomaćio u mnogim zemljama, nakon al-Zaidinog čina postao je još omiljenija protestna municija u Europi, SAD, Kanadi, Indiji, Kini, Hong Kongu, Tajvanu i Australiji. Ali 'cipelarenje' nigdje nije toliko ozbiljna uvreda kao u arapskom svijetu. Pokazati đon cipele u arapskoj kulturi je ozbiljna uvreda, a bacanje cipele na nekoga neoprostivo poniženje. Cipela je u njih nešto prljavo, jer dotiče zemlju i povezano je sa stopalom kao najnižim dijelom tijela, pa gađajući njome protivnika šaljete poruku da je niži od najnižega. Zato je nakon prvog Zaljevskog rata ulaz u bagdadski hotel Al-Rahid bio ukrašen mozaikom s Bushevim portretom, da svatko tko ulazi stane cipelom na neprijateljevo lice, da bi ga kasnije američki vojnici zamijenili likom Saddama Husseina.

Ali u posljednje vrijeme ima i nježnijih načina protesta. Sve češća municija su sitni, vrlo sitni sjajeći konfeti koji se teško uklanjaju iz kose i tkanine, podsjećajući tako žrtvu dugo na odaslanu poruku. 'Dosta je diktature Europske središnje banke', vikala je na presici jedna aktivistica, posipajući konfetima predsjednika Banke, Maria Draghija. 'Prestanite mrziti! Osjetite dugu, Newt', poručio je aktivist, Nick Espinoza protivniku gay-brakova Newtu Gingrichu, obasipajući ga svjetlucavim bombama, najavljujući 'nacionalni glitterati' pokret' (glitter – sjajiti) protiv netrpeljivosti i anti-gay politike.

Koliko moćnici doista ozbiljno shvaćaju jaja, trule rajčice, cipele i šljokice? Ne previše, jer to je – kako kaže jedan britanski sociolog – prije svega ispušni ventil građana, frustriranih u njihovoj nemoći pred moćnicima. Ipak, aktivist Nick Espinoza poručuje da je to bezopasan, ali upečatljiv način podsjećanja političara na ozbiljne probleme.