Hajdemo se malo našaliti, da nema u tom europskom društvu i moćnog socijaldemokratskog premijera Slovenije Boruta Pahora, konzervativci bi se mogli i dalje opušteno pripremati za daljnje osvajanje vlasti.

Europska ljevica, identificirana uglavnom sa socijaldemokratskim snagama, plaća kaznu za grijehe ekonomske krize.

Posljednja koja je posrnula bila je Socijalistička stranka u Portugalu koju vodi premijer Jose Socrates, koju je za deset posto glasova potukla konzervativna Socijaldemokratska stranka Pedra Passosa, koja je profitirala na valu negativnih reakcija zbog financijske pomoći EU i MMF-a od 78 milijardi eura.

Prije toga, poraz, i to strašan, doživjela je socijalistička stranka (PSOE) koju još vodi španjolski premijer José Luis RodríguezZapatero, šef vlade s najduljim stažem nakon luksemburškog premijera Jean-Claude Junckera. Da su španjolski izbori 22. svibnja bili parlamentarni, konzervativna Narodna stranka (Partido Popular), koju vodi Mariano Rajoy, dobila bi skoro dvije trećine zastupničkih mandata.

PSOE je zaostao za čak dva milijuna glasova i nitko više ne vjeruje da bi socijalisti mogli ostati na vlasti. Znajući što mu se sprema, nešto prije izbora premijer Zapatero bio je najavio da se neće ponovno kandidirati za šefa vlade, što španjolskim socijalistima predviđa dugo razdoblje djelovanja u opoziciji.

Spašavanje Grčke od potpunog potonuća sa 110 milijardi eura koje su odobrili EU i MMF nije još srušilo premijera Yorgosa Papandreua (na vlasti od listopada 2009), ali Nova demokracija Kostasa Karamanlisa (desni centar) samo što nije uskočila na tron.

Osim u Španjolskoj i Grčkoj, vlade lijeve orijentacije ili lijevog centra imaju još Slovenija, gdje socijaldemokrat Borut Pahor vlada od rujna 2008, te na Cipru, gdje komunist Dimitris Christofas (prvi u povijest države) iako je izgubio većinu u parlamentu, drži vladu.

Ali i u Sloveniji je napeto: tamo se nastavljaju političke konzultacije zbog poraza vlade na nedjeljnom referendumu, a premijer Pahor još nije odlučio hoće li od parlamenta tražiti glasovanje o povjerenju. Naime, nakon što su slovenski birači na nedjeljnom referendumu uvjerljivo odbili mirovinsku reformu, Pahor je najprije najavljivao da će od parlamenta možda tražiti glasovanje o povjerenju prilikom glasovanja o paketu mjera štednje, koji je potreban zbog negativnih financijskih posljedica neprihvaćanja mirovinske reforme, ali je u ponedjeljak naveo da je moguće da će se rebalans državnog proračuna u parlamentu donijeti bez interventnog zakona s mjerama štednje, javlja Hina.

Trebalo bi možda spomenuti i koalicijsku vladu Austrije koju predvodi socijaldemokrat Wernes Faymann, iako vlada zajedno s konzervativcima.

Jake europske ekonomije i države: Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Italija, u rukama su konzervativaca iako nitko od njih, zapravo, ne vlada spokojno. U Londonu, nakon što je sa 70 posto glasova protiv obustavljena reforma izbornog sustava, sve je više sumnji u kvalitetu koalicije koju predvode torijevci premijera Davida Camerona. U Parizu socijalisti polako dižu glavu nakon pobjede na kantonalnim izborima, ali Nicolas Sarkozy još uvijek vedri i oblači. Berlusconi se isto znoji nakon što je izgubio vlast u svom milanskom feudalističkom posjedu, a u Berlinu Angela Merkel manevrira pokušavajući zatvoriti nuklearke naročito nakon teškog poraza od strane zelenih u Baden-Wuerttembergu.

U desnom krilu ostaju Poljska, Danska, Nizozemska, Luksemburg, Finska, Estonija, čak i Belgija, država koja drži europski rekord u vladanju bez vlade, koju formalno vodi flamanski demokršćanin Yves Leterme.

Na rubu Unije, Hrvatska bi mogla, kako se očekuje, dobiti koalicijsku vladu lijevog centra sa socijaldemokratima na čelu, ali ni Zoranu Milanoviću ne piše se dobro: ne samo što neće imati 100 dana milosti i mira, već će se morati nositi s potpuno devastiranom ekonomijom i potpunim rasulom državnog aparata koji će morati hitno smanjiti želi li uopće dočekati kraj prve godine svojega mandata.