Prema pravomoćnoj presudi Visokog upravnog suda u sporu HBOR-a i povjerenika za informiranje, zagrebačkom poduzetniku Hrvoju Šimiću odobrava se pravo na pristup informacijama o svim korisnicima i iznosima kredita u prva četiri mjeseca prošle godine jer je riječ o javnom novcu, pa su i informacije dostupne javnosti. U DORH-u, međutim, smatraju da je to protivno odredbama o bankarskoj tajni iz Zakona o HBOR-u i Zakona o kreditnim institucijama, koje je HBOR dužan primjenjivati i stoga ne smije odati podatke o klijentima pozivom na Zakon o pravu na pristup informacijama.

'Pritom je irelevantna činjenica to što je vlasnik HBOR-a Republika Hrvatska', navodi DORH u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, predlažući da Vrhovni sud 'preinači presudu Visokog upravnog suda' tako što će usvojiti tužbeni zahtjev HBOR-a i poništiti rješenje povjerenika za informiranje.

Pojašnjavajući zašto ustraju u pokušaju sprečavanja objave podataka o kreditima HBOR-a, iz DORH-a su za N1 odgovorili kako smatraju da je Zakon o kreditnim institucijama, koji štiti bankovnu tajnu, lex specialis u odnosu na Zakon o pravu na pristup informacijama.

Dojučerašnja povjerenica za informiranje Anamarija Musa objašnjava za tportal da se ovdje uopće ne radi o sukobu između dva zakona. 'Ovdje se radi o jasnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama o dostupnosti informacija koje se tiču raspolaganja javnim sredstvima. Tu nije pitanje je li nešto tajno ili nije; polazi se od toga da HBOR zapravo obavlja poslove fonda, a ne poslovne banke koja bi djelovala na tržištu i imala poslovne tajne svojih korisnika', kaže Musa za tportal, dodajući da ovdje nema mjesta primjeni instituta bankarske tajne.

Kasni izbor novog povjerenika za informiranje, doznajemo zašto

'HBOR se financira iz državnog proračuna i proračun odgovara za sve poteze HBOR-a. Naravno da će podaci o osobama koje traže kredite od poslovnih banaka na tržištu biti zaštićeni bankarskom tajnom, ali ako uzimaju javna sredstva, tu bankarskoj tajni nema mjesta. To je potvrdio i Visoki upravni sud', napominje Musa.

U obrazloženju svog zahtjeva Vrhovnom sudu, DORH 'usporedbe radi' navodi i način poslovanja Europske investicijske banke (EIB), koja se financira sredstvima članica EU-a i, baš poput HBOR-a, ima dvojaku ulogu - tijela Europske unije i financijske institucije. Prema vlastitoj politici transparentnosti, EIB ima obvezu poštivanja profesionalne, odnosno poslovne tajne sukladno europskim zakonima.

Musa nije impresionirana. 'Pravila transparentnosti Europske unije skučenija su od hrvatskih pravila. Postoji više razloga zašto su zemlje poput Hrvatske, kao loši učenici koji se moraju više dokazivati, liberalnije u svojim zakonima o pristupu informacijama, a jedan od razloga je upravo zato da prestanu tolerirati arbitrarna nezakonita ponašanja. U ovom dijelu na nas se ne primjenjuju europski, nego hrvatski propisi, jer tu nema pravne stečevine EU-a. Jedina pravna stečevina je Povelja Europske unije o temeljnim pravima, koja jamči svim osobama pravo na pristup informacijama', naglašava Musa.

Prijedlog Anamarije Muse, kao povjerenice za informiranje, bio je da se Zakon o HBOR-u izmijeni na način da se njime propiše periodično objavljivanje informacija o svim korisnicima kredita i jamstava te državne institucije, s odmakom od dvije ili tri godine od odobravanja financijske usluge. Na taj način zadovoljio bi se interes javnosti, ali i osigurala mogućnost kontrole potrošnje javnog novca.

Kregar: Velike reperkusije u budućnosti

S obrazloženjem DORH-a o lex specialis ne slaže se ni profesor Josip Kregar s Pravnog fakulteta, jedan od autora Zakona o pravu na pristup informacijama.

'Ne bih se složio s tim objašnjenjem. Ako postoji lex specialis, on se tiče dostupnosti kao nečeg što je uže od bankarskog poslovanja – ne možemo se tu koncentrirati samo na jednu odredbu zakona o bankama i financijskim institucijama. Drugo, u pitanju je situacija izvanrednog pravnog lijeka, u kojoj se dovodi u pitanje pravomoćna presuda. Budući da se radi o pitanju s velikim reperkusijama u budućnosti, jer je očito da će se ti podaci pojavljivati u različitim okolnostima u nekim sporovima i istragama, smatram da bi presudu Visokog upravnog suda, koji je dao za pravo povjerenici za informacije i javnosti pristup do tih podataka, trebalo izvršiti', rekao je Kregar za tportal.

Po njegovu sudu, DORH zahtijeva preispitivanje presude kako bi odgodio trenutak objave tih podataka.

'Najjednostavnije rečeno, želi se dobiti na vremenu i zavući cijeli taj postupak kako bi se odgodilo pitanje koje se time otvara - je li aktualni ministar financija zapravo bio daleko više uključen u odlučivanje u Agrokoru nego što je sam priznao. Eto, mislim da je tu motiv da se odgodi vrijeme objavljivanja tih podataka', smatra Kregar, računajući da će Vrhovni sud potvrditi presudu i mišljenje Visokog upravnog suda. 'Ovo je vrlo važno jer se stvara negativni presedan, koji će se potom moći koristiti u drugim slučajevima i dovesti u pitanje smisao Zakona o dostupnosti informacija', upozorava profesor.

Odbacujući tvrdnje o političkom progonu osnivača Agrokora Ivice Todorića, glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić poručio je u četvrtak da mu je žao što uopće netko u Hrvatskoj 2018. godine može smatrati da DORH ikoga progoni zbog političkih razloga. Napomenuo je i da glavni državni odvjetnik 'ne štiti nikoga, osim što štiti žrtve jer mu je to zadaća u postupcima koji se provode'. Vjeruje li Kregar da političari nisu upleli prste ni u zahtjev DORH-a Vrhovnom sudu u slučaju HBOR?

'Ako ovdje nema utjecaja politike na Državno odvjetništvo, onda svakako postoji utjecaj DORH-a na politiku', odgovorio je Kregar.