U Dalmaciji vlada ugođaj pune sezone i ulice Splita su pune turista iz raznih europskih, ali i sve više iz prekomorskih zemalja. Ide li hrvatski turizam u pravcu masovnog ili elitnog turizma, pokazat će na kraju ukupni financijski rezultati. Naši sugovornici su gosti u srednjim godinama, kakve zapravo svi žele vidjeti u svojim hotelima
Ralf i Nancy su bračni i odvjetnički par iz New Yorka, pripadnici američke visoke srednje klase s adresom na Manhattanu. U tom smislu podrazumijeva se njihova visoka platežna moć, ali i doza razmaženosti, vrlo visokih standarda i prohtjeva. S njima smo razgovarali na terasi obiteljskog pansiona u nekadašnjem splitskom predgrađu na Radunici.
Težačka Radunica, istočno od centra Splita, podsjeća na slično poznatije težačko predgrađe, Smojin Veli Varoš. Ralf i Nancy su nam na početku ispričali da su ugodno iznenađeni tim dijelom Splita.
'Kada smo krenuli iz Hvara i zatim došavši sišli s katamarana, tražili smo adresu i dobro se namučili s prtljagom kroz uske uličice dok smo našli pansion u ovom tradicionalnom naselju zanimljive arhitekture. Neobičan je kontrast vrhunske rimske arhitekture, tradicionalnog skromnog naselja i modernog grada odmah u pozadini, s velikim ulicama i neboderima. Šokantan, ali skladan urbanistički kaos u vašem gradu', rekli su nam Nancy i Ralf. Odvjetnik se tokom razgovora predstavio i kao odličan poznavatelj povijesti arhitekture i graditeljske baštine.
Uobičajeno pitanje je bilo kako su se odlučili na dolazak i odmor u Hrvatskoj. Prije dolaska u Split bili su tjedan dana u Rovinju i dva dana na Hvaru. Odgovor nas je malo iznenadio i dodatno zainteresirao. Ralf je bio u Splitu još prije 44 godine, dok je studirao u Švicarskoj. Tada je s nekoliko kolega odlučio autostopom posjetiti Grčku.
'Sa svoja dva prijatelja odlučio sam stopirati iz Švicarske do Grčke i naš tadašnji sumanuti plan bio je da kroz Jugoslaviju uz more, preko Albanije, dođemo do Grčke. Naravno, mladi i glupi kakvi smo bili, nismo uopće znali u što se upuštamo. Do Dalmacije i Splita smo nekako došli stopom, onda smo krenuli prema Dubrovniku i te 1970. smo negdje na sredini obale zapeli na mjestu cijeli dan i noć. Tada je ondje prolazilo jako malo automobila, a do Albanije se uopće nije moglo, što smo zapravo trebali znati kad smo planirali avanturu', priča Ralf.
Nakon neuspjeha krenuli su prema unutrašnjosti i u tom pokušaju došli do Beograda, ali tada su ostali i bez novca i vratili se. 'Što da vam kažem - čovjek s 20 godina radi gluposti. Tada sam sebi rekao da ću se kad-tad vratiti i posjetiti Dubrovnik. Zato smo sada ovdje i za dva dana konačno prvi put idemo u Dubrovnik', rekao nam je Ralf.
Pitali smo ga sjeća li se kakvih detalja iz Splita prije 44 godine. 'Sram me je to reći - putovali smo kao potpuni kreteni, valjda je to tako kad si mlad. U Split smo došli jednog jutra i proveli nekoliko sati na Rivi - popili smo valjda neko pivo i popodne opet krenuli na cestu. Sada mi je jasno da je ova fascinantna palača i tada bila ovdje, ali to nas u tom trenutku nije zanimalo', priznao je naš sugovornik.
Nancy je posebno oduševljena Splitom i ugođajem u gradu, svidio joj se i Rovinj, a hvali vina koja je probala na Hvaru. Ona je sada umirovljena odvjetnica i kaže nam da će više putovati izvan sezone.
'Suprug i ja sada imamo više vremena i planiramo putovati na mjesta koja nas zanimaju, a nisu razvikana, skupa i pretrpana turistima. Na Hvaru mi se svidjelo jer nije bilo neke gužve. Probala sam odlična vina, a hrana vam je posebna', rekla nam je Nancy.
Ralfu je boravak u Istri bio ugodan, pun je hvale za domaćine i uslugu, ali mu se od svega najviše svidio Trst. 'Trst je za mene apsolutno iznenađenje. Nisam htio ići na izlete koje su nam nudili u unutrašnjosti Istre, više volimo sami istraživati. Tako smo se odlučili na izlet automobilom do Trsta i taj grad me oduševio. On je izvrstan spoj arhitekture, a prepoznao sam mediteranske i austrijske utjecaje. Predivan je to grad i čudi me da nitko ne organizira izlete u njega - u čemu je stvar?', pitao nas je Ralf.
Objasnili smo mu da se u Hrvatskoj Trst percipira kao Ponte rosso, grad u kojem se kupovao i švercao san o potrošačkom društvu, a bio je i izlaz Jugoslavije na zapad. To je naravno potaklo diskusiju o politici. Ralf i Nancy su nam rekli da su u Istri u više navrata čuli od ljudi da žale za nekadašnjim vremenima bivše države i socijalizma, a da je slično čuo i u Splitu. 'Ne razumijem o čemu se tu radi, a pitao sam neke ljude i što misle o Titu i svi su bili puni hvale za njega. Pa on je ipak bio na čelu totalitarnog režima, a mislim da demokracija nema alternative', tvrdi Ralf.
'Nešto slično čuli smo nedavno boraveći i na teritoriju bivše istočne Njemačke. U Splitu smo od jednog vlasnika restorana čuli da se ovdje nije napravilo ništa u ova dva desetljeća, a u rent-a-caru nam je čovjek rekao da su Hrvati poštovali Tita. To je stvarno iznenađenje', nastavila je Nancy.
U raspravi smo ipak došli do zaključka da je tradicija demokracije u SAD-u duga više od dva stoljeća, a Hrvatska i (istočna) Njemačka su proživjele više desetljeća totalitarizama i to je ostavilo traga u svijesti ljudi koji više vjeruju vođama nego sustavu demokracije. Naravno, ugođaj terase na Radunici na kraju je presudio i krenuli smo na 'lakše' teme, plažu Bačvice, baštinu Trogira i očekivanja gostiju pred njihov odlazak u Dubrovnik.
'Renesansa u Trogiru je jedinstvena - dugo nisam vidio tako dobar primjer, a u Italiji je renesansa uglavnom prekrivena barokom. Glavni trg je impresivan, posebnoLoggia, palača Cipiko, ali i gradska vijećnica', znalački je ustvrdio Ralf. Nismo mu htjeli govoriti da je Dubrovnik zapravo kruna i vrhunac baroka na Mediteranu; možda ga posjet Gradu približi ovom umjetničkom stilu.
