'Putin je najbogatiji čovjek na svijetu. Vjerujem da je težak 200 milijardi dolara', izjavio je za CNN Bill Browder, izvršni direktor investicijske tvrtke Hermitage Capital Management, obrazlažući to riječima:

'Ako nakon 14 godina njegove vlasti novac pristigao u državnu blagajnu nije potrošen u izgradnju škola, dječjih vrtića, cesta i bolnica, mogao je završiti samo na računima švicarskih banaka i u hedge fondovima Putina i njegovih pajdaša.'

Čelnik tog svojedobno najvećeg investitora za Rusiju, s kojim je Putin prvo tijesno surađivao, a potom ga 2005. odbacio zbog 'ugroze nacionalne sigurnosti', vjerojatno pretjeruje s tako bombastičnom brojkom. Ruski politički analitičar Stanislav Belkovsky spominje skromnijih 70 milijardi dolara (negdje u rangu milijardera broj jedan Billa Gatesa sa 79.2 milijardi), računajući na Putinove udjele u brojnim ruskim kompanijama, naročito plinskim i naftnim Gazprom i Surgutneftegas.

Istina se ne zna, iako se zna da ruski predsjednik godišnje ubire 140.000 dolara predsjedničke plaće. Za parlamentarnih izbora 2007. imovinska kartica bila mu je prilično skromna, svega 3,7 milijuna rubalja (150.000 dolara) štednje, stančić od 74 četvorna metra u Saint Petersburgu, 260 dionica Banke St. Petersburg vrijednosti 5,36 dolara i dvije Volge M21 iz šezdesetih, nasljedstvo od oca, čime nije ulazio ni u prvih stotinu najimućnijih kandidata za Dumu njegove vlastite stranke. Krenu li se danas pobrojavati njegove nekretnine, jahte i pokloni poput 11 satova vrijednih 700.000 dolara (i njemu je skupljanje urica omiljeni hobi), stvari izgledaju malo drukčije. Službeno se o tome šuti, jer prvi čovjek Rusije voli privatnost, pa u hrvatskoj verziji Wikipedije od svega što mu pripisuju u vlasništvo, spominje se samo - pas labrador po imenu Koni.

U svakom slučaju, prema raspoloživim analizama, skromni političar je u manje od dva desetljeća uskočio u hlače milijardera, ali časopis Forbes ga ni na 29. godišnjoj listi ne želi uvrstiti među 1.826 milijardera, koliko ih trenutačno u svijetu međusobno dijeli pozamašni kolačić od 7,05 bilijuna dolara. Urednici to pravdaju odlukom da na listi ne žele članove kraljevskih obitelji i diktatore čije bogatstvo proizlazi iz pozicije moći, iako ga dvije godine zaredom proglašavaju najmoćnijom osobom svijeta. 'Izdvojili smo ih na posebnu listu, jer oni ne odražavaju istinsko individualno, poduzetničko bogatstvo koje se prenosi na mlađe generacije ili poklanja za neko opće dobro', objašnjava redakcija.

Putin na Forbesovoj listi ne prolazi, ali zato prolazi ergela ruskih oligarha iz doba njegove vladavine. Njih je ove godine na listi 88, čime je Rusija po broju milijardera na petom mjestu u svijetu – nakon SAD-a (536), Kine (213), Njemačke (103) i Indije (90). Doduše, broj je mnogo manji nego ranije kada ih je bilo 111 i kada je Rusija imala najveći broj milijardera u Europi (sada su to Nijemci), što će reći da su sankcije odradile svoje. Ipak, najbogatijeg Rusa, bankara Vladimira Potanina, teškog 15,4 milijarde, nisu omele ni sankcije, jer je na forbesovoj listi šezdeseta najbogatija osoba na svijetu.

Takvo gomilanje suludog bogatstva u šaci pojedinaca s Forbesova popisa vrlo znakovito oslikava neoliberalno doba u kojemu živimo. Dok se svijet zabavljao ratovima, poplavama, uraganima, nezaposlenošću, epidemijama, izbjeglicama, dužničkim ropstvom, poniranjem cijene nafte, lipsanjem eura i krizom EU, tajkuni sa svih krajeva svijeta, osim pustog Antarktika, prošle godine bili su bogatiji za 650 milijardi i proširili klub za rekordnih 290 novih članova.

Vodeća trojka – Bill Gates, meksički magnat Carlos Slim i Warren Buffet - stari su znanci, ali bog Mida nikada nije blagoslovio toliki broj novopridošlih kao u posljednih godinu dana. Najviše ih, njih 71, dolazi iz Kine, 57 iz SAD-a, 28 iz Indije i 23 iz Njemačke i zajedno su teški rekordnih 518 milijardi, više no ikada u povijesti. Doduše, ima i gubitnika, najveći je nigerijski kralj cementa, šećera i brašna Aliko Dangote, ali unatoč deset milijardi manje, s 14,7 milijardi još je uvijek najbogatiji Afrikanac, u zemlji u kojoj harači Boko Haram.

A među rekordnim brojem prvaša, 46 ih je mlađih od četrdeset godina. Najmlađem Evanu Spiegelu, suosnivaču aplikacije Snapchat, samo su 24, a najmlađoj milijarderki Elizabethi Holmes, vlasnici laboratorija za testiranje krvi Theranos, tek je 31 godina. Oboje dolaze iz Kalifornije, a zahvaljujući Silicijskoj dolini, ta je američka savezna država u posljednjih godinu dana dala 23 nova milijardera te ih sada broji 131, više nego ijedna država u svijetu, osim Kine i SAD-a.

Među najmlađima najviše ih dolazi iz svijeta novih medija, ali među 46 njih nema ni jednoga Rusa, što vjerojatno govori o prirodi ruskoga gospodarstva. U njemu bez Putina malo tko može svoje bogatstvo izmjeriti milijardama, pa ni najbogatiji od njih Vladimir Potanin. On je jedan iz generacije oligarha kojima je Kremlj u režiji Jeljcina sredinom devedesetih po simboličnim cijenama rasprodao nacionalno blago, od nafte i plina do telekomunikacija, u zamjenu za izdašnu potporu u predsjedničkoj kampanji, a Putin im je kasnije dao ultimatum: bogatstvo mogu zadržati i izbjeći kazneni progon zbog sumnjive privatizacije samo pod uvjetom da se klone politike.

No kako je bivša Putinova uzdanica, Amerikanac Bill Browder došao do moguće svote od nevjerojatnih 200 milijardi Putinova blaga? U svom financijskom trileru, tek izišloj knjizi 'Red Notice: A True Story of High Finance, Murder and One Man's Fight for Justice' (Crveni zapis: Istinita priča o visokim financijama, ubojstvu i borbi jednog čovjeka za pravdu), Browder opisuje vlastiti slučaj investitora koji je ispod cijene kupovao dionice lipsalih ruskih tvrtki i savjetovao ih kako boljim poslovanjem podići njihovu vrijednost. Između 1998. i 2003. njegov je investicijski fond učas porastao više od 12 puta i vrijedan je 4,5 milijardi dolara.

No Browder je brzo shvatio da oligarsi i vladini dužnosnici iz tih kompanija isisavaju profit i krenuo u obračun s njima, izlazeći u javnost s njihovim malverzacijama. Putin mu je u tome bio tijesan saveznik uz obostranu korist - Amerikanac je spašavao novac, a Putin širio političku moć. Svaki puta, piše Browder, kada bi on provalio neki skandal, Putin bi to brzo rješavao, sve dok i sam nije s oligarsima sklopio savez: najbogatije je pohapsio, a ostalima diskretno poručio da moraju s njime dijeliti pare ukoliko ne žele završiti iza rešetaka u Sibiru.

'Oni su postali poslovni partneri, a moj aktivizam suvišan, jer više nisam gonio Putinove neprijatelje, nego jurišao protiv njegovih vlastitih interesa', kaže Browder u razgovoru za CNN povodom izlaska knjige, te zaključuje: 'Putin je tako postao najveći oligarh'.

Browder je, prema njegovoj verziji priče, rusku avanturu platio izvlaštenjem, zastrašivanjem te premlaćivanjem i smrću svoga odvjetnika Sergeja Magnitskog. Poučen tim iskustvom i financijski oguljen, posljednjih desetak godina prometnuo se u osviještenog borca za ljudska prava, kojemu jurišanje za parama više nije svrha života, a knjiga je neka vrsta sablasne police osiguranja, jer piše: 'Ako me ubiju, znat ćete tko je to učinio. Kada moji neprijatelji pročitaju ovu knjigu, znat će da vi znate'.

Život u svijetu financija, piše Browdey, bio je kao crno-bijeli TV-svijet. Sada, kada stvarnost gledam na širokom ekranu u koloru, sve je bogatije, punije i sadržajnije. Mnogo sam siromašniji, ali duhovno bogatiji, jer svijet želim učiniti boljim mjestom za život.

Boljim barem za neke nove milijardere.