Clinton, u maniri američkog vic-mahera, izrazio je bojazan da će mu otkazati srce od nastupa Lady Gage, koja je njegovom voljom, uz mnoštvo ostalih zvijezda iz šoun biznisa, uveličala zakašnjelu proslavu njegovog 65. rođendana i okrugle obljetnice svoje Globalne inicijative. Usput, dobio je priliku vinuti se natrag u orbitu medijskog 'prime timea', pa i gotovo dvije stranice prikaza svoga lika i djela u Financial Timesu.

Bivši američki predsjednik, koji je 2005. utemeljio Clintonovu globalnu inicijativu (CGI), danas se kroz rad te organizacije suočava s najvećim svjetskim izazovima. U razgovoru za Times, političar koji personificira američki san otkrio je što misli o problemima s kojima se suočava američka nacija.

Clinton zna sve, započinje Times - od stope pismenosti žena u Butanu, preko dnevnih količina pitke vode dostupne najsiromašnijim žiteljima Caracasa, do razine propadanja Velikog koraljnog grebena. Nezaustavljiv je, kako u svom sada već povijesnom entuzijazmu, tako i bilo čemu drugom što možete zamisliti, piše FT.

Iako mu zakon dopušta, Cliton se ne namjerava kandidirati za mjesto u Zastupničkom domu američkog Kongresa.

'Postoji mnogo kvalificiranih ljudi u Kongresu koji mogu napraviti dobar posao, ali nema mnogo onih koji mogu napraviti ovo što ja radim (s Globalnom inicijativom) – samo na temelju prethodnih iskustava', kaže Clinton.

Paraliziran sustav upravljanja

Ipak, priznaje da klasični sustav upravljanja i vlasti u Americi – institucionalno krhak na papiru i opraštajuće elastičan u praksi – nije samo okoštao, već je paraliziran, upravo u vrijeme kada se ekonomija stropoštala u vegerirajuće stanje, a socijalno tkivo se raspada.

'Živimo u vrijeme raskinutih veza između načina funkcioniranja politike i mnogi komunikacijskih kanala, kao i između onoga što je učinkovito za ekonomiju i društvo. Znamo da povezivanje i suradnja otvaraju nova radna mjesta i jačaju prosperitet, ali to nije veoma uzbudljiv segment večernjih vijesti i od toga neće 'proključati krv na izborima', primjećuje Clinton.

Prema njegovom mišljenju, ključni problem je dominacija ideologije nad filozofijom: 'Svatko bi trebao imati političku filozofiju… Dobro je biti ponešto liberalan ili ponešto konzervativan ili veoma liberalan i veoma konzervativan. Problem s ideologijom je taj što imate sve odgovore unaprijed, pa su dokazi, iskustvo i ono što radi konkurencija – nevažni.'

Opsesija utemeljitelja SAD-a

Što se toga tiče, 'svaki Amerikanac ima pravo po rođenju na kritiziranje vlade' jer je nacija rođena 'kao odgovor na ono što smo vjerovali da je neodgovorna zloupotreba vlasti, to je bila glavna opsesija utemeljitelja SAD-a'. No jednako kao što su tvoritelji ustava željeli sustav koji će štititi Amerikance od tih zloupotreba, željeli su i vladu koja može biti dovoljno snažna i fleksibilna da može učiniti ono što treba biti učinjeno u svim vremenima i razdobljima: 'Oni su razumjeli da, ako želite etnitet, netko mora dostaviti ljepilo.'

Savezna država Virginia, kaže Clinton, bila je za prve generacije Amerikanaca verzija Njemačke kojom vlada kancelarka Angela Merkel – država pozvana da prisvoji dugove daleko siromašnijih bivših kolonija s kojima nije imala ništa zajedničko. No učinila je to uz dogovor da glavni grad države bude na rijeci Potomac. Uglavnom, napadi na američke vlade nisu ništa novo: svatko može 'pronaći porez koji je previsok, program za koji misle da je gubitak novca, političara za kojeg vjeruju da je zloupotrijebio položaj'. A koliko god su Amerikanci uvijek bili sumnjičavi prema vlasti, oduvijek su htjeli i 'dovoljno vlasti, pa je pravo pitanje – što znači dovoljno, a što previše'.

Zašto se ta diskusija ne vodi i zašto je ne predvodi predsjednik Barack Obama, pita Financial Times? Dijelom, smatra Clinton, zato što javni diskurs diktiraju mediji – medijski polemičari mogu imati svoja autentična uvjerenja, ali kližu u ekstreme zato što sirovi konflikt zabavlja publiku.

'Kada sam prvi put imao pravo glasati, predsjednik je dobivao između 30 i 45 sekundi na večernjim vijestima. Sada ima manje od osam sekundi', upozorava Clinton.

Od Reagana do Tea Partyja

Bivši predsjednik smatra da je Tea Party 'najekstremnija inkarnacija 30-godišnjeg razdoblja koje je započelo kada je Ronald Reagan u svom prvom inauguralnom govoru rekao da vlada nije rješenje, već je ona problem': 'No stvarni problem nije u tome da Tea Party kontrolira državu, da je zarobio medije i da predstavlja najveći dio javnog sentimenta; problem je što nešto (sistem dogovaranja, o. a. - Financial Times) koji je funkcionirao u povijesti više ne funkcionira.'

'Ideologe ne možete preobratiti jer njih nije briga za činjenice. Morate voditi bitke koje možete dobiti, a možete dobiti bitku u području ekonomije. Ne postoji primjer uspješne države u svijetu – ako uspjeh definirate kao nisku stopu nezaposlenosti, visoke stope rasta zaposlenosti, manju nejednakost u prihodima i zdravstveni sustav koji proizvodi jednako kvalitetnu ili kvalitetniju skrb uz manje troškove – bez jake ekonomije i učinkovite vlasti, koje iznalaze način da rade zajedno. Ukoliko to nemate, ako nemate sustav u kojemu se siromašni mogu izboriti za svoje mjesto pod suncem, gubite društvenu koheziju koja je nužna za opstanak države. To je veliki problem', upozorava Clinton.