Poznat i kao 'umjerenjak iz Massachusettsa', Romney se kao najizgledniji kandidat za osvajanje predsjedničke nominacije od samog početka našao na meti rivala. Newt Gingrich, jedini preostali protukandidat s nekakvim izgledima, izjednačava Romneyja s Obamom. Usklađeni su, tvrdi, u području poreza i zdravstvenog osiguranja, a obojica su, usto, neprincipijelni elitisti, kojima je vlastita dobrobit daleko važnija od interesa njihovih birača.

Osim velikog poslovnog iskustva kojim će, kako tvrdi, izvući zemlju iz krize, Romney uistinu nema puno karata u rukavu za osvajanje predsjedništva, a pobijediti može jedino na valu nezadovoljstva Obaminom ekonomskom politikom. Po političkim kvalitetama i osobnim karakteristikama, Obama je daleko potpuniji kandidat koji će se u osvajanju drugog mandata prvenstveno morati fokusirati na neopredijeljene birače. Oni koji ga i danas drže 'muslimanskim socijalistom' glasat će za bilo kojeg Obaminog protukandidata, pa i Romneyja, dokle god se radi o bijelom republikancu. 

Istina je, međutim, da Romney nema dostojnu konkurenciju među republikanskim rivalima i da pobjeđuje zato što je dosljedniji, uvjerljiviji, smireniji i poslovno uspješniji od Gingricha, kojemu konzervativni birači prvenstveno zamjeraju obiteljsku povijest - iza njega su tri braka, a bivšu suprugu varao je sa sadašnjom u vrijeme dok je javno zamjerao tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu aferu s Monicom Lewinsky. Važnije, Gingrich je jedini predsjednik Zastupničkog doma u povijesti američkog kongresa koji je novčano kažnjen - s čak 300.000 dolara - zbog kršenja poreznih zakona i laganja istražiteljima.

Obama pokazuje zube

Preostala dva kandidata, bivši senator iz Pennsylvanije Rick Santorum i teksaški kongresmen Ron Paul, ne odustaju od utrke. Iako su praktički unaprijed pristali na ulogu gubitnika, njihova buduća podrška jednom od kandidata mogla bi se pokazati ključnima, osobito u južnim državama gdje Gingrich uživa daleko veću podršku od Romneyja. Vjetar u krila Gingrichu na samom početku kampanje dala je bivša guvernerka Aljaske Sarah Palin, a nakon odustajanja od utrke za nominaciju podržali su ga teksaški guverner Rick Perry i tamnoputi biznismen Herman Cain. Romney pak ima podršku multimilijardera Donalda Trumpa i bivšeg veleposlanika SAD-a u Kini, umjerenog Jona Huntsmana.

Romneyjevo poslovno iskustvo, kao najjače oružje kojim raspolaže u kampanji, moglo bi mu se obiti o glavu kao bumerang. U pobjedničkom govoru na Floridi, Romney je poručio da Obama 'demonizira i poništava gotovo svaki sektor' američkog gospodarstva. Obećao je da će on Ameriku najatraktivnijim mjestom na svijetu za poduzetnike, za inovatore i one koji otvaraju radna mjesta. 'Za razliku od drugih kandidata za predsjednika, znam kako to učiniti', poentirao je Romney, kojega će Obama u kampanji prikazati kao bešćutnog kapitalista i utjelovljenje jedan posto bogatih uoči novog vala prosvjeda u organizaciji pokreta Okupirajmo Wall Street.

Obama je svjestan da se teška ekonomska situacija neće dramatično poboljšati u 2012. te da će u kampanji važna biti percepcija relativnog oporavka. Takvu percepciju hrani svakodnevnica: stavovi se formiraju temeljem osobnog iskustva i iskustava poznanika, pa će bilo koja reklamna kampanja o oporavku ekonomije teško uvjeriti birače da se stanje uistinu popravlja. Obami, pritom, situacija ide u prilog – podaci o padu nezaposlenosti stigli su u pravo vrijeme, pred novogodišnje blagdane, a divovi američke automobilske industrije – Ford, Chrysler i General Motors – prošle godine ostvarili su rast prodaje i najavljuju nova zapošljavanja.

Lov na neopredijeljene birače

Obama protiv sebe, doduše, ima moćnu Američku trgovinsku komoru, krovnu organizaciju više od tri milijuna kompanija, razbješnjenu njegovom odlukom o zabrani gradnje tri tisuće kilometara dugog naftovoda kojim bi se svakodnevno od Kanade do Teksasa transportiralo 700 tisuća barela sirove nafte. Taj projekt, već odobren u Kongresu, smanjio bi američku energetsku ovisnost i omogućio tisuće novih radnih mjesta. Na oduševljenje ekoloških organizacija, Obama je u siječnju odustao i od ranije najavljenog širenja naftnih bušotina u istočni dio Meksičkog zaljeva te pred atlantskome i pacifičkom obalom SAD-a. No upravo takvim potezima, Obama će osigurati podršku liberalnih glasača, poljuljanih njegovom kompromisnom politikom i brojnim ustupcima koje je pružio kongresmenima nauštrb vlastitih predizbornih obećanja.

Obama će, dakle, morati osigurati podršku neovisnih i neopredijeljenih birača, koji čine čak trećinu američkog biračkog tijela. Oni nisu zadivljeni republikanskim postignućima i izbornim kandidatima, što znači da se Obami pruža izvrsna priliku da ih pridobije. Osim toga, neopredijeljeni Amerikanci koji su glasali za Obamu 2008. učinili su to zbog njegovog obećanja da će osvjetlati američki obraz u svijetu - to obećanje Obama je u velikoj mjeri i ispunio, što doduše i nije bilo osobito teško nakon goleme štete koju je američkom ugledu nanio G. W. Bush.

Kao mladi i progresivni predsjednik koji inicira promjene u 'duhu vremena', Obama još uvijek osvaja dobar dio birača. Većina Amerikanaca podržava ideje koje je iznio u nedavnom govoru u stanju nacije: čak 76 posto podržava njegov prijedlog oporezivanja profita američkih kompanija iz inozemstva, a 65 posto podržava uvođenje tzv. Buffetovog poreza bogatima. I najsvježiji, još neocijenjeni uspjeh: američki Senat u četvrtak je izglasao zabranu zloupotrebe povlaštenih informacija u trgovanju dionicama za kongresmene, koji će ubuduće morati objaviti svaku transakciju vredniju od tisuću dolara. U razdoblju rekordno niske popularnosti Kongresa, taj prijedlog nailazi i na neupitnu podršku Zastupničkog doma, no zasluge za taj povijesni čin ići će Obami, koji se za regulaciju problematičnog bogaćenja zakonodavaca založio prilikom nedavnog televizijskog obraćanja naciji.

Novo brendiranje Obame

Obama, nadalje, ima dobro podmazanu glasačku mašineriju, upregnutu kroz projekt 'Organiziranje za Ameriku' u sklopu Nacionalnog demokratskog odbora, vrhovne organizacije Demokratske stranke. Iako od prvog radnog dana u Bijeloj kući traje kampanja za Obamin reizbor, sigurno je  da će demokrati morati učiniti više na 'brendiranju' Obame. Nakon tri godine mandata, mnogi neopredijeljeni birači još uvijek se pitaju tko je taj čovjek, teško se poistovjećujući s predsjednikom koji donosi pragmatične odluke i ne osvaja ih manirama i retorikom 'običnog čovjeka' kojom su redovito pribjegavali njegovi prethodnici.

Obamina prednost svakako je i diplomatičnost. Amerikanci uglavnom više ne ponavljaju Bushevu mantru o 'projekciji snage' i pokazivanju američkih mišića ostatku svijeta. Obamine diplomatske vještine na svjetskoj pozornici konkretizirane su podrškom demokratskim promjenama u diktaturama i autokratskim režimima, što će u SAD-u biti plus sve dok se Washington doživljava kao pobjednik. Zbog demokratičnijeg ozračja vladavine u odnosu na prethodne administracije, čini se da Amerikanci podupiru Obamine prioritete i uživljavaju se u njegova vanjskopolitička nastojanja, što znači da ga potencijalni vanjskopolitički problemi ne bi trebali zaustaviti u osvajanju novog mandata.

U konačnici, Obami ide u prilog i to što ove godine, zbog ekonomskih neprilika, tradicionalni republikanski 'asovi' - problematika zakonske regulacije pobačaja, homoseksualnih brakova i vjeronauka u školama - koji obično igraju veliku ulogu u kampanjama za predsjedničke izbore, nisu predmet zanimanja javnosti. Društveno 'osjetljiva' pitanja, čini se, sve su manje važna i neopredijeljenim biračima, što je veliki plus za demokrate i potencijalno dugoročni problem za republikance, koji ostaju bez sigurnog uporišta za lov na glasove puritanskih birača.