Za one mlađe, koji ne datiraju iz vremena Borbe pa im je s radara u potpunosti promakla zvijezda bosanskog TV neba – Senad Hadžifejzović, tekst na Wikipediji opisat će ga odlično, s naglaskom na informacije o tome koliko puta i gdje je sve u ex Jugi i šire bio 'najmlađi', 'najbolji', 'prvi', 'jedini' i 'najgledaniji'. Čovjek je faca na Face TV-u i takvim ga zemljaci uglavnom i smatraju pa vam ne preporučujem da se na nekoj od društvenih mreža o njemu izrazite kritički.

Senad je svoju vojsku pridobio populističkim i često krajnje patetičnim komentarima društvene zbilje, pozdravljajući naprimjer s 'Dobar dan, poštovani Vlasi, balije, Šokci, pederi, lezbače...' i ostali i ne libeći se, ako treba, zaprijetiti i nekim novim ratom, a to raja voli. Pa čak ni kad je hrvatska javnost burno reagirala na njegovo famozno pismo predsjednici Republike Hrvatske, ocjenjujući ga seksističkim i neprimjerenim, njegova karizma vox populi ostala je neokrznuta. Dapače, Senad od Bosne minirao je postolje sada već bivšoj Kraljici Balkana

Dva ega do neba

Je li Aleksandar Aco Stanković, dakle, Senada Hadžifejzovića u svoju vrlo gledanu (skoro pa kultnu) emisiju 'Nedjeljom u 2' na jednoj jedinoj javnoj televiziji pozvao iz navedenih razloga? Zbog Senadove popularnosti ili pisma u kojem na prizeman način, sve u petparačkoj rimi, drži bukvicu Kolindi Grabar Kitarović?

Nije. Kategorički tvrdim da nije. Onaj tko je pratio ovu trakavicu takvo što je mogao pretpostaviti čim je čuo najavu o Hadžifejzovićevu gostovanju u emisiji, a uvjeriti se nakon što je emisija završila. Razlog ovom gostovanju je sebičan

Pozvao ga je zato što je njega, Acu Stankovića svojedobno nagazio urednik i voditelj konkurentske TV kuće, kolega Zoran Šprajc. Sve je ostalo sporedno. Interes da se u emisiji ugosti čovjek za kojeg 90 posto hrvatske javnosti ne zna ne bi postojao da netko nema ego do neba, da netko ima kapacitet pretrpjeti kritiku ili šalu na svoj račun, odnosno da se u cijelu aferu nije umiješao nesretni Šprajc.

A osebujan ego – onaj do neba, onaj koji o sebi govor u trećem listu (najčešće kao 'ovaj novinar') koji se ne libi sprdati i razbacivati seksualnim aluzijama na tuđi račun, a na svoj nije u stanju pretrpjeti ni četiri riječi, izgleda je i u Senada Hadžifejzovića.

U humoru (ni)je sve dopušteno

Na benignu opasku da je humorističan kao stećak, Hadžifejzović je reagirao prekomjernim granatiranjem. Zoranu Šprajcu posvetio je cijelu jednu emisiju, skupa s desetominutnim videoprilogom koji je započeo scenom paradiranja ustaša, nastavio s evociranjem sjećanja na jasenovačke žrtve, a potom 'maestralno' poentirao šovinističkim i neukusnim zabadanjem nosa u privatne stvari poput nečije promjene prezimena te nabijanjem krivnje Zoranu Šprajcu i cjelokupnoj javnosti kako je on, eto, opet prvi, ako ne i jedini koji na svojoj televiziji redovito obilježava godišnjicu pada Vukovara.

Kao jagoda na šlag osvrnuo se na sukob Zorana Šprajca i Ace Stankovića, nahvalivši Acu i njegovu kolegijalnost na sva zvona. I tu je krug zatvoren.

Hrvatska javnost postala je žrtva neprofesionalnostidvojice profesionalaca, pljusnuta po licu činjenicom da voditelj u goste poziva kolegu koji je zamjerio onome kojem zamjera on sam i pritom samo što percem po pozadini ne gladi sugovornika koji, opet, zbog svog istupa ne samo da se nije ispričao, nego ga je u Stankovićevoj emisiji i ponovio. I to nekoliko puta.

Aco Stanković sugovorniku kaže: 'U humoru je sve dopušteno', zaboravljajući da smo, doduše mukotrpno, ali ipak dosegnuli određenu civilizacijsku razinu javnog govora u kojem se vodi računa i o humoru za kojim u TV emisijama posežemo. Dakle, ponešto je i neprimjereno, pa time i nedopušteno. I Hadžifejzović tako, poput slona u staklarskoj radnji nastavlja, a da se Stanković ni ne sjeti priupitati smatra li cijenjeni kolega i ove nove izjave barem mrvicu seksističkima i neumjesnima?

Senadu zakazala pržilica

'Kolinda je svjetska cura', 'dao sam joj muški kompliment', 'nježno sam joj rekao', 'žensko je, plava je, lijepa je...' i tako dalje i tako šire. Pa onda red petparačke patetike i teatralnog govora o stećcima: 'Ne dirajte mi stećke', jer stećci su srce Bosne i Hercegovine. Na koncu, tu je i širenje neistine, na koju Aco Stanković nije reagirao iz njemu znanih razloga, a ja neću pomisliti da je to bilo zato što se u svom privatnom mini ratu protiv Šprajca nedovoljno pripremio.

Naime, Hadžifejzović, nadovezujući se na predsjedničinu izjavu o jačanju radikalnog islama u Bosni i Hercegovini te opasnosti od navodnih tisuća potencijalnih terorista, kaže da - kad bi Bakir Izetbegović nešto slično rekao o Republici Hrvatskoj, on bi ga spržio. Kao CD. A netom nakon istupa Kolinde Grabar Kitarović Bakir Izetbegović izjavljuje kako 'u Hrvatskoj buja ustaški ekstremizam', no Senadu zakazala pržilica.

Sve u svemu, bilo je to teških sat vremena, s jednim jedinim provokativnim pitanjem (o neisplaćenim honorarima) i, na koncu, gorkim okusom u ustima.

Ako ste žena, osobito.

Prije nego što se po ovom pitanju oglasi Ženska mreža, B.a.B.e., Vox Femine i ostale udruge za ženska prava, a nadam se da hoće, jer ma koliko se politički razilazili s Kolindom Grabar Kitarović, ona je osoba koja ima svoje ljudsko dostojanstvo, ona je žena koja ima svoje pravo i ona je, napokon, demokratski izabrana predsjednica ove države, ako nam to što smo tamo neka država išta znači, želim vas samo podsjetiti na to koliko je zapravo cijela ova priča dovedena do apsurda.

Kako je zapravo sve počelo?

Jeste li zaboravili zašto su se svojedobno razračunavali Aco Stanković i Zoran Šprajc?

Ako niste, nije naodmet ponoviti: zato što je Aco Stanković nagazio konkurentsku TV kuću, postavljajući pitanje svojoj tadašnjoj gošći Milani Vuković Runjić, dotičući se poraznog stanja u kojem se nalazi društvo koje za pobjednika Big Brothera izabere osobu koja preferira da je žena 'glupa i plava'

Srećom, ja nisam plava. Dakle, mogu biti samo glupa pa ću proći lišo.

Neće me za duševne boli tužiti Aco Stanković (valjda je izvukao neku pouku iz nedavnog slučaja), niti ću završiti kod Senada Hadžifejzovića u nekom TV prilogu, sve s paradom ljutih ustaša, Antom Pavelićem i ostalim kolonijalnim Hrvatima od 1941. do danas. Naime, obojica su zreli, profesionalni i nimalo sujetni te ne koriste televiziju za svoje privatne obračune.