Aktualnom načelniku Glavnog stožera Robertu Hranju istječe mandat za manje od deset dana, a premijer i predsjednik RH još uvijek se nisu usuglasili o tome tko će ga naslijediti. Tako obrambenom sustavu prijeti da, u sigurnosno vrlo izazovnim uvjetima u svijetu koji prijete da se preliju i u naše susjedstvo, bude bez čelnog čovjeka vojske
Dok se u Hrvatskoj već neko vrijeme gotovo svakodnevno govori o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka, a kao jedan od razloga navodi se sigurnosna ugroza, najviše zbog rata u Ukrajini, koja bi se mogla preliti u našu regiju, Oružanim snagama RH prijeti to da od početka ožujka ostanu bez svog glavnog zapovjednika, načelnika Glavnog stožera. Naime sa zadnjim danom veljače istječe mandat aktualnom načelniku, admiralu Robertu Hranju, a dogovora o tome tko će ga naslijediti na toj izuzetno važnoj dužnosti još uvijek - nema.
Načelnika Glavnog stožera imenuje predsjednik Republike na prijedlog Vlade i nakon pribavljenog mišljenja saborskog Odbora za obranu. Zato smo u te tri institucije poslali upite da vidimo ima li dogovora o novom kandidatu za načelnika i je li možda procedura već pokrenuta. Prva stepenica bi, da je postignut dogovor, bila ta da Vlada pošalje prijedlog kandidata na Odbor za obranu. No iz Odbora su nam krajem prošlog tjedna odgovorili da nikakav prijedlog još nisu zaprimili.
'Odbor za obranu Hrvatskoga sabora za sada od Vlade RH nije zaprimio prijedlog kandidata za novog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske niti raspolaže službenim saznanjima kada bi se to moglo dogoditi', odgovorio je za tportal predsjednik tog odbora Franko Vidović. Upite smo poslali i Vladi i Uredu predsjednika RH, no odgovore od njih nismo dobili.
I tako se ponavlja po tko zna koji put viđena situacija u kojoj se do zadnjeg dana, a nekad i nakon roka, nije znalo tko će preuzeti najvišu vojnu dužnost u Oružanim snagama RH. Primjerice, i aktualnog načelnika Hranja imenovalo se u zadnji čas, pa je prijedlog za njegovo imenovanje Vlada poslala Odboru za obranu 18. veljače 2020., 11 dana prije isteka mandata njegovu prethodniku. Sada je već i taj rok prošao, a prijedloga kandidata još nema.
Prošle godine Jutarnji list je pisao da su potencijalni kandidati za načelnika Glavnog stožera generali Siniša Jurković, Denis Tretinjak, Drago Matanović i Boris Šerić, a tportal neslužbeno doznaje da je većina tih kandidata otpala i da se zadnjih dana najviše spominju Jurković, koji je zamjenik aktualnog načelnika, i general Tihomir Kundid, koji je na dužnosti zapovjednika Kopnene vojske. Šerić je u međuvremenu imenovan za vojnog predstavnika Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u u Bruxellesu, a Tretinjak je u kolovozu lani postavljen na dužnost načelnika Operativne uprave Glavnog stožera, pa s obzirom na to da su relativno nedavno imenovani na nove dužnosti, ne bi trebali biti razmatrani za nova imenovanja.
Tu se stvar dodatno komplicira jer isto vrijedi za Kundida - on je za zapovjednika Kopnene vojske imenovan u listopadu prošle godine, a to što se i o njemu priča kao mogućem kandidatu ukazuje da netko od osoba koje sudjeluju u imenovanju načelnika, predsjednik RH ili premijer, imaju neki značajan problem s imenovanjem Jurkovića, smatranog najizglednijim kandidatom i najlogičnijim izborom s obzirom na to da je trenutno zamjenik načelnika. Za imenovanja na dužnosti generala koji su nedavno prije toga bili postavljeni na druge dužnosti predsjednik Milanović rekao je da ih neće provoditi, a to je i pokazao na primjeru generala Mije Validžića, kojeg je Vlada lani predložila za novog ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Naime Validžić je manje od godinu dana prije toga bio imenovan za načelnika Obavještajne uprave u Glavnom stožeru na četverogodišnji mandat, pa je Milanović tada izjavljivao da on zbog toga ne može biti kandidat za šefa VSOA-e.
Ni Matanović, aktualni glavni inspektor obrane kojem istječe mandat u ožujku, nema velike šanse biti imenovan s obzirom na to da ove godine navršava 60 godina, a prema Zakonu o službi u Oružanim snagama, generalima prestaje djelatna služba krajem godine u kojoj navršavaju 60 godina, što bi značilo da bi mu mandat, umjesto četiri godine, trajao devet mjeseci.
Teško je u ovakvim kombinacijama predvidjeti tko će na kraju biti imenovan, a uvijek je moguće i da se pojavi neki kandidat na kojega se nije računalo, jer se u Hrvatskoj vojsci rijetko kada gledalo na to da na najviše dužnosti dođu najsposobniji i najkvalitetniji generali, nego odabir prečesto ovisi o tome tko je čiji čovjek i tko koga gura prema vrhu. Osim toga, takva imenovanja u pravilu budu dio neke trgovine u kojoj netko popusti oko načelnika Glavnog stožera da bi njegov kandidat bio postavljen na neku drugu dužnost u vojnom ili obavještajnom sustavu ili pak u diplomaciji.
Ne bude li novi načelnik imenovan do 1. ožujka, a Hranju se ne može produžiti mandat jer se načelnik imenuje na četiri godine bez mogućnosti novog mandata, kao svojevrsni obnašatelj dužnosti zamijenit će ga njegov zamjenik Jurković. No i on može obnašati tu dužnost samo narednih 15 dana jer 15. ožujka istječe njegov mandat. Ako se Vlada i predsjednik RH ne dogovore do tog datuma, Hrvatska će se vojska susresti sa situacijom s kojom dosad nije, a to je da nema ni načelnika stožera ni njegova zamjenika. No zakonski je predviđeno da u tom slučaju direktor Glavnog stožera, a to je general Krešo Tuškan, zamjenjuje načelnika Glavnog stožera. S obzirom na to da je Tuškan imenovan na mjesto direktora u kolovozu prošle godine, ovakav svojevrsni interregnum mogao bi, u teoriji, potrajati još nekih tri i pol godine, a s obzirom na razinu komunikacije između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića posljednjih dana, ni to nije isključeno.