U HDZ-ovom zahtjevu SOA se spominje na nekoliko mjesta. Oreškoviću spočitavaju 'kadroviranje u represivnom aparatu', odlaske sa sjednice vlade zbog tajnih sastanaka u SOA-i, pretvaranje SOA-e u politički faktor, uz pomoć koje želi uspostaviti kancelarsku diktaturu.

Zanimljivo je kao i uvijek uzeti u obzir tko to govori. Tomislav Karamarko, aktualni premijerov zamjenik bivši je šef SOA-e. I nije jedini član Vlade iz tajnih službi. Josip Buljević, ministar obrane također je u Vladu ušao kao bivši šef SOA-e.

U političko kadroviranje koje sada predbacuje premijeru, upravo je sam Karamarko u ugurao Oreškovića u slučaju Lozančić. Premijeru nije bilo druge već slijedom svojih ovlasti imenovati ravnatelja SOA-e.

Izravna akterica zapleta Lozančić bila je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja nikad nije javnosti objasnila koji je zapravo Lozančićev grijeh. Novinari su preko svojih izvora došli do informacije.

Nameće se pitanje o ulozi Zdravka Mamića u cijeloj priči. Odgovor i na ovo pitanje leži u SOA-i. A možda ga zna i Tomislav Karamarko. Prije par dana portal Index objavio je snimku susreta Mamića i Karamarka.

Napade na sebe u iskusnoj maniri Karamarko je elegantno odbio. Najdraža mu je taktika iznošenje indicija.

'Oni koji će zloupotrebljavati službe jednog će dana odgovarati, ne govorim ovo bezveze. Postoje neke indicije', kazao je Tomislav Karamarko.

Začuđujuće je što je upravo Karamarko na čelu Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija. U Zakonu lijepo piše da je dužan svaki mjesec sazvati njihovo zasjedanje. Pa ipak, uz silne indicije i zabrinutost Karamarko to nije učinio. Ni u tijeku afere Lozančić, ali niti nakon terorističkog napada u Bruxellesu koji je na noge digao cijelu europsku obavještajnu zajednicu, piše RTL