Farma mliječne teladi u Wisconsinu podsjeća na futurističku koloniju na Marsu. Na peradarskoj farmi u Iowi godišnje se tiska 150.000 purana, a na stočnoj u Idahou, veličine pola Monaka, u blatu gaca 150.000 goveda. U Kaliforniji 12 radnika u jednom satu ubere pet tona salate, a u toj saveznoj državi proizvede se najviše badema i pistacija na svijetu. Je li masovna proizvodnja hrane po uzoru na američku jedini izbor ili postoji neki drugi izlaz?
Na otocima naše mladosti teško ćete naći bademe. Zarasle u draču na zapuštenim poljima, suše se krhka stabalca, a ono malo preostaloga otočani čuvaju za sebe. Možete ih kupiti u lokalnoj butigi, ali na deklaraciji piše 'uvoz iz Turske' ili, češće, 'uvoz iz SAD-a'. Nekada davno Amerikanci su s naših otoka pogođenih filokserom i neimaštinom uvozili radnu snagu, a sada na te iste otoke izvoze bademe, taj simbol plemenitih plodova mediteranske škrte zemlje.
Bademi u Europu dolaze (i) s polja američkog bračnog para židovskog podrijetla, Stewarta i Linde Resnick s Beverly Hillsa. Zahvaljujući orašastom plodu čudesne arome, Resnickovi su u nepuna četiri desetljeća postali agro-milijarderi teški prema Forbesu 4,2 milijarde dolara. Prvu su zemlju kupili 1978. u kalifornijskoj Centralnoj dolini i tradicionalnu salatu i rajčice zamijenili nasadima badema i pistacija, postavši u dva desetljeća najveći proizvođači tih grickalica u svijetu s godišnjom prodajom od 5 milijardi dolara.
Mediteran se preselio u Kaliforniju, a Kalifornija sada u vrećicama grickalica stiže na Mediteran.
Masovna proizvodnja hrane put u masovno bogaćenje
Ono što se u nas ne isplati, Kalifornijce pretvara u superbogataše. Na putu do agro-milijuna u igri je, dakako, puno toga, ali glavna tajna uspjeha su količine, nepregledna polja urednih redova drvaca i mehanizacija koja je zamijenila ljudsku ruku. Ukratko, industrijski uzgoj hrane namijenjen ne stotinama, ne tisućama, nego milijunima potrošača. Tisuće tona salate, rajčica i jabuka s jedne jedine farme, stotine tisuća grla junica, pilića i prasaca na jednome mjestu. Riječ je o prehrambenoj industriji, Velikoj hrani, kako je nazivaju, teškoj 1,5 tisuća milijardi dolara godišnje koja uzgaja, odgaja, kolje, trančira, prerađuje, pakira, uvozi i izvozi većinu hrane koju Amerikanci konzumiraju u čuvenom izobilju. Velika hrana se naročito ugojila u drugoj polovini prošloga stoljeća nakon eksplozije gotove zamrznute hrane, mikrovalki i brzih zalogaja. Mc'Donalds je 1959. imao jedva 150, a 1990. godine 11.000 restorana.
Takav omasovljeni sustav, uz niže cijene, prehranjuje više ljudi nego ikada do sada u povijesti, popraćen svim onim zastrašujućim pričama o utjecaju na zdravlje i okoliš, o GMO-u i pesticidima, o enormnim troškovima zdravstvene zaštite zbog liječenja bolesti vezanih uz ishranu, o agraru kao najvećem gutaču nafte i većem uzročniku stakleničkih plinova nego sva transportna sredstava zajedno. I Resnickove 'žedne bademe' optužuju da u doba najveće suše u Kaliforniji troše više vode nego sva domaćinstva, restorani i javna mjesta u višemilijunskom Los Angelesu
Ali masovni sustavi proizvodnje hrane jedini su izbor kojeg prognoziraju futurolozi, nastavimo li se množiti sadašnjim tempom, a ne želimo ostati gladni. Kako to doista izgleda zastrašujuće otuđeno najbolje pokazuju nedavno objavljene snimke iz zraka američkih farmi fotografa National Geographica, Georgea Steinmetza, koji je više od godinu dana obilazio carstva američkih agro-giganata. Serija je utoliko dragocjenija što je vrlo malo velikih proizvođača voljno otvoriti vrata toj vrsti javnog pogleda u njihovo dvorište. Pripremajući je, Steinmetz je bio čak uhićen, jer se vlasnicima ranča u Kansasu nije svidjelo što se s foto-aparatom mota oko njihovih hranilišta stoke.
Moćna agro-oligarhija
On je pokazao kalifornijska beskonačna polja salate s kojih se godišnje mehanički ubire 100 tisuća tona glavica, pet tona u jednome satu sa samo 12 radnika. Kamioni brusnica istovaruju tisuće kilograma voća prikupljene od 700 kooperanata u zadruzi Ocean Spray u Wisconsinu, najvećem prerađivaču brusnica u svijetu. U kalifornijskim halama za obradu mrkve kamere s kutom od 360 stupnjeva i posebni detektori biraju s pokretnih traka neispravne mrkvice među 13.000 tona povrća tjedno, a zračne ih mlaznice bacaju u proizvodnju sokova ili u stočnu hranu.
Farma mliječne teladi u Wisconsinu sa 4.896 metalnih šatora, za svakog telića jedan, podsjeća na futurističku koloniju na Marsu. Na mliječnoj farmi u Wisconsinu 7.900 krava muzara privezane su na dva golema rotirajuća karusela, na kojima se muzu triput dnevno, dajući godišnje četiri milijuna litara mlijeka. Na peradarskoj farmi u Iowi koja godišnje izbaci 150.000 purana, radnici s maskama u moru purica naguranih jedna na drugu, raspršuju antibakterijske otopine. Na svinjskoj farmi u Indiani, krmače u tijesnim boksovima imaju toliko mjesta da legnu na bok i doje nogometnu momčad tek izleglih praščića. Na ranču nekadašnjeg 'kralja krumpira' u Idahou, milijardera Johna Richarda Simplota, gaca u blatu 150.000 goveda na površini polovine Monaca....
Velika hrana vs. mala hrana
Tako se prehranjuje bogata država, no krene li se prehranjivati mnogoljudna Kina na zapadnjački način, s puno mesa i pretrpanih obroka, a krenula je, jer je sve bogatija, ovakvih će prizora biti sve više i češće, a agro-oligarhija sve moćnija. Što su video aktivisti s potajno snimljenim uvjetima rada i uzgoja životinja na farmama žešći, toliko je žilaviji agro-lobi u zaštiti agro-carstava, ne samo od aktivista, nego i novinara i zviždača, proguravši zakon kojim se kazneno gone počinitelji nove vrste kaznenog djela - 'ometanje objekata za životinje'. Ali centralizirani prehrambeni sustav u kojem jedna tvornica pere 25 milijuna porcija salate i štanca 20 milijuna hamburgera tjedno, a na vrhu piramide stoji nekoliko moćnih trgovačkih lanaca i lanaca brze hrane, sigurnosno je vrlo ranjiv, ne samo zbog mogućih propusta koji mogu dovesti do masovnog trovanja, nego i kao moguća meta terorističkog napada, upozorava Michael Pollan, autor najnovije knjige 'Kuhano: prirodna povijest preobrazbe', u kojoj tvrdi da unatoč kulturi celebrity kuhara i gastro emisija, sve više tonemo u močvari prerađene hrane.
Uoči Obamina ulaska u Bijelu kuću, Pollan je budućeg predsjednika upozoravao da sve ono o čemu je govorio u kampanji, od zaštite okoliša do zdravstvene reforme, ne može rješavati bez promjena u korporativnoj poljoprivredi baziranoj na jeftinoj nafti, kreiranju monokultura ranjivih na opasnost od ugrožavanja nacionalne sigurnosti, na nerazumno podizanje ili spuštanje cijena, na oligopole koji diktiraju cijene i uvjete pod kojima su mali proizvođači prisiljeni prodavati usjeve i stoku. Godine 1966. milijun farmera je uzgajalo 57 milijuna svinja, a 2001. isti je broj uzgajalo samo 80.000 farmera. No, kada je Obama to isto ponovio u javnosti, senator Iowe, Charles Grassley, zvani 'kuruzni senator', optužio je Obamu zbog 'histeričnog pogleda na američku poljoprivredu', te da farmere smatra odgovornima za pretilost i stakleničke plinove. 'Kandidat je samo parafrazirao tekst pročitan u novinama', izvukao je Obamin glasnogovornik svoga šefa.
I dok je prva dama Michelle Obama ispred Bijele kuće sadila organsku mrkvicu, kupus i rajčicu, veliki igrači u proizvodnji hrane nastavljali su po svome, uz male korekcije kao što je smanjivanje šećera u hrani ili dodavanje vitamina C u pićima za djecu. Simbolični Michellin organski povrtnjak ipak je pokrenuo trend organske hrane, a prva dama je pomogla da se nedaleko Bijele kuće otvori tržnica na kojoj mali proizvođači prodaju svoju robu. Budući da u Americi sve funkcionira u trendovima, time su otvorena vrata alternativnoj prehrambenoj ekonomiji, organskoj, lokalnoj hrani i onoj proizvedenoj u obližnjim OPG-ovima. Iako neznatna sa svojih 50 milijardi dolara prometa u odnosu na tzv. Veliku hranu, Mala hrana je trenutačno najbrže rastući sektor u američkoj poljoprivredi.
Velika hrana može sebi čestitati što je u Washingtonu zadržala moćne pozicije, kaže Michael Pollan, ali ako je suditi po predsjedničkim kandidatima, ni nakon izbora ne bi trebalo doći do kopernikanskog obrata. D. Trump, naime, izjavljuje da obožava brzu hranu, a Hillary Clinton gaji dugogodišnje veze s velikim proizvođačima. Već kao odvjetnica u Arkansasu bila je u upravnom odboru trgovačkog giganta Walmarta, a jedan od prvih političkih pokrovitelja njezina supruga bila je multinacionalna kompanija Tyson Foods iz Arkansasa, najveći prerađivač piletine, svinjetine i govedine u svijetu i najveći izvoznik govedine u SAD s 97.000 zaposlenih u 27 saveznih država.
