'Dođite na berlinski trabi-safari! Upoznajte grad kakav je bio prije pada Zida', pozivaju turističke agencije posjetitelje glavnoga grada Njemačke na obilazak metropole u kultnom trabantu, nekadašnjem ponosu istočnonjemačkog gospodarskog čuda. 'Vidjet ćete Checkpoint Charlie, Potsdamer i Alexanderplatz, Reichstag, Karl-Marx aleju, ostatke Berlinskog zida i još mnogo toga iz gorke povijesti Berlina, sve upakirano u malo humora i vica', vabe oglasi turiste.

Za nedavna posjeta gradu, viđala sam na ulicama te retro-autiće, koje turisti rado iznajmljuju za obilazak poznatih mjesta metropole. Na njemačkim ulicama još ih je pedesetak tisuća, više nego Jaguara, ali osim popularne turističke atrakcije, vozilo s dvotaktnim motorom i 26 konjskih snaga, bez ABS-a, klime i servo volana, za istočne Nijemce ima posebno emotivno i simboličko značenje. Naročito ove godine, kada u studenome obilježavaju 25. obljetnicu pada Berlinskog zida. Iako je ostalgija, njemački izraz za nostalgiju (Ost znači istok), ovdje debelo komercijalizirana, neki istočni Nijemci još i danas, četvrt stoljeća nakon pada Zida, osjećaju žal za starim vremenima. Jedna Berlinčanka mi tako priča kako manji broj starijih intelektualaca iz istočnog dijela grada, kao znak otklona i danas ustrajava na lokalnom naglasku, kakvim se nekada govorilo u Istočnom Berlinu.

Kao što na buvljaku ispred katedrale Nevski u Sofiji i danas možete naći ruska odličja, kape, babuške i upaljače iz doba kada su Rusi ovdje bili gospodari svijeta, na berlinskim ulicama još uvijek možete naletjeti na štand s memorabilijama iz doba DDR-a.

U Rusiji slična priča: internet su preplavile sličice sovjetskih heroja i posteri s razdraganim kolhoznicima, a moskovska mladež juri u Ladi sedmici. iako ne pamti ni život ni viceve o SSSR-u. Iako je istočni dio Berlina obnovljen do neprepoznatljivosti, a socijalizam u Moskvi izbrisan s mnogih fasada, ostao je sentiment prema jednom načinu života i predmetima koji su ga obilježili.

To možda najbolje dokazuje interaktivni DDR muzej Berlin. Među 500.000 posjetitelja godišnje najviše je istočnih Nijemaca, koji tu dolaze unucima i praunucima pokazati kako je nekada bilo. Mnogo kilometara dalje, u Muzeju socijalističkog načina života u ruskom Kazanu, glavnom gradu republike Tatarstan, izloženi su soc-artefakti poput kaputića skrojenog od korica članskih iskaznica KP-a. U Moskvi postoji muzej hrane iz sovjetskih vremena, gdje su umirovljeni kuhari i voditelji restorana iz toga doba muzejski vodiči. Ilja Utekin s Europskog sveučilišta u St. Petersburgu vodi virtualni muzej sovjetskog načina života, tvrdeći da su nostalgične slike prohujale sovjetske ere jednako mitološke kao nekada slike Zapada. Ljudi su naprosto jedan mit zamijenili drugim, kaže Utekin.

Zato je valjda prema istraživanjima iz 2008, u vrijeme početaka ekonomske krize, 52 posto istočnih Nijemaca izjavilo da je tržišna ekonomija nepoželjna, dok je još 2012. godine 56 posto Rusa žalilo zbog raspada Sovjetskog Saveza. Nakon bankrota socijalizma i devalvacije istočnonjemačkog sustava vrijednosti, neki su se teže snalazili, a kada se tome pridružila povećana nezaposlenost i sporiji gospodarski rast u istočnom dijelu, rađao se melankolični žal za 'dobrim starim vremenima', idealizirana slika DDR-a koji nikada nije postojao, razlaže pisac Rolf Schneider, rodom iz Chemnitza (bivši Karl Marx Stadt).

Autorica knjige 'Što zna svaki Rus (a vi ne)' Olga Fedina kaže da je razlog tako velikoj nostalgiji nedostatak podjele zajedničkog iskustva. Prije 1990, objašnjava ona u Newsweeku, više od 286 milijuna građana konzumiralo je istu kulturu i koristilo iste predmete za domaćinstvo, a post-sovjetska kultura nije uspjela proizvesti objedinjujući okvir kulturnih referenci.

Taj objedinjujući okvir pružila je prošle godine proslava 70. obljetnice čuvene bitke kod Staljingrada, kada je herojskom gradu, današnjem Volgogradu, nakratko vraćeno staro ime. Iako je gradonačelnik Volgograda Sergej Zabednjov ponavljao da se time ne želi rehabilitirati veliki vođa, nego vratiti poštovanje milijunima sovjetskih veterana koji su se pod starim imenom grada za njega veličanstveno borili, podaci moskovskog Levada centra, nezavisne organizacije za sociološka istraživanja, godinu dana prije proslave Staljingradske bitke pokazali su da samo 22 posto Rusa vjeruje da je Staljin odigrao negativnu ulogu u razvoju zemlje, za razliku od 1998. kada je u to vjerovalo 60 posto ispitanika. Nije čudo što se njegov portret smješkao na prozorima gradskih autobusa. I nije čudo, kaže Ilja Utekin, što mnogi Rusi podupiru Putinovu invaziju Krima kao zamjenu za slavnu sovjetsku prošlost i hladnoratovsku silu.

Na krilima te nostalgije, Putin dobro koristi emocionalni odnos prema soc-ikonografiji. Prošle godine je Prvoga svibnja, na 'Dan proljeća i rada', podijelio odlikovanja 'herojima rada', oživjevši tradiciju započetu još 1927. za vrijeme Staljina, a ukinutu 1991. Orden je dizajnom preslikano odličje 'heroja socijalističkog rada' iz doba SSSR-a, a njime najmoćniji Rus želi promovirati 'pošten i nesebičan rad za domovinu'. Tko zna kako to zvuči u Moskvi, u jednom od gradova s najviše milijardera na svijetu? Naročito u vrijeme kada se građani više ne moraju bojati odmazde države, ali ih koči novi strah od plaćanja računa, socijalne nesigurnosti i kolapsa zdravstvenog sustava.

Nijemci nemaju takvih dilema, ali kada je nedavno Sparkasse Bank iz grada Chemnitza, nekadašnjeg istočnonjemačkog oglednog primjera socijalističkog industrijskog napretka, ponudio MasterCard karticu s likom bradatog Karla Marxa, za nju se odlučila trećina korisnika. Koje li ironije! Teoretičar besklasnog društva našao se na kreditnoj kartici, simbolu kapitalističke ekonomije.