Znate li onu 'moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno'?  U kakvoj-takvoj demokraciji samodopadni političari slabi na vlast pokušavaju to barem zašuškati smokvinim listom, ali ako se na izborima ne boje gubitka glasova i medije drže na uzici, stvari su malo drukčije. U Turkmenistanu svaka registrirana politička stranka mora poduprijeti predsjednika Gurbangulyja Berdymukhamedova, pa nije čudo što je 60-godišnji Arkadag (Zaštitnik) – njegova službena titula - oba predsjednička mandata osvojio s 97 posto glasova. I još će.

Turkmenistan je prije nekoliko dana svečano proslavio Dan ustava, a građani ove godine imaju dodatni razlog za slavlje: promjenom ustava Berdymukhamedovu su širom otvorena vrata za doživotno predsjedništvo. Ustav do sada jeste predviđao neograničen broj mandata, ali samo do sedamdesete godine života kandidata, a sada je to moguće do groba.

Tko zna što 300 sudionika iz 36 zemalja na netom održanom Osmom međunarodnom kongresu o plinu doista misli o domaćinu, ali dok je plina, ni ruske, ni njemačke, ni američke, ni danske sudionike nije briga što zubar po profesiji radi u predsjedničkoj fotelji. Godine 2014. obišao ga je i naš bivši predsjednik Stipe Mesić, kao prethodnica posjetu tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića i gospodarske delegacije, a jedna je naša firma uspjela sklopiti posao vrijedan 10 milijuna eura prodavši sustav za praćenje lijekova. Nakon povratka iz posjeta član delegacije u Jutarnjem listu je izjavio:

'Sve ovisi o volji tamošnjeg predsjednika. Ako on naredi da se posluje s hrvatskim tvrtkama, to će se i dogoditi. Ako ne, onda smo izvisili. To tamo tako funkcionira.'  

Berdymukhamedov je drugi predsjednik od proglašenja samostalnosti Turkmenistana 1991. godine, zemlje s pet milijuna žitelja, koja živi od plina (četvrta u svijetu po njegovu bogatstvu) i nešto nafte, malo od uzgoja pamuka, ručno rađenih sagova i uzgoja konja. U trenutku raspada Sovjetskog Saveza prvi predsjednik Turkmenistana, Separmurat Niyazov, odmah je uskočio u predsjedničku fotelju s funkcije sekretara Komunističke partije bivše republike, prozvao se Turkmenbashijem (Glavom Turkmena) i za petnaest godina vladavine stvorio kult ličnosti dostojan Staljinova doba. Kada je nakon njegove smrti koncem 2006. za nasljednika izabran bivši ministar zdravstva, činilo se da će se stvari omekšati, jer je Berdymukhamedov odmah počeo rastakati njegov lik i djelo.

Ali... S glavnoga trga prijestolnice novi Asgabata uklonio je Niyazovu golemu pozlaćenu glavu nasađenu na rotirajuće postolje da može slijediti sunce, no umjesto nje postavio je svoj pozlaćeni spomenik na propetom konju uzdignutom na 21 metar visokom postolju od bijeloga mramora i naredio da ga oslovljavaju titulom 'nacionalnog uzgajivača konja'. U zemlji čuvene brze, izdržljive i inteligentne pasmine 'akhal-teke', nacionalnog simbola Turkmenistana, to je poseban dokaz moći.

Za tili čas nije bilo lokalnih novina, javnog prostora, taksija ni omota čokoladice bez predsjednikova portreta. Ukinuo jest mjesece nazvane po Niyazovu i njegovoj majci, ali je nastavio praksu imenovanja ulica, škola i organizacija po sebi i svojima: jedna škola nosi ime predsjednikova djeda, policijska postaja u kojoj je radio otac nazvana je po njemu, a očeva radna soba pretvorena u muzej, svojim je imenom nazvao novu džamiju u gradu Mary. Gitara na kojoj je na nacionalnoj tv-postaji nešto odsvirao završila je u muzeju. Za rođendansku proslavu naručio je Jennifer Lopez da mu pjevuši 'happy birthday, mister president'...

Ukinuo je učenje povijesti, morala i kulture iz Niyazove knjige Ruhname, obvezne čak pri polaganju vozačkog ispita, ali je sam izdao cijele tomove naslova, od priručnika za uzgoj konja do duhovnog vodiča za Turkmene.

U deset godina vladavine Berdymukhamedova je garaža bogatija za Range Rover, Cadillac Escalad, Bentley i Mercedesov Maybach (poklon njemačke kompanije), a ruska plinska kompanija Itera, prema pisanju The Guardiana, darovala mu je 35 milijuna eura vrijednu jahtu, ne onu veličine jahte Romana Abramoviča kakvu je želio, nego nešto manju da može uploviti u Kaspijsko jezero.

Mnogo bolje nije ni u Uzbekistanu, gdje učenici obvezno polažu ispite znanja o literaturi predsjednika Islama Karimova, a osobe iz javnog života, od članova parlamenta do sveučilišnih profesora, svaki istup počinju citiranjem Karimova i obveznim uvodom 'kao što je rekao naš cijenjeni predsjednik...'  Ulagujući se svom predsjedniku, nekoliko članova kazahstanskog parlamenta predložilo je Nursultana Nazarbajeva za Nobelovu nagradu. To su pokušali i članovi tadžikistanskog parlamenta, a 1998. izglasali su zakon o ograničenom korištenju titule 'predsjednik', koja se mora odnositi samo na šefa države.

Očekivalo se da će narodi umorni od socijalističke tlake zgrabiti demokraciju, a oni izabraše autokraciju. Premda nerijetko groteskan način političke kontrole, kult ličnosti ne čudi u regiji kao što je središnja Azija, kažu politolozi. Kult ličnosti nerijetko prihvaćaju narodi u potrazi za kulturnim identitetom, obično nakon dugog razdoblja kolonizacije, kaže američki stručnjak za Centralnu Aziju i Kaspijsku regiju, Ian Bremmer.

Kada nemate povijest institucija, pokušavate stvoriti instant tradiciju i državnost, tvrdi Bremmer. Kult ličnosti je zamjena za religiju, tvrde neki. U doba Sovjetskog Saveza ljudi su vodili dvostruki život – javno su se klanjali komunističkim vođama, a intimno štovali stari sustav vrijednosti, a i taj stari sustav podrazumijevao je slijepo štovanje careva. Zašto Turkmeni vole svog drugog 'demokratskog' vođu? Možda zato što se boje nestabilnosti i pada režima koji im do 2030. osigurava besplatnu električnu energiju, prirodni plin, vodu i sol, a do sredine 2014. svaki je vlasnik automobila mjesečno dobivao 120 litara besplatnog goriva.  

Ali na pokušaje stvaranja (znamo i kako) novog 'oca nacije' nije imun ni turski predsjednik Recep Erdogan. Dinastija Sjeverne Koreje započeta Kim Il-sungom je karikatura kulta ličnosti. Unatoč senilnosti, Robert Mugabe ne miče se iz predsjedničke fotelje Zimbabvea. Na ulicama Venezuele mjesecima se vode krvavi ratovi za ostavku predsjednika Nicolasa Madura, ali ovaj se ne da. Unatoč isteklom mandatu, predsjednik Konga, Joseph Kabila odbija raspisati izbore i sići s vlasti. Iako imaju cara, pravi kult ličnosti Japanci su graadili oko osnivača Sonyja Akia Morite. Što drugo radi Putin nego gradi imidž Übermenscha? Je li Donald Trump instant kult ili antikult koji frustrira naciju?

'Kult osobnosti otkačenih lidera ostaje važan i u političkom životu 21. stoljeća', prognozira politolog Ian Bremmer, jer 'mediji to vole budući da im pune stranice, a populisti ih obožavaju jer velikim vođama, očevima nacije i herojima mogu nadomjestiti prazan sadržaj'.