Odatle i toliko snimaka eksplozije nastalih iz automobila u pokretu. Kamerice ili, kako ih u Rusiji nazivaju, videoregistratori ugrađuju se i u skupe suvremene automobile i u stare krntije koje pamte sovjetska vremena. Običaj su preuzeli i hrvatski poslovnjaci u Moskvi

Razlog je, po svemu sudeći, masovno nepovjerenje prema policiji i sudovima. Ukoliko je auto, naprimjer, razbijen, a bjelodanih dokaza o počinitelju nema, policiji se ne da istraživati. Ako je pak riječ o sudaru u kojem je jedan od sudionika protežiran, žrtva nema mnogo mogućnosti da na sudu pobije policijski iskaz.

Neki od svježijih primjera koji su razjarili rusko društvo dva su teška sudara u Moskvi. U jednom su poginule dvije žene nakon što se njihov Citroën sudario s Mercedesom potpredsjednika Lukoila Anatolija Barkova. Poginula vozačica posthumno je procesuirana i proglašena krivom. U drugom slučaju za volanom je bio pravoslavni iguman Timofej (po svjetovnom Aleksej Pobjedov) koji je vozeći BMW Z4 s diplomatskim tablicama – prema izjavama svjedoka pijan ili drogiran – sudjelovao u sudaru nakon kojeg nije odgovarao pred zakonom.

Policija se u Rusiji smatra jednom od najomraženijih institucija zbog korumpiranosti i umiješanosti dijela njenih struktura u kriminalne poslove. Na lošem je glasu i prometna policija zbog tendencije da iznuđuje mito od vozača

Videokamere mogu biti jedan od oblika obrane protiv kriminalno nastrojenih plavaca. Zapisi događaja mogu izvršiti određeni pritisak na nadležna tijela da se istraga provede kvalitetno i pošteno. Ukoliko se to ipak ne dogodi, preostaje internet na kojem takve klipove vidi sve više ljudi i to je jedan od razloga zašto se u ruskoj virtualnoj sferi kumulira ozlojeđenost. Korupcija se više ne može samo tako pomesti pod tepih i proglasiti crnom propagandom koju raspredaju neprijatelji države.