Da branitelji izlaze na ulice uglavnom kad je HDZ u oporbi, govori i novinarska arhiva koja je te prosvjede posljednjih godina uredno bilježila. Iznimka je prosvjed 'Stop progonu hrvatskih branitelja' iz veljače 2011. u mandatu HDZ-ove premijerke Jadranke Kosor organiziran povodom srpskih optužnica protiv branitelja zbog kojih je u BiH uhićen Tihomir Purda, a u Srbiji Veljko Marić

U organizaciji pokreta 'Stop progonu hrvatski branitelja', oko kojeg se skupilo nekoliko braniteljskih udruga, neki sindikati i udruge seljaka privukli su tada na središnji zagrebački Jelačić plac više od 15 tisuća ljudi. No istovremeno s održavanjem prosvjeda odvijao se sastanak 17 najvećih udruga i njihovih podružnica u Vladi, kojeg je organizirao šef Hvidre Josip Đakić, zastupnik HDZ-a. Zanimljivo je da veliki braniteljski prosvjed protiv vlade Jadranke Kosor nisu podržale stranke danas vladajuće Kukuriku koalicije, tadašnja oporba.

Za razliku od njih, HDZ, kad je u oporbi, uvijek glasno navija i dolijeva ulje na vatru braniteljskih prosvjeda. Najglasniji su definitivno bili oni 2001. na famoznom skupu 'Svi smo mi Mirko Norac', kada je njihov tadašnji šef, danas osuđenik zbog korupcije Ivo Sanader sa Splitske rive pred 100 tisuća okupljenih pozivao na rušenje 'marionetske hrvatske vlasti' predvođene premijerom Ivicom Račanom.

'Sjetite se kako se upravo u to vrijeme pod vodstvom Račana rušio dignitet hrvatskog branitelja, i tada smo na Splitskoj rivi digli glas protiv toga', tumačio je kasnije Sanader iz fotelje hrvatskog premijera. Iz iste je premijerske fotelje u Haag uspio izručiti generala Antu Gotovinu, no branitelji se tada nisu organizirali prosvjedne skupove 'Svi smo mi Ante Gotovina'.

Nakon 'velebnog' skupa na Splitskoj rivi 2001., gospićkog performansa Darka Milinovića koji je organizirao grupno vezivanje lancima u znak prosvjeda protiv kaznenog progona Mirka Norca, godinu kasnije 2002. tadašnjem premijeru SDP-ovcu Ivici Račanu prijetili su i tzv. berači kestena, koji su stražarili pred kućom generala Janka Bobetka na Tuškancu i na taj način priječili da mu vlasti uruče hašku optužnicu.

'Stožer smatra kako je neprihvatljivo da se generala Bobetka brani zbog njegove bolesti umjesto da se odbaci cijela optužnica', rekao je predsjednik Stožera Ante Čarapović. Također je ocijenio da 'Vlada svoj neuspjeh u političkom i gospodarskom vođenju države pokušava optužiti sve druge, uključivo i generala Bobetka. Ako Vlada nastavi ignorirati vapaje Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata za time da pravedno riješi slučaj generala Bobetka, budite uvjereni da tzv. berači kestena neće samo sakupljati kestenje, koliko god se to sviđalo Račanu ili ne', grmio je 2002. Ante Čarapović, predsjednik zagrebačkog Stožera. Isticao je kako Stožer i dalje inzistira na tome da se slučaj Bobetko riješi referendumom te da će ubuduće potporu generalu Bobetku izražavati koncertima pod nazivom Na zapovijed, generale!

Račan je tada poručivao: 'Gospodin Bobetko talac je loših prosudbi. Ali Vlada ne može dopustiti da i Hrvatska bude talac loših prosudbi. Ponašanje ljudi iz Bobetkove okoline šteti naporima Vlade i samom generalu Bobetku, a i Hrvatskoj. Bobetko je u teškom zdravstvenom stanju, a ne odlazi u bolnicu. Bolje bi bilo da je otišao u bolnicu nego da se bolnica otvara u njegovoj kući, a da se i ne govori o ravnopravnosti građana.'

Janko Bobetko umro je 2003. godine. Kada je u rujnu 2002. protiv njega podignuta haška optužnica, izjavio je: 'Ako iz Haaga dođu po mene, živ im u ruke ne idem. Iz kuće me mogu iznijeti samo mrtvog.'

Svih Sanaderovih godina vladavine koja su, ako ćemo vjerovati pravomoćnoj i nepravomoćnim sudskim presudama obilježile korupcijske afere teške više desetaka milijuna kuna, branitelji nisu osjećali poriv izaći na ulice i dići svoj glas protiv pogubne politike, izručenja generala Haagu, socijalne nepravde, uništenog gospodarstva i radničkog dostojanstva. Probudili su se tek 2011. na zenitu Kosoričine vlade u strahu od srpskih optužnica uz podršku šačice desnih stranaka. Iako su najavljivali seriju braniteljskih prosvjeda, oni su bili vrlo kratkog daha. Tome je dobrim dijelom pridonijela grupa nasilnika koja se izdvojila iz mase i krenula u napad na policiju i razbijanja po Radićevoj ulici. Time je bačena ljaga na mirni prosvjed kojim se vladajuće htjelo prisiliti na prijevremene izbore. Građani koji su na prosvjed došli predvođeni istim motivom odustali su od akcije jer nisu htjeli biti dio nečeg što vodi u nasilje.

Upravo silaskom HDZ-a s vlasti i formiranjem Račanove vlade, po cijeloj su Hrvatskoj počeli nicati Stožeri za obranu digniteta Domovinskog rata koji su organizirali prosvjede ('Odzvonilo je') i neprestano prozivali lijevu vlast da je protuhrvatska, jugoslavenska i slične kvalifikacije. Iste epitete i danas slušamo na račun vladajuće lijeve koalicije, izgovaraju ih prosvjednici pod šatorom ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66, a uobičajena su retorička municija i Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Vukovarski stožeraši zaslužni su za sramotno razbijanje vukovarske kolone sjećanja na tzv. vukovarsku i nevukovarsku.

Legalno izabranim predstavnicima vlasti onemogućili su sudjelovanje u Koloni sjećanja, i to u gradu koji bi trebao biti simbol hrvatskog jedinstva i zajedništva. U koloni s predstavnicima Stožera bili su HDZ-ovci na čelu s njihovim šefom Tomislavom Karamarkom koji je izjavio kako odobrava poruku da državni vrh nije dobrodošao u Koloni sjećanja na Dan pada Vukovara, 'jer je prvi počeo cijelu tu gužvu'.

Šef HDZ-a i predsjednička kandidatkinja te stranke Kolinda Grabar Kitarović, kao i ostali više i manje poznati HDZ-ovci i danas, 11 dan braniteljskog prosvjeda, usprkos dvama tragičnim događajima: smrti braniteljice i samospaljivanju branitelja – daju punu podršku prosvjedu. Umjesto da potaknu rješavanje braniteljskih problema. Iako se nakon današnje saborske epizode vidi kako zapravo povod logorovanju nije rješavanje problema, već izazivanje nereda.