Sam Plenković je u srijedu izjavio da 'po Zakonu o Vladi, premijer može imenovati jednu osobu za prvog potpredsjednika i tu nema nikakvih problema', dok se jedan od HDZ-ovih pregovarača Davor Ivo Stier čudom čudio na pitanja novinara o navodnom nezadovoljstvu Petrova i Mosta predloženim ustrojem. Kako bilo, u spekulacijama oko budućih potpredsjednika, osim samih Petrova i Stiera, spominju se još imena Ivane Maletić, Davora Božinovića, Zdravka Marića Damira Krstičevića

U samom Mostu ostali su ustrajni u svojoj odluci da ni službeno ni neslužbeno ne komentiraju tijek pregovora o formiranju Vlade, pa je u tom stilu nakon konzultacija kod predsjednice i Petrov odbio progovoriti jednu jedinu konkretnu rečenicu - u cijelom procesu pregovara se o paketu i, kaže, tek nakon njegovog uspjeha ili propasti otvorit će svoju dušu.

Malo zategneš, malo popustiš

Jedan od čelnika Mosta s kojim je tportal razgovarao, također neslužbeno, tvrdi da je navodno nezadovoljstvo brojem potpredsjednika buduće vlade 'izmišljotina novinara koji moraju pisati nešto'.

'Nitko od nas sasvim sigurno nije izlazio u javnost s detaljima, niti smatramo da je to mudro jer je jasno da u pregovorima na nekim stvarima zatežeš, a na drugima moraš biti spreman za kompromis', kazao nam je ovaj predstavnik Mosta.

Kako bilo, Plenkovićeva ideja o četvero potpredsjednika buduće vlade - navodno jer se uvjerio da je to optimalan ustroj - nije nikakva novost: brojka podsjeća na drugi mandat bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je u koalicijskim pregovorima početkom 2008. godine na svoju stranu privukao predstavnike HSLS-a i HSS-a te nacionalnih manjina tako što je Đurđu Adlešič i Slobodana Uzelca imenovao potpredsjednicima 'bez portfelja'. Funkcija zvuči privlačno, ali ako je bez konkretnih ovlasti, može se učiniti kao paradno prošetavanje raznim protokolarnim beznačajnostima.

Neki su se i pokajali zbog unapređivanja

U svom prvom mandatu od 2003. do 2007. godine Sanader je računao tek na dvoje potpredsjednika: Jadranku Kosor, koja je paralelno vodila Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te na Andriju Hebranga, koji je u isto vrijeme vodio Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Kad je Hebrang napustio Banske dvore, u veljači 2005. godine potpredsjednikom je iznenađujuće postao Damir Polančec.

Prava gužva u Vladi nastala je sredinom 2009. godine, kada nakon Sanaderovog bijega uzde preuzima njegova dotadašnja potpredsjednica Jadranka Kosor: kroz potpredsjedničke fotelje proparadiralo je čak sedam osoba. Polančec je izdržao još nekoliko mjeseci, jednako kao i Ivan Šuker, Božidar Pankretić iz HSS-a sve do kraja mandata, a u jednom trenutku promovirani su Gordan Jandroković, Petar Čobanković, Darko Milinović i Domagoj Ivan Milošević. Slobodan Uzelac iz SDSS-a također se žilavo držao fotelje sve do kraja mandata tadašnje premijerke.

'Da, unaprijedila sam Gordana Jandrokovića i valjda mi je zato ovako lijepo vratio', kaže za tportal bivša premijerka Jadranka Kosor, priznajući da je iz svog iskustva u Banskim dvorima ipak izvukla neke pouke.

Imenovanja zbog posebnih zadataka i naučene lekcije

'Vodila sam se idejom da bih imenovanjem na potpredsjednička mjesta dala veću važnost resorima poput vanjskih poslova ili da bih imenovanjem osoba s posebnim zadatkom - kao što je Domagoj Milošević bio zadužen za investicije - pokušala poboljšati stanje u proračunu i gospodarstvu zemlje', kaže Kosor.

'Osobno, nakon tog iskustva sigurna sam da mjesta potpredsjednika bez portfelja nemaju nikakvog smisla, već da se ta funkcija eventualno može dodijeliti ljudima koji već vode važne resore poput gospodarstva, financija ili vanjskih poslova. To su premijerove desne i lijeve ruke.

Potpredsjednik bez resora može samo hodati po Vladi i kucati na vrata, a stvarnu moć imat će samo ukoliko ima i moć ili novac te infrastrukturu poput matičnog ministarstva', dodaje bivša premijerka. Kosor smatra da u aktualnim pregovorima Most neće pristati da se Božu Petrova po funkciji izjednači s ostalim potpredsjednicima buduće vlade te da su u posljednjih devet mjeseci naučili lekciju: sada rade kako bi se u budućnosti učvrstili kao treća opcija te čuvari nacionalnih vrijednosti i interesa.

Statusni simbol moći i utjecaja

Za uvođenje u optjecaj titule prvog potpredsjednika Vlade, spomenuli smo, zaslužan je Radimir Čačić, odnosno želja njegovog HNS-a da prilikom formiranja vlasti 2011. godine daju do znanja tko je gazda kad nema Zorana Milanovića. Za protutežu mu je doveden SDP-ov jaki Neven Mimica, kao jedini potpredsjednik bez vlastitog ministarstva, a nakon što su obojica odlepršali iz Vlade - jedan u zatvor, drugi u Europsku komisiju - piramida se stabilizirala na Vesni Pusić kao prvoj potpredsjednici, Branku Grčiću kao potpredsjedniku za gospodarstvo, Milanki Opačić za društvene djelatnosti i Ranku Ostojiću za unutarnju politiku. Organizacijska struktura odražavala je moć i utjecaj, pa su upravo potpredsjednici na užem Vladinom kabinetu donosili ključne strateške odluke.

U kaotičnih nekoliko mjeseci premijera Tihomira Oreškovića prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko često je prozivan da je pokušavao biti predsjednik u sjeni, dok je 'obični' potpredsjednik Petrov mahom balansirao prema njemu i brojnijim HDZ-ovim ministrima, odnosno čuvao leđa samom Oreškoviću. Odnosno, kako se izrazila Jadranka Kosor, mahom je 'lutao po Vladi i kucao na vrata'.

Tek nakon dovršetka pregovora vidjet će se je li Most doista uspio izgraditi povjerenje s HDZ-om i ponovno pristao na 'lutajućeg Petrova' ili će inzistirati na njegovom višem statusu, većoj moći i obilnijoj količini raspoloživog novca.