Na pitanje zašto najviši dužnosnici Unije svojim govorima uobičajeno izazivaju zijevanje, a ne odobravanje, Politico napominje da je prvi izazov s kojim se suočava pisac govora za EU u tome kako zainteresirati slušatelje za politike koje im nisu bliske.

Dan Sobovitz, koji je pet godina pisao govore za povjerenika Europske komisije Maroša Šefčoviča, upozorava na dodatni izazov - posrednike. “Europski političari neće nikada biti stopljeni s narodom jer druge profesije poput novinara ili 'influencera' na nacionalnoj razini tumače politike iz Bruxellesa", kaže Sobovitz, mađarsko-švicarsko-izraelski stručnjak za komunikacije.

Ima li protulijeka? Ima! Treba govoriti osobno, iz sebe samog. Govornik treba u govoru ispreplesti politiku (koju zastupa) i vlastitu osobnost, vlastitu biografiju", kaže Sobovitz.

Renée Broekmeulen, koja već 25 godina piše govore za nizozemske političare i direktore, ocjenjuje da tip govora uobičajen u "briselskom krugu" uspavljujuje. "Vrlo apstraktnu temu potrebno je učiniti vrlo konkretnom tako da dopre do slušateljestva. Pritom je važno temu začiniti pričicama", savjetuje Broekmuelen.

Protuteža populističkoj retorici moguća je samo "ako se jasno kaže što Europska unija stvarno čini za ljude i što to znači za njihove živote", dodala je.

Visoki dužnosnik EK-a, koji je govorio pod uvjetom da ostane neimenovan jer je govorio prije nego što će predsjednica Von der Leyen održati govoru o stanju EU, nije ništa htio otkriti o sadržaju, ali je dao naslutiti. “Ona se vrlo intenzivno priprema, ima priču koju želi iskomunicirati i učinit će to mnogo razrađenije nego ja", rekao je novinarima.

Vincent Stuer, koji je pisao govore za bivšeg predsjednika EK-a Joséa Manuela Barrosa, objasnio je koncept narativa.

“Govor mora biti jedna priča: govori jedna osoba, jedan je narativ i jedno pero koje ga piše", kaže Stuer koji danas radi za političku skupinu Renew Europe u Europskom parlamentu

Von der Leyen, koja pisanje govora povjerava vrlo malenom broju savjetnika kojima vjeruje, koristi se takvom strategijom, rekao je. “Ona se zatvori na nekoliko tjedana s tri savjetnika i kaže: ovo je moja priča, uzmite ili ostavite. To je sjajno za govore, no je li to sjajno i za Europu, druga je stvar", kaže Stueri.

"Manje je više", kaže Stuer. "Ako se dopusti generalnim direktoratima Europske unije da uključe svoje primjedbe u govor, tada će konačni proizvod (govor) biti kićasto božićno drvce"..

Užasni europski pravnici

Helene Banner, koja je 2019. pisala govore za dvoje predsjednika EK-a - Jean-Claude Junckera te za njegovu nasljednicu von der Leyen - objašnjava da je ključno proučiti biografiju govornika kako bi se mogla razviti priča koju će on ispričati. “Kod rada s Junckerom bilo je doista važno znati tko je on zapravo: što čita, kakvu poeziju voli itd.", kaže ona.

Komunikacijski problem Europske komisije možda leži u samoj toj instituciji, kaže jedan drugi pisac govora koji nema dopuštenje govoriti javno. “Većina ljudi koja radi u Komisiji pravne je struke, a pravnici su užasni komunikatori. Ali pravnici EU-a još su užasniji", kaže ona.

Otežavajuć čimbenik je i propis EU-a da i najmanja faza mora biti prevedena na 24 službena jezika. I Juncker i Von der Leyen drže govore na tri jezika i tijekom izlaganja prelaze s engleskog na francuski i na njemački. E pa možete se kladiti da dio slušateljstva neće to sve moći razumjeti, dodaje.

Neduhovita Von der Leyen

Osim što će biti "izgubljenih u prijevodu" postoji problem prilagodbe jer svaki govor mora biti sročen tako da bude razumljiv u 27 različitih nacionalnih političkih konteksta.

“Nemoguća je misija da sve bude ispravno", kaže Banner. Jezik kojim se govori ponekad bude "iznimno oprezan kako bi ga svi mogli pratiti", objašnjava. “Vještina govora je biti osoban, biti konkretan, biti prepričljiv", kaže Banner, koja predaje političku komunikaciju na College of Europe u belgijskom sveučilišnom gradu Bruges. Vještina je "i imati hrabrosti reći manje".

Banner dodaje i ocjenu osobnosti same predsjednice EK-a. "Ne očekujte da će vas nasmijati", kaže. "Njoj nedostaje ironičnog humora, šale na vlastiti račun kakvu volim vidjeti u ljudima. Ona nema ni zrnca toga", smatra Broekmeulen. “Nedostaje joj mrva emocije, mrvica strasti, ali dobro, pa ona je Njemica i to je teško", kaže nizozemska stručnjakinja.