Skupina zatvorenika dubrovačkog zatvora poslala je medijima anonimno pismo, u kojem upozoravaju na loše uvjete i prenapučenost zatvora
'U zatvoru gdje ima mjesta za oko 40 osoba povremeno boravi i 80 ljudi, od kojih neki spavaju na podu jer nema mjesta za krevete. Čak je i samica pretvorena u dvokrevetnu sobu, a sanitarni su čvorovi u sobama u kojima se jede i spava. Teretanu smije koristiti samo desetak zatvorenika. Česti su sukobi zatvorenika, od kojih je velik broj zataškan. Jedan napad zatvorenika žiletom na drugog vidjelo je više od pet zatvorenika i dva ili tri stražara. Napadač nikad nije stegovno odgovarao i pušten je na uvjetni otpust', podsjećaju zatvorenici, navodeći da su spremni o nepravilnostima govoriti i Ministarstvu pravosuđa.
Posebnu zamjerku zatvorenici imaju na prehranu. Kažu da im se obroci serviraju hladni, da su loši i oskudni. Dodaju kako je zatvorska kantina zapravo izvan samog zatvora u lokalu Semafor, čiji je vlasnik upraviteljev prijatelj, piše Slobodna Dalmacija. 'Za doručak se servira mala žlica marmelade i kocka margarina ili samo žlica paštete, a petkom posnog sira. Neki zatvorenici su smršavjeli i više od deset kila u dva mjeseca. Oni koji se žale na glad, dobivaju pojačani obrok od dvije kriške prepečenog kruha ili jabuku', jadaju se autori pisma i upozoravaju na nedostatak zatvorskog psihijatra, psihologa i dnevno raspoloživog liječnika.
Ravnatelja Amira Bijelića zatvorenici optužuju da je ustanovu 'pretvorio u svoju privatnu prćiju'. Kulminaciju samovolje vide u puštanju na slobodan vikend stranca bez prebivališta u RH. 'Razlog je što on obavlja privatne poslove za upravitelja, a radi mu na jedrilici i kući. Tomu mogu posvjedočiti najmanje dvojica zatvorenika koja su bila prisutna kada su se u zatvorskoj radionici nekoliko dana radile ograda i stube za upraviteljevu jedrilicu', zaključuju zatvorenici.
Inače, tijekom posljednje inspekcije, pohvaljena je interna organizacija zatvora, unatoč njegovoj prekapacitiranosti. Susjedi upravitelja Amira Bijelića kažu kako on stanuje u od oca naslijeđenom stanu, u kojemu nema nikakvih ograda koje se spominju u anonimnom pismu. Jedrilica o čijem uređivanju pišu, nije Bijelićeva, nego prijatelja iz djetinjstva koji desetljećima živi i radi u Nizozemskoj.
