Ustavni sud po zakonu ima 13 sudaca, ali zbog nemogućnosti dogovora SDP-a i HDZ-a, Hrvatska već godinama ima tek 12 sudaca. Sljedeće godine istječu mandati njih šestero; sudac Davor Krapac svoj posao službeno završava u proljeće, a krajem 2015., osmogodišnji mandati istječu i predsjednici suda Jasni Omejec te sucima Snježani Bagić, Marku Babiću, Ivanu Matiji i Aldi Radoloviću.

Ako se na vrijeme ne izaberu novi suci, neizbježna je ustavnopravna kriza

Nakon isteka mandata suci mogu obnašati dužnost još dodatnih šest mjeseci, ali ako u tom roku Sabor ne izabere nove suce, Ustavni sud bi mogao praktički prestati postojati. Sa šest od potrebnih 13 ruku, nijedna se odluka ne bi mogla donijeti. To bi bila definicija ustavnopravne krizeza koju bi opet bili direktno odgovorni političari.

Ustavni suci biraju se dvotrećinskom većinom u Saboru, što znači da je za taj postupak nužan konsenzus SDP-a i HDZ-a. Budući da se njihovi predsjednici - Milanović i Karamarko - dosad još nisu imali potrebe sastati oko bilo kojeg državnog pitanja, danas djeluje nemoguće da mogli usuglasiti oko izbora ustavnih sudaca čije odluke, vidjeli smo proteklih godina, mogu vrlo lako postati prepreka u radu političara.

Zašto nam je potreban Ustavni sud?

Ustavni sud proteklih je godina dokazao svoju političku težinu. Zbog proceduralnih propusta, rušio je Vladine zakone i dokumente poput Obiteljskog zakona i Kurikuluma zdravstvenog obrazovanja i time davao oporbi snažan vjetar u leđa. Dozvolio je referendum udruge U ime obitelji o definiciji braka smatrajući da pitanje braka nije pitanje ljudskog prava, a referendum o ćirilici zabranio i naredio Vladi da nađe drukčije rješenje za probleme u Vukovaru.

Brojna povlačenja Vladinih odluka rezultirala su neviđenim javnim sukobima izvršne vlasti i Ustavnog suda. Premijer Zoran Milanović i bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović često su u javnosti dovodili u pitanje odluke Ustavnog suda, pa čak i izbor pojedinih sudaca, ostavljajući dojam da ne poštuju neovisnost institucije Ustavnog suda. Predsjednica suda Jasna Omejec branila se da odluke donose neovisno o politici te da strogo prate ustavne odredbe.

Koliko god Ustavni sud možda u stvarnosti bio ispolitiziran, svrha njegova postojanja u demokratskom sustavu je da stoji neovisan u obrani ljudskih prava svakog građana, pa čak ako se većina zastupnika u Saboru izglasa kršenje osnovnih ustavnih načela i ako nepravedne presude prođu i Vrhovni sud. Ustavni sud trebao bi zapravo građane zaštititi od njih samih u slučaju da, primjerice, u Sabor i Vladu izaberu političare sklonije diktaturama umjesto demokracijama.

Milanović i Karamarko već tri godine bez ikakvog dijaloga

Jedan od najutjecajnijih 'selektora' trenutačne postave ustavnih sudaca, HDZ-ov Vladimir Šeks predviđa državno-ustavnu krizu, jer sumnja da će se u izbornoj godini vladajući i oporba i oko čega moći dogovoriti: 'Bilo bi idealno kada bi se stranke dogovorile barem oko ovoga jednog, 13. suca kojeg nemamo već godinama, ali dok je komunikacija dviju najvećih stranaka nikakva – do tada zasigurno neće doći ni do kakvog usuglašavanja.'

Šeks upozorava da mora doći do suradnje pozicije i opozicije. 'Moraju se dogovoriti, ali ne i politički trgovati. Trebaju sjesti zajedno i odlučiti o sucima, jer će se hrvatska javnost u slučaju paralize Ustavnog suda naći na udaru političara bez kontrole', upozorava Šeks.

Nezavisni zastupnik u Saboru i profesor na Pravnom fakultetu Josip Kregar također sumnja u konsenzus Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka. Kaže čak da neki zastupnici priželjkuju paralizu Ustavnog suda kako bi kroz Sabor mogli nametnuti neke svoje ideje, no nije ih htio imenovati. Dodao je tek da su to 'oni koji negiraju parlamentarnu demokraciju i zalažu se za čvrstu ruku upravljanja državom'.

Političari bez političke kulture

'U Hrvatskoj su prejaki pokreti koji negiraju Ustavni sud; to smo mogli vidjeti u posljednjih godinu dana. Hrvatska definitivno nije zrela za ustavnu krizu tog tipa koja bi nas iduće godine mogla dočekati', upozorava Kregar.

Ustavni stručnjak Robert Podolnjak podsjeća da politika bira suce Ustavnih sudova i u brojnim naprednijim zapadnim zemljama, kao u Njemačkoj, ali oni nikada nemaju problema s izborom novih sudaca: 'Za to je ipak potrebna određena politička kultura i dogovori ključnih političkih opcija. Ja ne znam zašto se Milanović i Karamarko nisu nikada sastali i zašto se ne usuglase oko bitnih pitanja. Ta oni bi trebali biti odgovorni ljudi, jer su izabrani zakonito na političke funkcije.'

Podolnjak također smatra da je ustavnopravno kriza neizbježna s ovakvim političkim akterima, ali ne do sredine 2016., odnosno tek nakon parlamentarnih izbora, jer većini sudaca mandat istječe u prosincu 2015. (a mogu raditi još šest mjeseci nakon toga).

Je li rješenje novi način izbora ustavnih sudaca?

Prema važećem zakonu, kandidati se sami javljaju na javni natječaj za ustavne suce, a onda ih politika podrži ili odbaci. Iz takvog modela već se događalo da na Ustavni sud uđu ljudi koji, osim političkog zaleđa, nemaju potrebne stručne uvjete, zbog čega se posljednjih tjedana govorilo i o ideji za novo rješenje izbora ustavnih sudaca.

Predsjednik Ivo Josipović i tim ustavnih stručnjaka predlažu izmjene Ustava, ali i Zakona o izboru ustavnih sudaca. Smatraju da bi, umjesto javnog natječaja, ustavne suce trebali predlagati saborski klubovi, pravni fakulteti, Vrhovni sud, Hrvatska odvjetnička komora i Hrvatska javnobilježnička komora. O kandidatima za suce raspravljalo bi se i glasovalo u Saboru, dok bi predsjednika Ustavnog suda kandidirao predsjednik Republike.

Josip Kregar načelno se slaže s Josipovićevim rješenjem, s time da naglašava da ga treba ozbiljnije raspraviti, a Vladimir Šeks (sukreator postojećeg sistema) tome se apsolutno protivi: 'Zašto bi trebalo isključivati da se bilo koji građanin javi na javni natječaj ako ima propozicije i uvjete koje bi trebali zadovoljavati kandidati? Ionako Odbor za Ustav utvrđuje i provjerava imaju li svi kandidati formalne uvjete.'

Bez obzira na to javljaju li se sami ili ih netko predlaže, ustavni suci uvijek će biti izbor politike. No kako god bio ideološki obojan, profesionalci na Ustavnom sudu ipak imaju moć  osigurati da politika svojim interesima ne ugrozi zajamčena ljudska prava svih građana. Je li to do sada Ustavni sud dobro radio, tema je za raspravu, ali bez te institucije koja se često naziva i 'četvrtom vlašću' (nakon izvršne, zakonodavne i sudbene) otvorio bi se novi i vrlo opasan poligon za političke manipulacije najvišim ustavnim vrijednostima.