Početkom ožujka norveški dobavljač brodskog goriva Haltbakk Bunkers odbio je opskrbiti američki ratni brod, pozvavši i druge da bojkotiraju američku flotu.

Odluka je uslijedila nakon što je izvršni direktor te tvrtke, Gunnar Gran, izrazio nezadovoljstvo javnim poniženjem ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući, a koje mu je prema njegovu mišljenju priredio američki predsjednik Donald Trump. Zelenskom je, kako je tvrdio Gran, nepošteno spočitnuta 'nezahvalnost' prema američkoj vojnoj pomoći u obrani od ruske agresije, piše Al Jazeera.

'Velika čast predsjedniku Ukrajine na tome što se suzdržao i ostao miran, iako je SAD od svega toga napravio televizijski show koji mu zabija nož u leđa. Dosta nam je toga... Amerikancima nema goriva!' objavila je tvrtka na Facebooku. Premda je objava ubrzo izbrisana, norveška vlada brzo je reagirala, naglašavajući da će američki ratni brodovi i dalje dobivati svu potrebnu podršku i opskrbu.

SAD ovisan o europskoj volji

Incident je, međutim, otkrio koliko su američke snage u Europi ovisne o lokalnim dobavljačima i dobroj volji nacionalnih vlada. U prošlosti su postojali i slučajevi u kojima su europske zemlje odbile pružiti logističku podršku američkim snagama, ozbiljno otežavajući njihove operacije.

Tako su, primjerice, tijekom Arapsko-izraelskog rata 1973. godine Grčka i Cipar odbili omogućiti američkim brodovima i zrakoplovima – koji su pomagali Izraelu – pristup za opskrbu gorivom, što ih je prisililo da se oslone na britanske baze. Slično se dogodilo uoči invazije na Irak 2003. godine, kada je Turska odbila američkim zrakoplovima pristup zračnoj bazi Incirlik i zabranila im prelet kroz svoj zračni prostor.

Djelomično iz takvih razloga američke su snage godinama razvijale robusniji i fleksibilniji opskrbni lanac. Primjerice, njihova Šesta flota ima veliku logističku bazu u grčkom zaljevu Souda, nedaleko od Hanije na Kreti. No čak ni tamo podrška nije bila bezuvjetna – 2005. godine gradonačelnik Hanije poslao je pismo američkom veleposlaniku, u kojem je napisao: 'Ne želimo vaše ratne brodove. Želimo vaše kruzere prepune liječnika i odvjetnika.'

Demetries Andrew Grimes, tadašnji mornarički ataše SAD-a u Grčkoj, odgovorio je na kritike širenjem američkog pristupa s tri na jedanaest grčkih luka. Mnogi drugi gradonačelnici smatrali su pak američke brodove – i ekonomske koristi koje donose – dobrodošlima.

'Jedan manji brod koji pristane radi korištenja lučkih objekata košta između 80.000 i 120.000 dolara dnevno – uključujući vodu, gorivo, opskrbu, odvoz otpada, tegljače… Samo za gorivo trošili smo godišnje oko 350 milijuna eura u Grčkoj', izjavio je Grimes za Al Jazeeru.

NATO: Sve funkcionira kao i obično

Službenici europskih zemalja članica NATO-a, s kojima je Al Jazeera razgovarala, istaknuli su da vojna suradnja sa SAD-om teče glatko i bez prepreka.

'Od vojske do vojske – sve funkcionira kao i obično', izjavio je europski vojni izvor. 'Nemamo nikakve sumnje u američku predanost obvezama u Europi. Naš je zadatak ostati profesionalan i pouzdan saveznik.'

Ipak, neki stručnjaci, poput Keira Gilesa iz uglednog britanskog instituta Chatham House, smatraju da je norveški bojkot bio 'kontraproduktivan' jer je otuđio upravo one aktere koje Europa treba zadržati uz sebe – američke trupe raspoređene na njezinom tlu.

Promjena temeljnih pretpostavki?

Do sada se pretpostavljalo da su Sjedinjene Države smatrale europsku sigurnost ključnim dijelom vlastite obrambene strategije.

'Pristup koji imamo europskim lukama i bazama – od Španjolske do Italije, Grčke, Turske i Njemačke – koristi prije svega nama', rekao je za Al Jazeeru umirovljeni general Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi. 'Te baze ne štite Grke, Turke ili Nijemce. One štite naše interese.'

Naprimjer, sav ruski brodski promet koji iz Sankt Peterburga kreće prema Atlantskom oceanu mora proći kroz tjesnac Skagerrak, širok manje od 20 kilometara. NATO-ovi zapovjednici smatraju to područje ključnim za pomorske operacije koje bi mogle onemogućiti prolazak ruskih podmornica, uključujući one naoružane nuklearnim oružjem.

Alternativni ruski put prema Atlantiku vodi kroz Barentsovo more, a to područje kontroliraju mornarice Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva. Pomorski prolazi oko Grenlanda, Islanda i Norveške često se pak nazivaju 'zonom smrti' za ruske brodove i podmornice.

Trump uvrijedio ključne saveznike

No Trumpova administracija više je puta uvrijedila ključne europske saveznike – od prijetnje da će 'kupiti' Grenland, danski teritorij, do izjava da SAD neće braniti zemlje koje 'ne plaćaju' dovoljno za NATO.

Takve izjave dovele su u pitanje temelj tog saveza – klauzulu o međusobnoj obrani – što nijedan prethodni američki predsjednik nije učinio. U nedavnoj izjavi Trump je čak zaprijetio Kanadi. 'Ovakve prijetnje Kanadi, Danskoj i drugima imat će posljedice', upozorio je Hodges. Na pitanje hoće li takvih incidenata biti još, odgovorio je: 'Vrlo vjerojatno.'

Neki analitičari smatraju da je Trumpova administracija napustila višedesetljetnu doktrinu zajedničkog interesa sa Starim kontinentom. 'Američka mornarica svakako ima snažan interes za očuvanje tih položaja. Ali hoće li Trumpova administracija dijeliti taj interes – to je sasvim drugo pitanje', istaknuo je Giles.

Sigurnosni vakuum u Europi

Upozorenje je iznio i umirovljeni grčki general Andreas Iliopoulos, bivši zamjenik zapovjednika grčke vojske: 'Ono što se danas događa u Europi podsjeća na situaciju u Iraku i Libiji prije nekoliko godina – američko povlačenje ostavlja sigurnosni vakuum.'

Dodao je: 'Ako SAD pokuša izvesti 'resetiranje' odnosa s Rusijom na način na koji to radi Trump, tada europske baze gube svako strateško značenje. Jasno je – ruska prijetnja više ne postoji. Trump i Putin u ovom trenutku djeluju kao saveznici.'

Za Trumpa privlačnost sporazuma s Rusijom leži u potencijalnom udaljavanju Moskve od Pekinga, kaže Iliopoulos, ali tu je i faktor financijske uštede.

Trenutno Američko europsko zapovjedništvo (EUCOM) ima oko 84.000 vojnika stacioniranih u Europi, što čini više od trećine ukupnog američkog osoblja u inozemstvu. SAD snosi sve troškove osoblja i opreme, ali zauzvrat prodaje oružje europskim državama. Europa pokriva otprilike trećinu troškova stacioniranja, no istovremeno ostvaruje gospodarsku dobit od prisutnosti američkih baza.

Poljuljano povjerenje u NATO

Rastuće sumnje u američku predanost europskoj sigurnosti poljuljale su povjerenje u NATO-ovu klauzulu uzajamne obrane. Iako je američki ministar obrane Pete Hegseth ponovno potvrdio tu obvezu, Trump je njeno ispunjenje uvjetovao neodređenim razinama vojnih izdataka europskih zemalja.

Zbog toga se mnogi Europljani pitaju: hoće li američke snage stacionirane u Europi uopće dobiti naredbu za djelovanje ako dođe do napada?

'Nemojmo isključiti mogućnost velikih iznenađenja ako protuustavno ponašanje Trumpove administracije i Elona Muska – kojem je Trump dao proizvoljne ovlasti nad saveznom vlašću – nastavi eskalirati', upozorio je Giles.

Na pitanje je li proces udaljavanja SAD-a od Europe nepovratan, odgovorio je: 'Uskoro bi mogao postati, osim ako se unutar SAD-a ne pojavi otpor ili ako se ne dogodi nešto neočekivano.'