Rishi Sunak, koji će u četvrtak, po svemu sudeći, biti osuđen na izbornu propast, peti je britanski premijer iz redova Konzervativne stranke (torijevaca) u posljednjih osam godina. Sada nikada neće biti ocijenjen prema vlastitim zaslugama, i to je njegova kletva. Naime, kako piše Politico, Sunak je postao premijer 2022. godine nakon pada prethodnih premijera Borisa Johnsona i Liz Truss, no nikada nije uspio pobjeći iz njihove sjene. Bio je Johnsonov ministar financija i glavni rizničar, ali i jedan od onih koji je pokrenuo njegov konačan pad. Pozvan je da vodi stranku nakon što je Liz Truss morala otići nakon samo sedam tjedana mandata, a prethodno su ga torijevci odbacili kao kandidata za čelo stranke i izabrali upravo nju.

Sunak je bio dobar torijevac koji je trebao ujediniti desnicu nakon katastrofe koja je nastala u mandatu Liz Truss, a uz to je bio i zgodan. Sa 42 godine postao je najmlađi britanski premijer u dva stoljeća. Za dva dana bit će poznata razina njegovog neuspjeha.

Rođen je u Southamptonu, provincijskom gradiću na južnoj obali Engleske, u obitelji indijskih imigranata, otac mu je bio liječnik opće prakse, a majka ljekarnica.

Kao dijete želio je biti Jedi vitez: živjeti u paralelnom svemiru. Umjesto toga, išao je na Winchester College, uglednu javnu školu, i na Sveučilište Oxford, gdje je bio predsjednik organizacije studenata ekonomije te se bavio sportskim plesom.

Sunak je radio za Goldman Sachs i u nekoliko hedge fondova prije nego što je je upisao MBA studij na Stanfordu, gdje je upoznao Akshatu Murty, kćer indijskog tehnološkog milijardera, koja je sada njegova supruga. U politiku je ušao preko prijatelja iz djetinjstva Jamesa Forsytha, koji je tada bio politički urednik Spectatora, internog časopisa torijevaca.

Čizme pogrešne boje

Uskoro je postao zastupnik koji je u parlamentu predstavljao Richmond, izbornu jedinicu u ruralnom Yorkshireu. Na toj je poziciji prije njega bio bivši vođa konzervativaca William Hague. Kad je Sunak vodio kampanju, kad bi ljudi rekli da vole Haguea, on bi odgovorio: 'Ja sam sljedeći William Hague, samo sam više preplanuo!'

Iz tog vremena zabilježena je i scena kada je kupio plave gumene čizme za obilazak lokalnih farmi, te dobio čudne poglede od stanovnika jer se u Yorkshireu nose zelene čizme. Tu grešku nije ponovio.

Kada je u pitanju njegova politika, slijedio je standardne tačerovske ekonomske principe, nejasno obećanje o umjetnoj inteligenciji i patriotizam pro-Brexita, što je besmisleno ako nemate širu viziju. Osim toga, on nije imao odgovor na britanske probleme. Ako je naslijedio državu u lošem stanju, što će sigurno isticati kao svoj problem nakon sutrašnjih izbora, nije učinio ništa da je obnovi. Privlačnost Sunaka bila je samo u tome što nije bio niti Johnson ni Truss.

Pristojno je izgledao, nosio lijepa odjela, no politički talent bio mu je zanemariv. Nikada se nije ogradio od Johnsona i Truss, i uz to je vratio bivšeg premijera Davida Camerona kao ministra vanjskih poslova, čime je stopirao jedino što bi mu možda donijelo pobjedu na izborima - promjenu.

Odbijao se suprotstaviti radikalnoj desnici, čime ju je samo ohrabrio. Ne razumije kako funkcioniraju javne službe, ne može delegirati odgovornost, ostavlja dojam da se ne može poistovjetitit sa svojim biračima, jer doista i ne može. Njegova supruga tvrdila je da ima ne-domicilni porezni status koji joj je omogućio izbjegavanje plaćanja poreza u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je on podizao poreze drugima. Njegova ideja deportiranja ilegalnih migranata u Ruandu je i okrutna i neučinkovita, i pravi je pokazatelj njegovog vodstva, kojime se otuđio od svih.

Izborna kampanja bila mu je katastrofa. Tajming izbora koje je tajio do zadnjeg trena i šteta koju je njime počinio ne samo zastupnicima, nego i članovima i zaposlenicima Konzervativne stranke koji za izbore nisu bili spremni, sugerira da on ne želi ponovno obnašati visoku dužnost. Kad je stajao ispred Downing Streeta na kiši kako bi objavio da Britanija ide na prijevremene izbore, pokušavao je nadglasati laburističku himnu koja je svirala u obližnjim ulicama i ostavljao je dojam kao da mu je svega dosta. Želi li uopće pobijediti? Ili ne želi ili njegova arogancija nadmašuje čak i njegove prethodnike.

Štetu si je napravio i napustivši komemoraciju povodom Dana D u Normandiji, a sve kako bi stigao na TV intervju. Odgađanjem izbora mogao je neutralizirati i Reformističku stranku Ujedinjenog Kraljevstva Nigela Faragea, no sazvao je prijevremene izbore.

Sunakova ljubaznost ne funkcionira u velikim grupama: djeluje lažno i neiskreno, čovjek na odmoru u stvarnosti koju ne može shvatiti. Brzo se naljuti kad ga se ne pohvali, a vidi se da su ga tijekom života uvijek hvalili.

Razdražljivi Rishi

Ubrzo nakon početka svog mandata dobio je nadimak 'Razdražljivi Rishi'. U predizbornim debatama gutao bi slogane i prekidao izlaganja vođe laburista Keira Starmera, kako bi bučno iznosio podatke o porezu za koje je morao znati da nisu istiniti. Tek kada su stigli prvi porazni rezultati u anketama, Sunak se malo prepustio. On je simpatičniji kada se prestane truditi ugoditi ljudima, prestane se pokušavati poistovjetiti, jer to i ne može, i kada se malo naljuti kada ljudi ne padaju na njegove laži.

On je najbogatiji čovjek u Donjem dom britanskog parlamentu, bogatiji je od kralja Charlesa, i iako se ne teži lako metaforama, jer je previše funkcionalan i zatvoren, ta  je prikladan epitaf na grobu 14 godina ovakvog konzervatizma.

Sunak je trebao biti anđeo u redovima torijevaca, neokaljan među lopovima. Trebao se iskupiti za grijehe Camerona, koji je iz taštine raspisao referendum o Brexitu; grijehe Johnsona koji se pokazao kao lažljivac ili grijehe Truss, koju je obilježila manična vladavina. Umjesto toga, sve je pogoršao nedostatkom političke vizije, učinkovitosti i hrabrosti. Njegove ambicije bile su male, jer ljudima poput Sunaka politika nije potrebna, a kada misle da jest, radi se o taštini.

Što je njegovo autentično ja, ako tako nešto postoji, pita se novinarka Tanya Gold za Politico. Ona za Sunaka kaže da je energičan, nemiran, bogat čovjek bez mašte osim uskih težnji koje su se formirale u njemu u javnoj školi u Winchesteru, a koje bi bilo bolje da prezire. Bio je, prvi put u životu, nedovoljno dobar za zadatak, i pitanje je hoće će ga to žalostiti i hoće li ikada razumjeti u čemu je pogriješio.