U britanskoj politici Keira Starmera se prije svega vidi kao odvjetnika; metodičan je, profesionalan, dobar u detaljima, ali bez posebnog talenta. Ali kao što su njegovi protivnici već osjetili na svojoj koži, Starmer ima nešto više nego što se čini na prvi pogled.

A ako su ankete točne, vodstvo Laburističke stranke nad vladajućim konzervativcima trenutno je u prednosti više od 20 posto i on će postati novi premijer Ujedinjenog Kraljevstva na izborima 4. srpnja, piše Politico.

Britanska javnost polagano saznaje više o karakteru ovog suzdržanog odvjetnika lijevog centra koji vodi oporbenu stranku. Poznat je i nacrt njegovih planova za vladu, iako detalji planova, ali i detalji samog karaktera Starmera nisu posve poznati.

'Ako želite razumjeti Starmerovu politiku, pogledajte njegov život prije nego što je postao političar', rekla je osoba koja dobro poznaje mogućeg budućeg premijera.

Rođen je u Londonu i školovan u selektivnoj, državno financiranoj školi u konzervativnom Surreyju, u jugoistočnoj Engleskoj. Njegove izjave da mu je otac bio alatničar i da su živjeli u jednoj od kuća u nizu postale su predmet šala u britanskom parlamentu.

No ispod toga leži dublja trauma. Starmerov hladni i distancirani otac Rodney brinuo se većinu vremena o njegovoj majci, kojoj je dijagnosticirana rijetka autoimuna bolest kada mu je bilo 11 godina. 'Jedva je hodala veći dio svog života... morali su joj amputirati udove', rekao je u intervjuu za Politico prije nekoliko godina.

Od strastvenog ljevičara do ruke establišmenta

Takva iskustva donekle objašnjavaju ljevičarski žar Starmerove rane pravne karijere.

Poznato je da je zastupao dvoje ekoloških aktivista koji su se odlučili usprotiviti moćnom McDonaldsu u zloglasnom pravnom slučaju ranih 1990-ih. Kasnije se specijalizirao za sporne slučajeve ljudskih prava, uvijek se boreći za gubitnike. Njegovi protivnici torijevci u međuvremenu su se fokusirali upravo na te slučajeve, optužujući ga da je branio teroriste. Kao što je bivši britanski direktor javnog tužiteljstva (DPP) Ken McDonald rekao u profilu Starmera koji je Politico radio prošle godine: 'Došao je u komoru predstavljati stanare, a ne stanodavce.'

Ali 2008. Starmer je naslijedio McDonalda na mjestu DPP-a, transformirajući se iz križara za ljudska prava u ruku establišmenta - što sada ističe da bi glasače centra uvjerio u stabilnost svojih politika.

Mnogi otkrivaju sličnu promjenu u njegovoj osobnoj politici u godinama otkako je postao čelnik laburista u travnju 2020.

Pridruživši se parlamentu 2015., Starmer je sljedeće godine postao tajnik za Brexit u sjeni pod tadašnjim čelnikom laburista Jeremyjem Corbynom. Uvijek je pazio da ne napadne ljevičarskog vođu dok je bio popularan među laburistima. Ali Starmer je također bio oprezan i iza Corbynovih leđa pokušao je potencirati eurofilski osjećaj u stranci, gurajući drugi referendum koji bi mogao promijeniti odluku Britanije da napusti EU.

Čak i u prosincu 2019., nakon što je Corbyn podnio ostavku nakon najgoreg poraza laburista na općim izborima u gotovo cijelom stoljeću, Starmer je rekao da Laburistička stranka ne smije 'pretjerano skrenuti' prema centru.

Njegovi kritičari s ljevice kažu da je upravo to učinio otkako je njen predsjednik, brzo odustajući od '10 obećanja' koja je dao članovima tijekom svoje kampanje.

Ljevičarska struja u laburistima od tada je dodatno marginalizirana odabirom kandidata, kojima nemilosrdno upravlja središnji stranački stroj pod Starmerovom kontrolom. I sam Corbyn suspendiran je zbog svojih komentara o razmjerima antisemitizma u laburistima pod njegovim vodstvom. Starmer se zaklinje da se njegov bivši šef i prijatelj nikada neće vratiti.

'On nije plemenski laburist'

Starmerovo putovanje do vrha stranke nije bilo slučajno. Dvije godine prije nego što se kandidirao za čelnu poziciju, svakog ponedjeljka počeo je održavati tajne pripremne sastanke s prijateljima i suradnicima od povjerenja.

Pritom mu ne pada na pamet ispričavati se zbog načina na koji je krenuo u osvajanje laburista, hvaleći se da je 'nemilosrdno' promijenio stranku kakva je bila za vrijeme Corbyna i uništio antisemitizam unutar nje. Njegovim saveznicima ove promjene pokazuju jednoumlje kojem se dive. Smatraju da će se Starmer usredotočiti, korak po korak, na osvajanje stranke, potom zemlje, a zatim na upravljanje njome - i da će svaki korak izgledati drugačije od onoga prije.

'On je instinktivno laburistički glasač i čovjek, ali nije plemenski laburist', rekla je osoba koja ga dobro poznaje.

Starmer nema svoju kliku zastupnika i znakovito je zaposlio državne službenike na ključnim političkim pozicijama, uključujući svoju moćnu šeficu kabineta Sue Gray. Više voli raditi u središnjici Laburističke stranke nego u parlamentarnim hodnicima punim tračeva, a ne osjeća se dobro ni družeći se u poznatom baru na terasi parlamenta.

'Njemu to nije jasno', kaže njegov poznanik. 'Njegovi prijatelji su pravi prijatelji, ljudi s kojima igra nogomet - on ne vidi parlament kao društveni klub', poručuje.

Oprezni pragmatizam

Poznat je po metodičnosti, često do točke suhoparnosti. Kao političar se pokušava razvijati mikroanalizom svog učinka — njegov je tim svojedobno gledao videoisječke njegovih nastupa u 'aktualnom prijepodnevu', glavnom tjednom sukobu sa Sunakom, te su mu pauzirali snimke kako bi istaknuli što je dobro napravio i gdje bi se mogao popraviti.

Starmerov oprezni pragmatizam proteže se i na vanjsku politiku, a za razliku od svog ljevičarskog prethodnika, često bude na liniji vladine politike. Ne uvijek - on bi želio bliže odnose s EU-om. No podržao je napade na Jemen i iranske bespilotne letjelice koje su bile ispaljene prema Izraelu, a nakon što je izjave Donalda Trumpa nazvao 'odvratnim' 2016., sada kaže da će laburistička vlada surađivati s onim tko osvoji Bijelu kuću u studenom.

No njegov gotovo provladin vanjskopolitički stav prouzročio mu je probleme s bazom. Loše formuliran odgovor nakon Hamasovih napada 7. listopada, u kojem je sugerirao da Izrael ima pravo uskratiti struju i vodu Gazi, ozbiljno mu je narušio odnose s muslimanskim i propalestinskim biračima. Kasnije je pojasnio svoje primjedbe i od tada je pozivao na održiv prekid vatre.

Suradnici sada nastoje javnosti približiti opuštenijeg Starmera, kojeg privatno vide. Prošlog tjedna predstavio je svoje 'prve korake' u budućoj vladi, iskaznicu obećanja koja podsjeća na izbore 1997., na kojima su laburisti uvjerljivo pobijedili, a na predstavljanju se pojavio u ležernijem izdanju - sa zavrnutim rukavima košulje i samouvjerenijim stilom govora.

Ali što se tiče politike, finije detalje tek treba urezati. Njegovih šest 'prvih koraka' bili su samo uzak izbor nejasnih obećanja izvučenih iz širih politika usmjerenih na gospodarstvo, energiju, nacionalnu zdravstvenu službu i kriminal. Razvodnjene su nekoć radikalne politike zelenih ulaganja i ustavne reforme. Sindikati se boje da će niz hrabrih prijedloga za jačanje radničkih prava također biti razvodnjen prije nego što budu predloženi kroz zakone.

Tihi radikalizam i hrabra obećanja

Međutim takav oprez laburista ne čudi, s obzirom na to da iza sebe imaju četiri uzastopna izborna poraza. Rane s izbora 2010., kada su torijevci i birači okrivili laburističku vladu za nedavnu gospodarsku krizu, još uvijek su duboke. Starmer nije isključio buduća povećanja poreza pod laburistima, što su konzervativci iskoristili. No bez povećanja poreza prostor za poboljšanje javnih usluga bit će ozbiljno ograničen.

Ali u drugim područjima Starmerovi pristaše vjeruju da on pokazuje tihi radikalizam. Obećao je 1,5 milijuna novih domova tijekom pet godina, uključujući one na zelenom pojasu, što je sporno lokalno pitanje koje će ga sigurno koštati dijela podrške imućnih birača. Obećanje o dekarbonizaciji cijele britanske elektroenergetske mreže do 2030. toliko je hrabar iskorak da ga se čini gotovo nemoguće ispuniti.

Sve izglednijom mogućnosti da će laburisti sastavljati vladu Starmer je uspješno ujedinio većinu svoje nekoć podijeljene stranke iza sebe. Privatno se savjetuje i s oba bivša premijera laburista, Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom. No ni njih dvojica neće dobiti sve što žele - Blair forsira novu tehnologiju poput umjetne inteligencije, a Brown poziva Starmera da bude izdašniji u pogledu socijalne pomoći.

Nadolazeći tjedni mogu izoštriti oštrice Starmerove politike, baš kao što će, ako pobijedi, gomila strukturnih problema s kojima se Britanija suočava staviti na kušnju njegovo balansiranje između današnjeg opreza i vizije koju ima za budućnost.

Ali za sada je njegova predizborna poruka jednostavna - vrijeme je za promjene nakon 14 godina torijevskog 'kaosa'. Ankete pokazuju da bi samo ta obična poruka mogla biti dovoljna da ga odvede u Downing Street u srpnju.