Gost emisije „Nedjeljom u 2“ bio je glumac Zdenko Jelčić. Nekad poznat kao komandant Ljubo iz Kapelskih kresova, danas kao udbaš Blago iz serije Novine. U emisiji je govorio o glumačkom životu, više desetaka filmskih i televizijskih uloga, a otkrio je i svoju spisateljsku stranu te dva romana koja je napisao.
"Mislim da u humoru ne smije biti granica, ali ne smije se vrijeđati nikoga. Ako se radi o umjetnosti i slobodama, onda nema granica. Sloboda je ili bezgranična ili je nema. Sloboda, fantazija, mašta, ljubav su kategorije bez granica. Tako da smatram da nije pređena granica u novom filmu Vinka Brešana, iako se mnogi neće složiti s tim“, govori Jelčić.
"Na film bi mogli negativno reagirati branitelji, ali zašto bi njihova ocjena slobode bila bolja od ocjene slobode Brešana, Metešića ili mene", ističe i dodaje kako "živimo u državi koju smo oslobodili i zašto bi sad bili zarobljeni od nekih. Tamo gdje nema slobode ima mržnje, a to je najgore. Ljudi koji mrze su mrtvi, a oni koji vole su živi." Jelčić se pita: "Kakva je to država gdje svi nemaju slobodu. Nemoguće je da je neki imaju, a neki ne. Ako se u domoljublju pojavi i trunčica mržnje, onda se ono poništava. To nije domoljublje“.
vezane vijesti
"1965. godine, primljen sam u partiju i toga se na stidim. Imao sam sve petice, bio sam najbolji đak i bio sam ponosan. Cijela škola mi je zavidjela“, govori Jelčić i dodaje kako je vrlo brzo vidio sve mane toga i "na trećoj godini fakulteta sam se pomalo distancirao. 1987. bio sam šef partije u Udruženju filmskih umjetnika Hrvatske i tada sam dao ostavku“, govori Jelčić. "U Hrvatskoj se problemi ne rješavaju, o njima se samo priča. U Švicarskoj, gdje živim, se problemi rješavaju odmah da se ne bi nagomilali“, istaknuo je.
"Ja sam pravi Hercegovac. Mi ne kažemo ne mogu, mi kažemo neću. I sa mnom možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš“, naglašava Jelčić. "Oduvijek imam velike podočnjake. Rekli su mi da je to od nedovoljnog funkcioniranja bubrega. Nudili su mi da mi operiraju podočnjake, ali sam ih odbio jer ako ih operiram, onda to više nisam ja“, rekao je.
"Od glumca se traži da bude autentičan, a da bi bio takav, mora biti autonoman, a da bi bio autonoman mora biti autohton. Mora znati gdje pripada “istaknuo je i dodao „ja sam Hercegovac, noga mi je 43 i čvrsto stojim na zemlji. Oko mene su moja sestra, brat, roditelji, prijatelji, kumovi.“ "Ja danas kad pomislim na Hercegovinu pitam se što mogu voljeti? Crna, ljuta, kamen, drača, a da mi staviš Merlinku s jedne strane i Hercegovinu s druge uvijek bi, po đavolu, odabrao Hercegovinu“, zaključio je Jelčić.
