Dan državnosti, praznik kojemu sa svakom smjenom vlasti prijeti ukidanje ili premještanje s današnjeg datuma na 'stari' 30. svibnja, za svakog građanina osim kolektivne nosi neku privatnu memoriju, dojam, osjećaj ili asocijaciju. Sugovornici tportala bez imalo uljepšavanja iznose svoje mišljenje o putu koji je Hrvatska prevalila, o tome što danas imamo od nezavisnosti te kako oni osobno tumače pojam 'domoljublje'.

Zrinko Ogresta, filmski redatelj

'Osobni život ne mora, ali može biti povezan s državom. Ako vas državne institucije priječe ili vas usporavaju u ishođenju nekih temeljnih stvari koje utječu na život pojedinca, onda naravno da utječe. Svi smo svjesni da toga u Hrvatskoj ima previše i da se promjene u tom smislu događaju presporo. Povezivati samostalnost države s funkcioniranjem državnih institucija nema nikakve veze: i kao čovjek i kao stvaralac osjećam jednaku radost zbog hrvatske samostalnosti kao i 1991., ali kao i većina građana dijelim razočarenje zbog tromosti i neučinkovitosti državnih institucija koje bi trebale služiti građanima kako bi živjeli dostojanstveno i probleme rješavali brzo i učinkovito. Kako pamtim i vrijeme prije osamostaljenja, čini mi se da je tromost državnih institucija, osobito birokracije na svim razinama, ostala mahom ista', smatra redatelj Zrinko Ogresta.

'Što se tiče domoljublja, ono je naprosto prirodna stvar kao što je prirodno voljeti vlastito dijete. To je časna osobitost kojom se nikoga ne ugrožava, baš kao što niti nas ne ugrožava tuđe domoljublje. Ako se takvo što i pojavi ili povezuje s domoljubljem, onda to s domoljubljem nema baš nikakve veze', dodaje Ogresta.

Ivana Šojat, književnica

'Nakon gotovo tri desetljeća političkih i politikantskih zbivanja stječe se dojam kako je 'netko' prešao plugom preko stanja stvari i sve preokrenuo, kako je roditelje koji su djecu učili trudu, radu, učenju i poštenju pretvorio u lašce. Ispostavilo se kako hranidbeni lanac sad drukčije funkcionira: mudrost se srozala na naivnost, lukavstvo je izraslo u mudrost, retorika i demagogija pokrivaju sve, važno je ubijati ili krasti na veliko da bi se prošlo nekažnjeno. I naposljetku, umjetnost i kultura su se srozali na parazitske nakupine, zaboravila se ona stara, prokleto točna istina: želiš li izbrisati neki narod s karte svijeta, ubij mu kulturu.

Zaboravili smo to, pa se i dalje (s mjerom?) igramo partizana i ustaša, ideologijom kao dimnom zavjesom maskiramo sve očajne, gladne, ponižene. Nekako mi sve zaudara na beznadnu tupost', drži Šojat.

'Domoljublje koje podrazumijeva ljubav prema geopolitički uokvirenom prostoru, koje nipošto ne podrazumijeva mržnju prema svemu što je izvan te 'ograde', uvelike smo uspjeli ukalupiti u nešto ideološki karikaturalno. Svatko tko se striktno ne uklapa u zadane okvire neprijatelj je roda i doma. Kao da svakodnevno smišljamo nova umijeća ratovanja protiv samih sebe i zdravog razuma. Trošimo se na jalovo. I tko god se sjeti, poseže za mrtvima kao za moštima za uzašašće u višu sferu političke piramide. Zbog svega toga iz godine u godinu samo još više oplakujem svoje poginule suborce kojima je kao i meni u mislima nekoć bila neka drukčija Domovina', zaključuje književnica.

Toni Milun, matematičar

'Nezavisnost i samostalnost donijele su nam mnoštvo prilika i zbilja je fascinantno koliko njih nismo iskoristili. U nekim slučajevima smo i potpuno zabrljali. Osobno se sjećam perioda referenduma i osamostaljenja, bio sam tinejdžer i iz moje osobne perspektive čini mi se da su ljudi tada puno manje govorili o novcu. Danas se sve svodi upravo na novac, iako ga ima manje nego prije. S druge strane, te promjene vjerojatno nisu povezane s nezavisnošću Hrvatske nego s ubrzanim načinom života, cijeli svijet se u međuvremenu promijenio', kaže Milun.

'Domoljublje? Za mene osobno to je djelovanje za dobrobit cijele zajednice i svakog građanina u ovoj državi, nasuprot onom poznatom busanju u prsa. Ono je lijepa i pozitivna stvar, makar je mnogi nastoje zlorabiti. Želio bih vidjeti manje domoljublja u riječima, a više u djelima', kaže Milun, jedva dočekavši vratiti se njemu dražoj temi. Logaritmima.

Senka Bulić, redateljica

'Svakako nije vrijeme za tipične nazdravice koje prate državne praznike. U našim neprilikama to bi trebao biti povod za zdravorazumski rezime, ali izgleda da u Hrvatskoj nikako da se stvori dovoljno dramatičan povod koji bi doveo do temeljite promjene odnosa prema promašajima koji su nas doveli u današnje apatično stanje. Čak i zadnji alarmantni podaci o demografiji našim elitama služe kao povod za demagogiju. Žalosno je da otvaranje granica građanima nije stvorilo mogućnost kompeticije u europskom kontekstu, za stvaranje novih iskustava, nego je postalo samo prilika za bijeg', smatra Bulić.

'Sva naša kritika vrlo je općenita i bez inicijative. Potreban nam je racionalan, otrežnjujući odnos prema realnosti i mogućim scenarijima, a nikako shvaćanje države kao fetiša koji stvara samodovoljne i gnjevne građane. Osobno pokušavam kreirati vlastite prostore stvaranja, svojevrsne oaze u kojima mogu barem donekle funkcionirati i zadržati motivaciju.'

Saša Antić, tekstopisac, član TBF-a

'Meni je i tada i danas manje ili više jednako: od mladosti sam predan umjetnosti, znanosti, zen filozofiji i stoicizmu, smijem se i čudim ljudskoj gluposti koja je neuništiva i samo mijenja svoje naličje. Jedino što me više zbog toga ne obuzima bijes. Samostalnost nam je donijela jedino slobodu govora i mišljenja, što je u današnje doba 'alternativnih istina' i korporativnih medija dovedeno do apsurda i do onog što Obama naziva 'balkanizacija interneta'. Na mreži uvijek možete naći dovoljno istomišljenika koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča i da su ustaše bile na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu. Možete sami nešto napisati na Wikipediji i onda sami sebe uvjeriti kako je to istina. Najgrublje rečeno, imamo slobodu mišljenja da mislimo krivo. Na svim drugim planovima osim u vinarstvu i proizvodnji oružja Hrvatska je retardirala', kaže za tportal frontmen TBF-a.

'Domoljublje je za mene filozofska, 'odstrašćena' i pragmatična kategorija, a izražava se poštivanjem zakona, plaćanjem poreza i odricanjem od određene doze komfora u korist općeg dobra. To je jedina ispravna logika. Kod nas nema dovoljno domoljublja zbog politike sa svojim ortačkim kapitalizmom, Crkve sa svojim korporativnim koristoljubljem i poticanjem ideoloških podjela te intelekt-dijaspore u svojoj mitološkoj iluziji. Oni najglasniji su u pravilu domoljubi iz vlastite koristi ili zatucani u zabludi kako je domoljublje dati život za apstraktnu državu i crkvu. Njima uvijek treba sukob kako bi ostvarili identitet, njima se najlakše manipulira', zaključuje Antić.

Mario Stanić, umirovljeni nogometaš

'Ovakva pitanja rjeđe bi se trebala postavljati javnim osobama, a puno češće običnim građanima koji bi mogli odgovoriti konkretnije i jasnije. Mi iz sporta - ili glume, financija, politike, svejedno - ne možemo biti do kraja realni. Osobno, velik dio života proveo sam u inozemstvu, no u ovih petnaestak godina u Hrvatskoj imam dojam da još uvijek puno lutamo i nemamo jasan smjer, prije svega kad govorimo o gospodarstvu. Ne možemo pobjeći od činjenice da ogroman broj ljudi svoju sreću ponovno traži izvan granica države. Ukratko - nije sjajno, ali može biti puno bolje', kaže Stanić za tportal.

'Kad se spomene domoljublje, na pamet mi najprije padne ona Gibonnijeva pjesma u kojoj ljudi nikako da nauče voljeti domaće, a ne mrziti tuđe. Nikako mi se ne sviđa ta praksa po kojoj se ljubav prema vlastitom demonstrira prezirom ili mržnjom prema drugome, što još uvijek dosta često viđamo i u sportu. Dok budemo nosili teret prošlosti i s njime putovali kroz sadašnjost, on će nas opterećivati i u budućnosti', dodaje Stanić.

'Meni osobno domoljublje je definirano kratko i jasno: ispunjavati svoje građanske dužnosti i nikada ne ići u ekstreme.'